Gospođo Grabar Kitarović, imate li osjećaj da vas dio
medija ignorira od trenutka kada ste izjavili da možete
i znate bolje od predsjednika Josipovića?
Imam dojam da sam u dijelu medija
diskriminirana, pa i po spolnoj osnovi ako hoćete, a
osobito se ignorira moje mišljenje o tome što jest,
odnosno nije radio predsjednik Josipović.
Vrijeđaju li vas Josipovićeve
dosjetke kao "ima slike, nema tona", "ona ne zna, ne
može i neće", pa spočitavanje zamrzavanja radnog
odnosa u NATO-u. Jeste li to očekivali?
Nisam. Prije nego što je krenula
kampanja doista sam očekivala da će njegovo ponašanje
biti pristojno. Ali kako nema program i viziju onda
suparnika napada ad hominem, vrijeđa mene i druge kao
osobe i pokušava obezvrijediti na sve moguće načine.
Je li vas uvrijedilo njegovo
prozivanje zbog vama poklonjene hrvatske zastave u
Kninu?
Ne mogu vjerovati da se digla tolika
buka oko toga što sam primila hrvatsku državnu zastavu
kao svetinju, a ne kao suvenir. Čudno je da ti isti
ljudi nisu reagirali na spaljivanje hrvatske zastave u
Beogradu. Čudno je da im tada nije bila toliko bitna
kao kad sam je ja primila u Vodicama. Taj isti
Josipović nije odbio primiti američku zastavu u
Washingtonu, kada su mu je poklonili članovi američkog
Kongresa. Bila sam svjedokom u Washingtonu kad su Ivo
Josipović i Jadranka Kosor primili na poklon američku
zastavu. Neshvatljivo mi je Josipovićevo reagiranje na
zastavu jer mislim da bi svatko od nas kao hrvatski
državljanin morao imati kod kuće hrvatsku zastavu.
Poklanjanje zastave i njeno isticanje dio je društvene
kulture.
U nas nije. Sjećam se kada je Janica
Kostelić osvojila četiri medalje na Olimpijadi, Vesna
Pusić je u Hrvatskom saboru govorila zašto toliko mašu
s "tom zastavom".
Meni je to neshvatljivo. Zastava je
simbol nacionalnog ponosa. Njome se iskazuje
domoljublje i ponos u bilo kojoj državi u svijetu. Ne
mogu razumjeti ljude koji kažu da je mahanje hrvatskom
zastavom populizam, nacionalizam ili čak i
primitivizam.
U razgovoru za Vijenac prije gotovo
šest godina tada mi je građanin Josipović rekao da se
bavi politikom zato što je "sposoban preuzeti
odgovornost za javno djelovanje i izgovorenu riječ". I
da će se boriti za "hrvatsko društvo na temelju nove
pravednosti, drukčijeg domoljublja", za europsku
Hrvatsku, da će raditi na dobrim odnosima sa
susjedima. Što vi nudite hrvatskim građanima?
Od svega što
ste nabrojili Josipović nije učinio apsolutno ništa!
Krenuo je u odnose sa susjedima, ali iz potpuno krive
pozicije, što dokazuje i ponašanje oko haškog
zatvorenika Vojislava Šešelja. Da su Josipović i Vlada
imali kičmu, reagirali bi odmah poslije prvih
Šešeljevih izjava.
Pa što nudite Hrvatskoj?
Nudim bolji život. Danas će vam 85
posto ljudi reći da Hrvatska ide u krivom smjeru i da
je bitno gospodarstvo, a ne neke promjene Ustava koje
nudi Josipović. Hrvatski građani znaju koji su temelji
hrvatske države, ne treba mijenjati Ustav, on neće
nahraniti ljude. Promjene Ustava samo su zamagljivanje
stvarnosti i odvlačenje pozornosti od činjenice da
Josipović u pet godina nije napravio apsolutno ništa.
Tvrdi da nije imao ovlasti.
To je izgovor, jer ovlasti ima.
