Pitam se da li i premijer, drug Zoki, pati od istog
kompleksa kao i njegov kolega iz Sjeverne Koreje "dragi
vođa", a to je da se smatra božanstvom i kao takvog ga
nitko ne smije krivo pogledati, a zviždati, e to je već
najveći zemljski grijeh u zemlji čudesa.
Pa ako nam drugovi složno grade zemlju čudesa, pitam
se da li smo svi mi postali Alice u zemlji čudesa? Pa
nek mi voljeni drug Zoki dozvoli da samo citiram
nekoliko pitanja forumaša jednog dnevnog lista:
A) 06.08.2013.
u 15:52 h zbuzanic je napisao/la:
"Kad ja zovem policiju da susjedni kafić urla,
turira aute, navija muziku u 3 ujutro i to preko
tjedna (utorak/srijeda) onda mi sliježu ramenima i
govore da oni ne mogu ništa. Zakon je očito dvosmislen
ili se ne poštuje ili kako kome odgovara."
B) 06.08.2013. u 15:48h ENTUZIJASTA je napisao/la:
"Dal bi i pljeskanje bilo 'remećenje javnog reda i
mira' ili je pljeskanje vođi jedini javni red i mir?!"
I da, bivšoj premijerki Kosor su mjesecima svake
večeri zviždali i baukali ispod prozora stana, pa se
ne sjećam da je netko uhapšen zbog remećenja reda i
mira. Zar ona nije bila visoki državni službenik??
Očita je činjenica da se oko premijera, druga
Zokija, skupila prava mala vojska poslušnika (neki
mudraci kažu da su to lešinaru koji glođu i ono malo
što je ostalo od ove divne zemlje i azurnog mora) koji
ga svako jutro časte sa "Milorde", "Veličanstveni",
"Najveći vođa", "Nedodirljivi", "Nepogrešivi",
"Uvaženi ližem Vam." i tako dalje i dalje, pa tako eto
ta silna vojska poltrona nahranila je njegov, ionako
veliki, ego do tolikih razmjera da je jadnik posve
izgubio kompas te zamislio da se nalazi u Sjevernoj
Koreji.
Kad padne sa
svojih "božanskih" visina osjeća se isto kao i ovisnik
o bjelom prahu, izgubljeno i napadnuto, jer za takve
uvijek je cijeli svijet protiv njih, jer na njihove
visine se ne može popeti normalan čovjek. Ipak,
premijeru, jedan savjet, oni koji vas najviše miluju i
obasipaju komplimentima su i najveći neprijatelji,
mnogo gori od onih koji vam u lice zvižde, ako ne
vjerujete, priupitajte vašeg kolegu SanadEra. I to je
pošteno, svatko dobije ono što ga i spada, glasi mudra
poslovica.
Da, opet se vraćamo na jednostavnu jednadžbu o sreći
i slobodi, a to je da istinska sreća se ne kupuje
novcem. Kada činiš dobro zajednici i ljudima, a ne
samo sebi, je sreća, kada si zbog slobode drugih
spreman i žrtovati vlastitu slobodu je ponos iz kojeg
se rađa sreća, kada suosjećaš sa bližnjima je sreća, i
takva sreća i sloboda rađa ljubav, a takva sreća i
ljubav su najveća barijera ljudskoj pohlepi i
bezosijećajnosti. Oni koji su pali na koljena,
žrtvovali istinsku ljubav, slobodu i sreću zbog
vlasti, pohlepe i slave žele svojim kukavličukom i
bolešću zaraziti i druge, dobre ljude, govoreći da
samo novac i vlast mogu kupiti sreću, i takvi
političari i "borci" i "mirotvorci" glume dobrotovore
po raznim glamouroznim domjencima, paradiraju
mjenjajući maske od prigode do prigode, kao pravi
pripadnici "vlasti".
Oni su toliko izdresirali i
lobotomirali "novinare" državne HRT (kao i Jutarnji
list.) da urednici dnevnika i vojska cenzuiranih
"novinara" u horu pjevaju: "Oni su osvojili vlast.
Kada dođu na vlast. Predsjednik Vlade dobio je vlast
da. U Zagrebu, Rijeci formirali su vlast.". Oni nikada
ne će shvaiti da su ti njihovi politički mentori samo
državna adminstracija koja po Ustavu mora služiti
narodu a ne vladati, dakle, i premijer je samo državni
službenik kojemu se može zviždati i vikati, a nije
kralj ili božanstvo. Ali pohlepan čovjek je vražje
lukav, to piše i u bibliji, a Hrvatski političari su
vražje lukavi i pohlepni.
Znaju oni kako slomiti novinare,
intelektualce, ekonomske analitičare, pisce, muzičare,
biskupe, ali ne znaju ono najosnovnije, istinski
voljeti čovjeka i suosjećati, jer suosjećajan čovjek
se rađa a ne postaje. I kao takvi ne znaju da se
ponosnog i dostojanstvenog čovjeka nikada ne može
kupiti, jer ako si pjesnik, novinar, svećenik,
general, spreman za slobodu i pravdu gladovati, tada
te ne mogu kupiti niti jednim novcem, a ako te kupe
tada više niti nisi ono za što si se predstavljao.
Nije bitno odakle si, bitno je što si u duši i srcu.
Stoga je naš premijer izgubio kompas i zamislio da je
božanstvo, kojega se ne smije krivo pogledati, a
zviždati, sačuvaj bože.
Ipak, pošto znam Ustav Hrvatske države, dozvolio bih
si slobodu da spomenutim "božanstvima" nešto
savjetujem. Da, premijeru, druže ministru Matiću i
slični poslušnici vašeg "božanstva", ne mojte nikada
zaboraviti da su istinski heroji domovinskog rata
žrtvovali živote za Slobodu!!!...
Ponavljam, heroji domovinskog rata
nisu žrtvovali živote da jedne despote zamijene
drugim! I stoga svaki čovjek ima pravo pljeskati ali i
zviždati političarima, a svi oni koji to žele
zabraniti vrijeđaju te najsvetije žrtve. Ova malena
divna zemlja zavrijeđuje mnogo više poštovanja onih
koji se predobro plaćeni iz siromašnih džepova
građana. Paradoks je da turisti iz svijeta masno
plaćaju da bi došli makar malo uživati u ljepotama
divne zemlje Hrvatske, dok istovremeno mladi masovno
napuštaju tu istu zemlju,,zar to nije najveći poraz
tih istih politikanata predatora?...
Izgleda da
političku elitu to niti najmanje ne brine niti dira,
jer da bi te dirnulo u srce moraš i imati srce. Stoga
oni žele čak i zabraniti zviždanje, najmirniji način
prosvjeda, a sve kako bi svijetu rekli kako eto njih
narod posve obožava, kako to i priliči "dragim
vođama". Političari i vojska poltrona željeli bi od
Hrvatskih građana napraviti tihu većinu, zombije,
apatične i izgubljene ljude bez vjere u sebe i
bližnje, ali uzalud vam trud mutikaše, od kada je
svijeta i vijeka čovjek se glasao i tako će ostati,
jer je Stvoritelj stvorio čovjeka sa dušom i srcem da
se glasa u inat svim predatorima i diktatorima.
Walter William Safar
izvor:
www.hkz-kkv.ch
Vezani
članak:
Zviždati ne znam, pa sam vikao |
