Pomislih u sebi: gdje je u Hrvatskoj taj dan aktivnoga
sjećanja na žrtve istih komunista? Možda će se jednoga
dana i u Hrvatskoj netko izboriti za državni "Dan
aktivnoga sjećanja na žrtve jugokomunističke
strahovlade".
Jedan od glavnih organizatora ubijanja
i bezbrojnih uhićenja u Berlinu 1953. bio je Erich
Mielke (1907.-2000.), državni tajnik, a od 1957. do
1989. i vječni ministar (Ministerium fiir
Staatssicherheit). Bio je "Kommunist und Antifaschist
der ersten Stunde", "čekist" i polaznik "Lenjinove
škole" u Moskvi, politički komesar jedne brigade u
španjolskom građanskom ratu, internirac u Francuskoj,
a sa sovjetskim trupama ureduje od 1945. u Berlinu.
Još 1931. je sudjelovao u uličnim borbama s
nacionalsocijalistima, ali i sa snagama reda Weimarske
republike.
Ne bih se ovdje prisjećao Ericha
Mielkea da nisam prepoznao njegove riječi u ustima
hrvatskih političara i medija. On je naime često
tvrdio da je , "kontrarevolucionarne nerede" u Berlinu
organizirala "agresivna manjina" uz logističku pomoć
nekih tajnih sila. "Agresivna manjina" je za njega
bila milijun ljudi (DDR je tada brojila oko 14
milijuna stanovnika), dočim su za predsjednika Vlade
Milanovića "agresivna manjina" onih 750'000 potpisnika
inicijative udruge "U ime obitelji" za referendum o
braku kao zajednici muškarca i žene (Hrvatska ima oko
4,5 milijuna stanovnika). Tajne je sile opet razotkrio
Mile Kekin u trećem dnevniku, dočim je Milanovićevu
suprugu opet "isprovocirala" ista ta agresivna manjina
pa je pošla podržati "paradu ponosa" u Zagrebu.
Brojni portali i tisak - gotovo bez
iznimke - govore o klerikalnoj "kontrarevoluciji",
kardinal Bozanić je proglašen "homofobom godine", a
Peđa Grbin, taj lumen na partijskom nebu, bi već danas
prešao na revolucionarno pravo, on bi suspendirao
narod da bi spasio ustav (!). Kao da je čitao tajnu
disertaciju profesora ustavnoga prava Ivana Simonovića
"Uloga prava u samoupravnom socijalizmu", Zagreb,
1991. (ne može se iznajmiti). Biva, ne zna hrvatski
narod što je demokracija, ne zna narod što traži, što
je za narod dobro to znade Peđa i njegova partija. Taj
bi se manevar u demokratskim društvima nazvao "pokušaj
puča" ili "klizajući puč", dakle Peđa samo još nije
izveo tenkove na ulice, dočim se u Hrvatskoj samo
pokoji novinar usuđuje koristiti izraz "ustavna
kriza".
Nema tu nikakve ustavne krize. Ako
netko narodu uskrati izvorno pravo - narod je suveren,
a ne Peđa ili Partija - taj je pučist i valja se s
njim kao takvim - najprije - politički obračunati.
Donekle umiruju riječi Predsjednika Sabora Leke kako
se saborska većina ne će okreniti protivu naroda
kojemu služi nego provoditi njegovu volju, ali nije
sigurno hoće li Partija slušati Leku, navlastito ako
to bude iritiralo gospođu Milanović.
Utorak, 18. lipnja
Vraćam se popodne doma, doista sam
umoran, ipak uključujem mrežu. Glavna tema na
hrvatskim portalima je Lex Perković, za nas Hrvate u
Njemačkoj barem mala zadovoljština. On i njegovi ubili
su samo u Njemačkoj 68 Hrvata, političkih emigranata i
hrvatskih rodoljuba, ali i nekoliko žena i djece. Sada
bi vlast u Zagrebu s nekakvim amandmanom sve te
zločine u Njemačkoj poslala u hrvatsku "zastaru",
prozirnim manevrom odvjetnika Nobila, koji očito stoji
iza te zakonske promjene.
