Ta tema Hrvatske kao životinjske farme je glavna tema
sjajne knjige Milana Jajčinovića Korifej lažnih
istina. Knjiga je predstavljena pred ogromnim
brojem nazočnih u muzeju Mimara. Predstavljači Milan
Ivkošić, Antun Vrdoljak i Zdravko Tomac uspoređivali su
kolumnistu Večernjeg lista sa slavnim kolumnistom
Veselkom Tenžerom uz velike pohvale političkim esejima u
toj knjizi.
Milan Jajčinović svoju knjigu počinje
tekstom kojemu je dao naslov Raspis, kako bi i riječju
raspis pokazao kako mu je ideja vodilja uspoređivanje
Hrvatske s Orwellovom životinjskom farmom. Orwell je
poznat po tome što je uveo novogovor i što se služi
kraticama u kojima se riječi skraćuju i sažimaju do
gubitka značenja. Da pokaže kako to izgleda Jajčinović
je umjesto naslova Razlozi pisanja upotrijebio riječ
iz novogovora raspis. Mi u Hrvatskoj imamo već puno
takvih Orwellovih riječi. Na primjer telekom,
rekom (regionalna komisija), maspok
(masovni pokret). U svome Raspisu Jajčinović ukratko
prepričava ideje životinjske farme koja je
organizirana na načelima jednakosti, pravde i
ravnopravnosti, ali se je zbog jala, netrpeljivosti i
žudnje za moći, pretvorila u diktaturu i izdaju
dogovorenih idealističkih načela u kojoj se jednakost
pretvorila u povlastice a demokracija u diktaturu.
Jajčinović napominje da je Orwellov roman
Životinjska farma, alegorijski roman i kritika
Oktobarske revolucije i staljinizma i lenjinizma te
kaže da je glavna ličnost u Životinjskoj farmi nerast
Major u stvari Lenjin a nerasti Napoleon i Snowball da
su Staljin i Trocki. Jajčinović konstatira da su i u
Hrvatskoj početni demokratski nacionalni ideali vrlo
brzo nakon stvaranja države potisnuti, da su rentijeri
hrvatskih političkih ideala postupno potiskivali
nacionalne i demokratske idealiste i preuzimali vlast
na "farmi" odnosno u Hrvatskoj.
Jajčinović farmu opisuje na više
razina. Opisuje ih kao televizijske emisije "Farma" i
"Big brother" ali i kroz analizu vodećih političara i
bitnih ljudi u društvenom životu Hrvatske pokazujući
kako su u Hrvatskoj zavladale osobine životinjske
farme odnosno kako su miroljubivost, snošljivost,
zajedništvo i trpeljivost pretvorene u prijetvornost,
zavist i taštinu i u borbu za prevlast i pobjedu.
Jajčinović je opisao na vrlo duhovit i upečatljiv
način ponašanje vodećih hrvatskih političara koje
podsjeća na ponašanje likova iz životinjske farme, ali
nije raspodijelio glavne uloge, nije rekao tko je
nerast Major, a tko su ostali nerasti nego je to
ostavio čitatelju da on sam raspodjeli glavne uloge.
Konkurencija je velika, a sličnost još veća. I u
Hrvatskoj za političke elite vlast nije sredstvo nego
cilj, te se i u Hrvatskoj ostvaruje Orwellovo
stajalište da nitko ne dolazi na vlast s namjerom da
je se odrekne. I u Hrvatskoj prijetvornost i paradoksi
sve se više ostvaruju tako da je i u Hrvatskoj na
djelu velika inverzija: "Sloboda je ropstvo, rat je
mir, istina je laž, neznanje je moć".
Ako su inverzija i paradoks oblik Orwellove proze i
životinjske farme onda su takva iščašenja sve
prisutnija i u hrvatskoj zbilji. Piše Jajčinović da
vrijeme najvećih paradoksa počinje 3. siječnja 2000.
godine kada na vlast demokratski dolazi stranačka
koalicija predvođena SDP-om čiji su politički
prethodnici okupljeni u svemoćnoj Partiji,
kontrolirali sve, pa i način mišljenja.
Zatim navodi da je drugi veliki
orwellovski paradoks, prije nego što je koalicija
predvođena SDP-om izgubila vlast, vođa HDZ-a Ivo
Sanader bučio na splitskoj Rivi: "Ne damo naše
generale." A kada je temeljem te predizborne prijevare
2004. dobio izbore odmah je donio akcijski plan za lov
na Antu Gotovinu. Bio je to plan uobličen u onu
šeksovsku: locirati, identificirati, uhititi,
transferirati.