Odgovorno tvrdim kako svatko tko kaže da Predsjednik
Hrvatske nema ustavne ovlasti da taj ne poznaje
ustavno pravo i nije nikakav pravnik. Josipović cijelo
vrijeme štiti Milanovića. Da je radio svoj posao, da
je pozivao i prozivao Milanovića na odgovornost, možda
bi sadašnja Vlada radila bolje. Ali on je šutio i u
svemu tome je sukrivac za stanje u kojem se država
nalazi. A nalazi se pred bankrotom, kako je to
izričito rekla Europska komisija i druge međunarodne
institucije, koje nas upozoravaju da hitno moramo
početi rješavati probleme. Sadašnja Vlada i Josipović
to jednostavno prešućuju i minoriziraju. Ponašaju se
tako da se svatko normalan mora zapitati je li to
nesposobnost, nebriga ili nešto treće?
Znači li to da nećete biti
predsjednica svih građana kao Josipović i da nećete
zastupati hrvatske nacionalne interese kao on?
Znači da ću biti predsjednica svih
građana RH i da ću žestoko zastupati hrvatske
nacionalne interese, jer su to interesi svih građana
Hrvatske. Ne dijelim ljude na ljevicu i desnicu, niti
na muško i žensko, ja nudim program svim hrvatskim
građanima koji žele dobro Hrvatskoj. Želim da se
Hrvatska ujedini na programu za bolje sutra. Hrvatska
je danas podijeljena više nego ikada prije, a podijeli
su nas Josipović i Milanović zamagljivanjem istine.
Josipović je u potpunosti radio i surađivao s
Milanovićem u vođenju države u propast. On sada govori
o pravom putu, a zapravo misli o putu u propast.
Često se može čuti kako Josipović ne
prestaje govoriti da je Hrvatska nastala na
Domovinskom rata, a ponaša se kao da je nastala na
"tekovinama komunističke Jugoslavije". Slažete li se s
tim?
Priznajem da ne volim njegovo "drugovi
i drugarice", a držim da antifašizam jest u temeljima
ove države, ali to nije antifašizam kako ga tumače
bivši komunisti. Antifašizam je bio nešto sasvim
drugo. Dolazim iz Rijeke - iz dijela gdje su se
antifašisti borili protiv fašizma i za pripojenje
Istre, Rijeke i Dalmacije matici Hrvatskoj - gdje su
domoljubi u jednom razdoblju nosili crvenu zvijezdu
petokraku u koju su se duboko razočarali jer su
shvatili da je komunizam izmanipulirao antifašistički
pokret izjednačivši ga s komunizmom, koji se
kompromitirao počinjenim zločinima. Nitko ne može
odobravati ubojstva, prijeka suđenja i sve što se
događalo nakon 8. svibnja 1945. Ne želim to vraćanje u
prošlost, ali želim da se podvuče crta te da pravosuđe
i ostala državna tijela odrade svoj posao kada je
riječ o zločinima koji nikada ne zastarijevaju. Želim
da se okrenemo budućnosti i da državu izvučemo iz
gospodarske, socijalne, moralne i duhovne krize.
Može li se u budućnost ako se ne
raščisti prošlost?
Slažem se da se treba raščistiti
prošlost u koju ulazi i pitanje lustracije, koja nije
provedena i zbog Domovinskog rata. Pomirba i
zajedništvo bili su mudri potezi predsjednika Tuđmana
jer je to bio jedini način da dobijemo rat protiv
velikosrpske agresije. Unatoč tome treba priznati da
je komunizam bio totalitarna ideologija s brojnim
zločinima, koji moraju dobiti ime i prezime zločinaca,
kao što se moramo pokloniti svim žrtvama. Time ne
trebamo biti opsjednuti, ali s time se moramo suočiti.
To od nas traži i rezolucija Vijeća Europe koja
osuđuje totalitarne režime, do koje se u nas ne drži.
Dakle, mora se priznati da je komunizam kriv za mnoga
zla.
Često srećem ljude koji se boje
ostataka titoizma i njegovih sljedbenika.