Usput, Perković je na neki način
"stvorio" Nobila, najprije kao tužitelja u slučaju
Artuković, a potom ga i izabrao kao branitelja
generala Blaškića. U tom se slučaju dalo dobro isisati
državni novac, ali i novac hrvatskih domoljuba, bez
ikakve efektivne kontrole. Stoga ja nisam siguran čiji
je onaj privatni zrakoplov kojim je Nobilo letio u
Muenchen nudeći Nijemcima gentleman agreement oko
Perkovića.
Međutim, Nijemci sigurno ne će
nasjesti na taj imponirajući stil (Imponiergehabe),
zapravo je to za njih apsolutna kontraindikacija.
Uostalom, za kapitalne delikte, a to je prije svega
podmuklo ubojstvo s predumišljajem Stjepana
Đurekovića, u Njemačkoj nema zastare, a istragu, zbog
težine i opsega izvršenih zločina nad brojnim Hrvatima
u Njemačkoj, već više od 40 godina vodi Savezno javno
tužilaštvo u Karlsruheu. Stoga, kada Nobilo i
Milanović u igru uvlače tobožnju zaštitu hrvatskih
branitelja iz Domovinskoga rata, oni bacaju dimnu
zavjesu, e da spase Perkovića.
Njemačka, kao i EU poštuju naime
načelo subsidijarnosti, dakle najprije je za istragu i
zastaru zadužena država gdje se zločin dogodio, a to
je Njemačka. To u hrvatskim medijima nitko ne
spominje. Dakle, Nijemci ne će nikada tražiti hrvatske
branitelje zbog mogućih zločina u Hrvatskoj, ali će
tražiti da hrvatska procesuira nekoga Hrvata ako je u
Hrvatskoj ubio jednoga Nijemaca. Hrvatska je
desetljećima opstruirala traženu pomoć iz Njemačke, a
sada pokušava da zločin iz Njemačke "zastari" u
Hrvatskoj.
Ufam se u njemačko, ne hrvatsko
pravosuđe, stoga sam, kad je Milanović tražio od
Karamarka da ponudi amandman na taj Lex Perković,
pisao Karamarku, a s problematikom sam upoznao moga
zastupnika u Bundestagu i još trojicu meni poznatih
zastupnika Bundestaga, no Karamarko mi nije odgovorio
- ostali jesu. Predložio sam mu sljedeći amandman:
"Hrvatska će udovoljiti zahtjevima europskoga
uhidbenoga naloga izručujući tražene osobe za
kapitalne delikte počinjene izvan Republike Hrvatske
bez vremenske zastare, odnosno s rokom zastare u
zemlji počinjenja. I svi ostali delikti počinjeni
izvan Republike Hrvatske zastarijevaju također prema
pozitivnim propisima u zemlji počinjenja toga delikta.
Inače vrijedi načelo subsidijamosti, tj. za sve
delikte je nadležno najprije sudstvo zemlje u kojoj je
delikt počinjen. Sporazumno se postupak može prenijeti
na pravosuđe zemlje gdje je prijestupnik nastanjen ili
uhićen".
Ah, ja... A Erich Mielke? Kako završi
on? Elem, pošto je Njemačka pravna država, nakon
ujedinjenja nije mu se moglo dokazati da je osobno
ubijao, a ako je to radio njegov STASI bilo je
pokriveno ""zakonima" DDR-a. Osuđen je ipak 1993. na
šest godina zatvora zbog dokazanoga ubojstva dvojice
žandara u Berlinu 1931., dakle 62 godine nakon
zločina. Iz zatvora su ga pustili malo prije smrti.
Nisu mu - zbog mrtvih svjedoka zločina - mogli
dokazati predumišljaj nego "tek" ubojstvo namah.
Piše: Zvonko Pandžić, filozof, teolog
i klasični filolog
Izvor: Hrvatsko slovo,
kolumna DNEVNIK
28.06.2013. |
