Štoviše i sama je Vlada u službenom priopćenju 2. rujna
događanje u Vukovaru nazvala "šovinističkim nasiljem" i
tako, provjerenim tradicionalnim partijskim jezikom,
optužila hrvatske prosvjednike da su protiv Srba,
odnosno protiv srpske nacionalne manjine. No, već samo
malo pomnija analiza svih tih događanja otkriva da je
riječ o više negoli sramotnom scenariju same Vlade.
Odnos većinskoga hrvatskog i
manjinskoga srpskoga stanovništva u Hrvatskoj, osobito
s obzirom na zastrašujuća događanja za vrijeme
velikosrpske agresije, u svakodnevnom životu
objektivno je iznad svakoga očekivanja. Ne postoji u
Hrvatskoj politička stranka niti ikakva organizirana
grupacija koja bi krivnju i odgovornost za sve
strahote koje su se u Hrvatskoj događale od 1991. do
1995. pripisivala kolektivu srpske nacionalne manjine
ili srpskoga naroda kao takvoga.
Neistinita i nepravedna poruka
Čak i pojedinci, koji su osobno doživjeli strahote od pojedinih
pripadnika srpskoga naroda, ne poistovjećuju te zločince s cijelim srpskim
narodom niti sa srpskom nacionalnom manjinom, već dobro znaju da i u srpskom
narodu, kao i u hrvatskom i svakom drugom, ima ljudi koji se mogu po svom
ponašanju vrednovati od svetaca do kriminalaca i zločinaca. Stoga je u svjetsku
javnost odašiljati poruku da Hrvati ugrožavaju ili mrze Srbe ne samo netočno,
neistinito nego i nepravedno. Vlada je svojim priopćenjem od 2. rujna to ipak
učinila pa se nameće ozbiljno pitanje: Zašto?
Odnos Hrvata i Srba u Hrvatskoj
svakako opterećuju nekažnjeni zločini, odsutnost
političke volje da se stvore temelji za ostvarivanje
što je moguće većeg stupnja pravde i što potpunijeg
pomirenja koje počiva na pravdi. Upravo u Vukovaru,
koji je pretrpio najgore zločine, vlasti su propustile
učiniti potrebno da se jednoznačno osudi i kazni
svatko onaj tko je počinio zlo, kao da žele da bolne
vukovarske rane ostanu, da ne zacjeljuju.
Ne može se drugačije protumačiti nego
da je baš politika bivših i sadašnje vlade tumačila
zakon o amnestiji tako da se ne procesuiraju ni ratni
zločini, premda zakon o amnestiji to ne priječi. Grad
u kojem se uče u školama dvije različite recentne
povijesti i u kojem je nezaposlenost visoko iznad
hrvatskoga državnog prosjeka zaslužuje neizmjerno više
negoli su mu pružile sve dosadašnje vlade.
Umjesto rješavanja egzistencijalnih
problema Vukovaraca, bez obzira na njihovu
nacionalnost, sadašnja je Vlada na prvi dan nove
školske godine kukavički za jutarnjeg sumraka
pribjegla stvaranju otvorene provokacije. Oni koji su
odlučivali o postavljanju dvopismenih ploča na
državnim institucijama 2. rujna u Vukovaru točno su
znali što će time izazvati pa je očito da je stvarno
riječ o Vladinu sramotnom scenariju. I nečuvena
optužba za "šovinističko nasilje" dio je toga
scenarija kojemu je jedan od ciljeva političko
podizanje međunacionalnih tenzija.
Manipulacija
Upravo kvalificiranje skidanja i razbijanja dvopismenih ploča u
Vukovaru "šovinističkim nasiljem", Vlada je odium koji je izazvala preusmjerila
od sebe na srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, odnosno na tobože netolerantne
Hrvate. Upravo je nečuvena manipulacija Vlade i njezinih medijskih poslenika što
se legalno i legitimno neslaganje s odlukom i postupkom Vlade umjetno pretvara u
neslaganje ili čak tobožnju mržnju prema Srbima u Hrvatskoj.
Takvim svojim postupanjem Vlada je
manipulirala i srpskom nacionalnom manjinom i Stožerom
za obranu hrvatskoga Vukovara, odnosno dijelom
hrvatskih branitelja. U tom kontekstu neizbježno je
pitanje nisu li baš Vlada odnosno njezini stratezi ili
gospodari inscenirali incidente u Dubrovniku i Splitu?
Može li se nazrijeti kraj spremnosti na podlosti Vlade
koja svojim potezima manipulira i Srbima i Hrvatima,
priželjkujući njihovo sukobljavanje? Ta ozbiljna
pitanja izazivaju i ono još važnije: Što zapravo Vlada
hoće, komu zapravo služi?
Ako je Vlada u Hrvatskoj i uspjela
privremeno svojim smišljenim sramotnim scenarijem za
Vukovar odvratiti pozornost i od svoje nesposobnosti
za rješavanje gospodarske krize i od svoga evidentnog
promašaja nazvanog "lex Perković", Europska Unija
odnosno Europska komisija ni trenutka nije odustala od
svoga zahtjeva, štoviše još je svoj zahtjev javno
precizirala. Što vrijeme više odmiče, to je sve
jasnije, i u medijima sve prisutnije, da baš Vlada
provocira.
Tužno je stoga čitati komentar u
Jutarnjem listu od subote 7. rujna naslovljen
"Industrija mržnje u Vukovaru" u kojem se sva krivnja
od stvarno odgovorne sadašnje Vlade svaljuje na druge,
pa čak i na "određeni broj katoličkih svećenika".
Činjenice su neumoljive, pa i takvi pokušaji
falsificiranja stvarnosti i skrivanja iza tobožnjega
dosljednog provođenja zakona (u okolnostima kad se
gotovo rijetko koji zakon striktno provodi) sve manje
prolaze. Vlada i njezini propagandisti pozvani su
razvijati scenarije stvarnoga poboljšanja uvjeta
života svih građana i Vukovara i Hrvatske, a ne
sramotne scenarije ikojeg, a osobito ne
međunacionalnog razdora.
Piše: Ivan Miklenić, Glas Koncila |