Ljudi se još boje komunizma. Riječ je
o strahu i posljedicama propagande pod kojom su ljudi
desetljećima živjeli, ali i o jugonostalgiji, koja
tvrdi da je bilo dobro u Jugoslaviji. I ta se
nostalgija prenosi na nove generacije koje su rođene
nakon Domovinskog rata. Zato svakoga takvoga pozivam
da zamisli da mu sada vlast oduzme slobodu govora,
mogućnost svakodnevne vožnje autom, da ga obveže na
polaganje depozita prilikom svakog prelaska državne
granice i 10 posto manje tog novca koji bi dobio
prilikom povratka depozita zbog inflacije, a da ne
govorim o tome da se za pjevanje Vile Velebita
završavalo u zatvoru. Zato treba pogledati istini u
oči, i reći što je što. Nemojmo idealizirati prošlost
nego prigrlimo Hrvatsku i gradimo njezinu budućnost.
Ne volim se vraćati u prošlost.
Ipak recite je li suđenju Perkoviću i
Mustaču u Münchenu neki oblik lustracije?
Žalosno je da druge države sude našim
okrivljenicima za komunističke zločine, a da to ne
rade naši sudovi. Pritom napominjem da svakog smatram
nevinim dok mu se ne dokaže krivnja.
Je li Tito bio zločinac?
Tito je bio komunistički diktator.
Mnogi su rekli da je Tito zločinac, a
Alain Finkielkraut je nedavno na HRT-u izjavio i da je
titoizam jednako fašizam.
Titoizam je svakako totalitarna
ideologija, ali ne bih izjednačavala karakteristike i
supstancu. No bez obzira na to nevjerojatno mi je
koliko se naše društvo još bavi Titom, od čije je
smrti prošlo više od trideset godina i koji je rekao
da će prije Sava poteći prema Zagrebu nego što će
Hrvatska postati samostalna država. Bavljenje Titom
neće nahraniti naše ljude ni riješiti naše probleme,
to samo iscrpljuje našu energiju i dijeli hrvatsko
društvo.
Slažem se, ali mnogima je Tito još
uvijek najveći Hrvat.
Razumijem da se u dijelovima Hrvatske
- gdje je antifašizam Istre, Rijeke i Dalmacije imao
ulogu pripojenja i vraćanja u maticu Hrvatsku - Titova
ličnost doživljava drukčije. Ali meni osobno nije
razumljivo kako se i danas ne shvaća da je Titov režim
bio represivan, da je u njemu povijest falsificirana,
da je ideologija bila važnija od svake istine.
Kako se odmaknuti od toga?
Bavim se politikom koja želi
okupljati, a ne razdvajati ljude. Sve što radim ne
radim radi sebe nego zbog ljudi, a osobito mladih,
kojima želim osigurati bolji život. Naši najveći
problem su siromaštvo, besperspektivnost,
nezaposlenost, mladi koji odlaze i država koja stari.
Dok demografski umiremo, nama deseci tisuća mladih
odlazi u svijet, mladih u koje smo uložili i koji bi
trebali biti nova snaga. Kao predsjednica želim
učiniti sve da zadržimo mlade! Nama je potreban
nacionalni, državni program kojim bismo u Hrvatskoj
zadržali mlade.
Nisu li ideali mladih ubijeni i
nedomoljubnim tretiranjem Domovinskoga rata?
Kad imam u vidu Domovinski rat uvijek
prvo vidim Vukovar i zbog mladih koji su tamo
izginuli: Zato ne bismo trebali raspravljati o tome
koliko će biti kolona na godišnjicu njegova pada, nego
kako ćemo Vukovaru omogućiti bolji život. Kako ćemo
mladima u Vukovaru omogućiti da tamo ostanu, a ne da
odlaze iz Vukovara.
Kako normalno živjeti u Vukovaru kada
zločinci hodaju gradom i susreću se sa svojim žrtvama?
To je velika nepravda. I sama sam se
susrela s mnogim žrtvama, posebno sa ženama koje su
silovane, kojima su trebale godine kako bi uopće
priznale što im se dogodilo i o tome progovorile. Koje
prolaze duboke traume i onda na ulici sretnu osobe
koje su počinile zločin nad njima, a nije im se ništa
dogodilo. Inzistirat ću na pravdi i pravednosti! Ne
samo na pravdi i pravednosti za Kukuriku koaliciju,
nego i za te žene u Vukovaru, za žrtve Veleprometa i
drugdje u Hrvatskoj. Isto tako brinut ću se za ljude
koji danas ne žive životom dostojnim čovjeka, koji
moraju kopati po kantama za smeće da bi preživjeli.
Svojedobno ste prozvali Josipovića
zbog "dilanja" informacija sa srbijanskim
veleposlanikom u Zagrebu, Cvjetičaninom, oko hrvatske
tužbe Srbije za genocid. Je li to bila izdaja?
Ne znam što je gospodin Josipović
dilao, koji su to bili dokumenti jer on to nije rekao,
ali je jako čudno tadašnje njegovo ponašanje.
Josipović je javno tvrdio da su to
bile njegove objavljene knjige.
Veleposlanik Cvjetičanin u razgovoru
na jednom portalu kaže da ne može ni potvrditi ni
zanijekati da su to bile njegove objavljene knjige.
Zato bi Josipović morao točno reći što je dao. Ali
nije problem samo u tome što je dao, nego je još veći
problem poruka koju je poslao. On je naime iza leđa
Vladi, kao član povjerenstva Vlade za tužbu za
genocid, srbijanskom veleposlaniku rekao da je istupio
iz povjerenstva, čime je poslao poruku da ne vjeruje u
hrvatsku tužbu.
Koju je, kako se često hvali, sam
pisao.
Da. Zašto bi se netko povukao iz
projekta koji bi trebao uspjeti i koji je trebao
funkcionirati? I osim toga kako je mogao pregovarati u
svoje osobno ime o nečemu što Vlada odlučuje? To su
sve nedopustiva ponašanja.
Vidite da Josipović ima i program i
viziju. U javnosti se sve češće govori da mu je
program čuvanje komunističke prošlosti?
Njemu je vizija još pet godina
glumljenje predsjednika. On nema viziju za Hrvatsku i
njezinu budućnost. Ono što sam vidjela je nerad,
nečinjenje, šutnja i nedosljednost. On odlazi na
skupove i drži govore koji su suprotni sami sebi. U
eri današnje komunikacije Josipović misli da se neće
saznati što je rekao u Izraelu, što u Sarajevu, što u
Srbu i Brezovici, što u Sinju i Kninu.
Brojni novinarski komentatori
apostrofiraju Josipovića i za nogometnu polarizaciju
između juga i sjevera Hrvatske, između Hajduka i
Dinama. Slažete li se?
Neprimjereno je da se političari
miješaju u nogomet. Vrlo je opasno kada se političari
počnu miješati u nogomet, u najvažniju sporednu stvar
na svijetu. To je jako opasno jer iz toga može frcnuti
iskra koja može izazvati sukobe velikih razmjera, koji
su vrlo brutalni i često sa smrtnim posljedicama.
Nedopustivo je manipulirati osjećajima navijača i to
koristiti u predizborne svrhe, jer to može dovesti do
još veće polarizacije hrvatskoga društva. Dakle, treba
poštivati preporuke i FIFA-e i UEFA-e i MOO-a da se
politika drži dalje od sporta.
Je li Mesić izdajica zato što je
lažno svjedočio u Haagu?
Dosta detalja oko Mesića ne znam, ali
znam da se otvaranje predsjedničkih arhiva, što je on
radio, u demokratskim državama ne događa. Također znam
kada je netko svjedok na sudu da je tada dužan
govoriti istinu.
Biste li kada bi to od vas tražili
NATO i EU pristali da Hrvatska bude u sastavu neke
nove Jugoslavije?
Nikada! Apsolutno nikada! Tu odluku ne
donosi NATO ni EU, niti bi oni to tražili. To bi mogla
biti odluka samo hrvatskoga naroda koji se na
referendumu 1991, kada je to bilo opasno, jasno
izrazio za slobodnu, samostalnu i suverenu hrvatsku
državu. Hrvatska neće biti dio nekakve nove
Jugoslavije, kako to jugonostalgičari priželjkuju. Kao
članica NATO-a i EU-a Hrvatska nije dio nikakve
regije, nego je samostalna, suverena i slobodna država
koja graniči s nama susjednim državama s kojima
trebamo biti u dobrosusjedskim odnosima, gdje imamo
ekonomske i druge interese. Primjerice, moramo
zaštititi hrvatski narod u tim državama, pogotovo u
Srbiji, te u BiH, gdje moraju biti jednakopravni.
Dakle, nikada ne bih prihvatila ni pomislila da bismo
ušli u neku novu južnoslavensku zajednicu.
Hoćete li uvjetovati ulazak Srbije u
EU rješavanjem pitanja granica, nestalih i ubijenih,
povratkom umjetnina.
Od prvoga dana mandata inzistirat ću
na otvorenim pitanjima sa svim susjedima, pa tako i sa
Srbijom. Dosta je bilo pometanja pod tepih! Ne želim
nikakvo sukobljavanje, ali ću biti vrlo odlučna u
zaštiti i poštivanju hrvatskih nacionalnih interesa.
Podržavat ćete ulazak Srbije u EU?
I Srbije i susjednih država, kao i
onih koje žele u NATO, jer nam je u interesu trajna
stabilnost, s tim da svatko mora ispuniti kriterije
koje je morala ispuniti Hrvatska.
Je li Šešeljevo puštanje iz haškog
pritvora pomoć Josipoviću da pokaže brigu za
nacionalne interese? Možda to ne želite komentirati,
ali.
Ne komentiram presude, ali ovdje nije
riječ o presudi te ću tu odluku komentirati jer je u
potpunosti kriva. Činjenica da već dvanaest godina
traje proces Šešelju, da presuda nije donesena i da su
ga pustili iz pritvora zbog navodno lošeg zdravstvenog
stanja nameće brojna pitanja, na koja su odgovori
vidljivi. Šešeljevi politički istupi pokazuju da mu
zdravstveno stanje nije loše, to samo na vrijeme nisu
vidjeli političari Kukuriku koalicije. Što nije u
Haagu, kriva je mlaka hrvatska politika, ponajviše
premijer Milanović i predsjednik Josipović. Prema
Srbiji je trebalo reagirati isti trenutak čim je
Šešelj počeo s ratno-huškačkom retorikom, takvi istupi
ne mogu se tolerirati ma kakvo bilo njegovo zdravlje.
Hrvatska je morala zaštititi svoj dignitet, svoje
dostojanstvo i odmah od Srbije zatražiti da se
distancira od Šešeljevih izjava. Srbijanska Vlada
morala se ograditi od njegovih izjava i velikosrpskih
pretenzija, kao što mora jasno reći kakva je njihova
politika prema Hrvatskoj, BiH i prema cjelokupnom
susjedstvu.
Hoćete li inzistirati na tužbi protiv
Srbije za genocid?
Naravno.
S obzirom na sve, kakvu politiku
Hrvatska treba voditi prema Srbiji?
Treba inzistirati na politici
dobrosusjedskih odnosa, međusobnog poštovanja i
uvažavanja, ali i na rješavanju otvorenih pitanja
temeljem međunarodnog prava i povelja UN-a. Također
moramo inzistirati na položaju Hrvata u Srbiji kakav
imaju Srbi u Hrvatskoj, kao i na normalnom
funkcioniranju gospodarskih odnosa. Trebamo se
ponašati kao dvije samostalne, suverene i susjedne
države čija politika počiva na politici čistih računa.
S obzirom na okolnosti, kakvu
politiku Hrvatska treba voditi prema sadašnjoj Rusiji?
U ovom trenutku u potpunosti podržavam
usklađenost naše politike s politikom EU-a i NATO-a.
Svakako sam za razvijanje dobrih odnosa s Rusijom, ali
od Rusije se očekuje da poštuje norme međunarodnog
prava i na tome moramo inzistirati.
A kako vidite probleme energetike i
naftovoda s Rusijom?
Hrvatska mora osigurati energetsku
neovisnost jer je energetska ovisnost nekih država
uzrokovala pad Vlada. Pomoću energetike može se
manipulirati i tržištem i sigurnosnom i ekonomskom
situacijom. Hrvatska mora osigurati energetsku
neovisnost i pritom se osloniti prvo na sebe, a onda i
na euroatlantski prostor i zapadni civilizacijski
milje kojemu pripadamo.
Je li EU najbolje rješenje za
Hrvatsku, je li jamstvo njezina napretka i sigurnosti?
To očito jako ovisi o tome tko je na
vlasti. Sadašnja hrvatska Vlada uspjela je od EU-a,
koja je trebala biti prilika za Hrvatsku, napraviti
trošak za Hrvatsku. Oni još uopće nisu promijenili
mentalitet i shvatili da je EU i hrvatski projekt, a
Hrvatska dio EU-a. Da je u Uniji, da kreira politiku
Unije, a ne samo da slušamo nekakve diktate iz
Bruxellesa i tamo šaljemo poluzavršene projekte poput
programa ruralnog razvoja, na koji su nam stavili više
od 300 primjedbi. Mi smo prve godine više novaca
uplatili za članstvo u EU, nego što smo iz Fondova
povukli, a do sada smo povukli samo 22 posto i to ono
što je isprogramirala bivša vlada. Ova nije učinila
ništa. Za 2014. godinu od milijardu i petsto trideset
i šest milijuna eura nije povučeno apsolutno ništa. To
mi je ravno pronevjeri i veleizdaji. Da su ti projekti
realizirani mogli smo otvoriti nova radna mjesta,
rasteretiti proračun, ne bismo razgovarali o
monetizaciji autocesta itd.
Ugrožavaju li moćni iz Unije i
identitet malih država?
Ne, u Uniji možete bolje promicati
svoj identitet. EU jako puno ulaže u promicanje
različitosti nacionalnih identiteta. EU će uvijek
ostati zajednica nacija država, jednako prostorno
velike Njemačke i prostorno malog Luksemburga.
Za koga "rade" svi koji nas još plaše
EU-om?
Unijom nas plaše svi kojima nije u
interesu transparentnost, hrvatska neovisnost,
suverenost i napredovanje Hrvatske. Koji se ne žele
dovoljno demokratizirali i ponovno europeizirati. Još
se ne shvaća da europeizacija sa sobom ne nosi samo
ideju pripadanja europskom kulturnom miljeu, nego i
poštivanje europskih vrijednosti. U nas još postoji
kontrola medija kao i kontrola u mnogim područjima
društvenog života. Mi još uvijek imamo poreznu upravu
koja više djeluje kao represivni aparat nego kao
porezna uprava, državnu upravu koja je više
birokracija nego državna uprava, ljude koji se
skrivaju iza kolektivizma naslijeđena iz bivše
Jugoslavije. Postoji mnoštvo toga što se mora
promijeniti.
Prigovara vam se članstvo u
Trilaterali. Zašto?
Ne znam. Trilaterala je jedna
organizacija koja okuplja ljude koji su nešto postigli
u politici i općenito u društvenom životu.
Kao oni su "utjecajni, manipuliraju,
služe interesima moćnih".
To nije točno. Trilaterala želi naći
rješenja za goruće probleme svijeta i povezuje tri
kontinenta; Europu, Sjevernu Ameriku i Aziju. Ti ljudi
raspravljaju o svjetskim problemima, o klimatskim
promjenama, o siromaštvu i kako to riješiti. Nema veze
s nekim tajnim društvima niti pokušava na druge
utjecati nekim pritiscima ili ucjenama. Primjerice,
osim ljudi koje osobno poznajem, mene nitko iz
Trilaterale nije pitao o kandidaturi za predsjednicu
države, niti je na to pokušao utjecati. Uostalom, u
Trilaterali članovi ne mogu biti državni dužnosnici
upravo zato da bi se izbjegao dojam utjecanja na
unutarnje stvari. A da je to tajna organizacija tada
naša imena ne bi bila javna, ne bi se na našoj
web-stranici moglo saznati tko što radi niti bi se
objavljivali naši radovi. Da je riječ o nekoj
opskurnoj organizaciji tada joj Angela Merkel ne bi
posvetila dva sata svojega vikenda za razgovor.
Mistifikacijom i plašenjem Trilateralom moji me
protivnici pokušavaju diskreditirati i kompromitirati.
U svojem programu i nastupima
zazivate zajedništvo, kao i Tomislav Karamarko. Je li
zajedništvo moguće s obzirom na ideologijsku
podijeljenost Hrvatske?
Duboko vjerujem da jest. Ako smo se
mogli ujediniti 1990-ih godina, onda možemo opet.
Pretpostavka je da pogledamo istini u oči i shvatimo
da se Hrvatska nalazi u vrlo teškoj gospodarskoj i
socijalnoj krizi te da samosviješću, vjerom u Hrvatsku
i optimizmom krenemo u rješavanje problema. U tome nam
ne trebaju stranci, oni nisu ništa pametniji od nas,
kako to misli sadašnja Vlada.
Što kažete na izjave kao što je
primjerice: Iza Kolinde ne stoji HDZ, Karamarko ne
želi da postane predsjednica jer se boji da bi ga
mogla ugroziti kao predsjednika stranke?
To nije točno. Kao što se zna, ja se
ni u najtežim vremenima nikada nisam odricala stranke.
Čak ni onda kada su pojedinci izigrali povjerenje svih
nas. Ali isto tako ističem da ću biti predsjednica
svih hrvatskih građana; nudim program svim našim
građanima, nikoga ne dijelim na lijeve i desne, već se
obraćam svima koji žele dobro Hrvatskoj. Ja želim
Hrvatsku izvući iz krize, želim da umirovljenici imaju
pristojne mirovine i da žive dostojanstveno, da mladi
ostaju u Hrvatskoj, da nam se iseljeništvo vraća.
Želim da doista postanemo država prosperiteta, jer mi
to možemo. Ne mogu i neću prihvatiti izjave poput
izjave premijera Milanovića koji kaže da Hrvatska
nikada neće biti bogata. To nije točno. Mi imamo
geografski položaj, resurse, infrastrukturu, pametne i
vrijedne ljude koji se dokazuju u svijetu, imamo sve
pretpostavke da budemo razvijena i bogata država i to
ćemo i biti. Samo moramo čvrsto uhvatiti konce svoje
države u svoje ruke i početi raditi, a ne izgovarati
se na manjak prava i ovlasti. Ja u životu nikada ne
prihvaćam da je nešto nemoguće i prije nego se to
pokušalo napraviti.
Može li kultura promijeniti politiku?
Može. Držim da je politika u
razvijenim državama zapravo gospodarstvo i da se
politička pitanja rješavaju gospodarskom, odnosno
ekonomskom politikom. Pogledajte jednu Njemačku ili
Dansku, u kojima ne postoje ideološki sukobi između
stranaka, već između njihovih ekonomskih programa. A
tu i kultura igra važnu ulogu jer pridonosi kulturi
poštovanja, samopoštovanja, domoljublju, konačno
identitetu. Netko tko ne poštuje sebe i domoljublje
taj ne vjeruje ni u svoju državu. Toga ne poštuju ni
drugi. Narod koji ne vjeruje u sebe i ne opstaje. Tko
ne misli tako, taj nije nigdje. Ja sam s ponosom kao
veleposlanica u Washingtonu govorila da sam Hrvatica i
s ponosom sam zastupala Hrvatsku. Jednako tako i u
NATO-u.
To mnogim našim političarima i
diplomatima nedostaje?
Nažalost je
tako. I diplomacija je izgubila domoljublje, čast
iznimkama, a imala je to kada je stvarana Hrvatska.
Razgovarao Andrija Tunjić, Vijenac 542 - 543
(101) |