Zatim, navodi Jajčinović da je haaška
presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu
Markaču ozbiljenje orwellovske intervencije u
prošlost, njezina "usklađivanja" s iskrivljenim
namjerama i takvim potrebama sadašnjosti, a i
budućnosti. Dalje navodi Jajčinović da je uvedeni
monitoring nad Hrvatskom pravo orwellovsko uplitanje u
sadašnjost da bi se kontrolirala budućnost.
Sjajna je slijedeća Jajčinovićeva
konstatacija kojom u jednoj rečenici opisuje bit Big
brothera ne samo kao televizijske emisije nego i kao i
monstruma koji kontrolira ljude i usmjerava njihovo
ponašanje. Evo toga citata: "Koliko je Big
brotheru važna kontrolirana prošlost, toliko mu je
važna i sadašnjost s kojom će dominirati ideali ugode
i idoli zabave. "Veliki brat" se promijenio, on danas
voli svoje suvremenike: pojedinca kao apstraktnog
građanina i konkretnog potrošača, kao apolitičkog
šopingholičara. On voli svijet nametnutih, ali
usvojenih potreba, nadziranu vječnu sadašnjost, koja
seže od zaostale Hrvatske Farme do blještave svjetske
krize".
Kada se pročita Jajčinovićeva knjiga, a svakako ju
treba ne samo pročitati nego i proučavati, onda i
mnoge pojavnosti u hrvatskom političkom životu
dobivaju smisao. Negiranje Domovinskoga rata i
nametanje povijesnih krivotvorina ima veliki cilj
stvaranja prošlosti na koji će se graditi poželjna
sadašnjost i budućnost. Medijske manipulacije i
pretvaranje istine u laž, a laž u istinu imaju za cilj
onesposobiti ljude da misle vlastitom glavom,
onesposobiti ih za odlučivanje. Napad na sve korijene
hrvatskoga naroda, tradiciju, obitelj i vjeru nije
slučajan već je dio smišljene politike pretvaranja
Hrvatske u životinjsku farmu.
Jajčinović u jednoj rečenici ili u nekoliko rečenica
precizno detektira bit povijesnih procesa i na duhovit
način, ali jednostavan i razumljiv, otvara oči
čitatelju. Završit ću prikaz ove sjajne knjige upravo
posljednjim pasusom iz njegove knjige koji glasi:
"Osim nadobudnih političkih budalaša kojima je ulazak
u Europsku uniju isto što i mogućnost putovanja 'bez
pokazivanja putovnice', već su dugo najgorljiviji
pobornici bezuvjetnog ulaska Hrvatske u Europsku uniju
i nekadašnji "crveni dobošari", koji su se već poslije
prvih slobodnih izbora preobrazili u 'liberalne
intelektualce'. Za te ateističke prvosvećenike
demokracije najbolje je u Uniju ići bez nacionalne
legitimacije. Samo s putovnicom, bez domovnice.
Nadnacionalno im je još iz Jugoslavije ostala trajna
mentalna odrednica. Svaki pokušaj govora o
nacionalnom, pogotovo o hrvatskom, kao i nekoć, ti
novodemokrati doživljavaju kao desničarsku
provokaciju. Jugoslavija im je bila draga. Hrvatsku su
prihvatili preko volje. Kao što im je svetinja bila
Titova Jugoslavija, sada im je EU."
Politički procesi u Hrvatskoj, čiji smo svjedoci,
borba za vlast, proturječnosti i sukobi, dnevno daju
nove dokaze kako se Hrvatska sve više pretvara u
životinjsku farmu i kako se naš politički život sve
više odvija po načelima Orwellove utopije. Nisu li
izjave premijera Zorana Milanovića o Hrvatskoj kao
"slučajnoj državi" a hrvatskom narodu kao paradoksu,
novo uvođenje orwellovskog jezika i pojmova?
Nije li nova hrvatska Wattergate
afera novi dokaz da te veliki brat sluša i kontrolira, da ograničava slobodu i
privatnost ljudi? Nisu li novi zakoni koji nameću ateistički nazor kao službeni
državni nazor na liniji Orwellovih i Huxleyevih vizija? Nije li uvođenje umjetne
oplodnje i razbijanje uloge obitelji put prema proizvodnji djece u inkubatoru,
odnosno prema ostvarivanju slijedeće vizije iz Huxleyeve knjige: Vrli novi
svijet, u kojoj Huxley "prikazuje kako Svjetska država pod svojom krilaticom
ZAJEDNICA, ISTOVJETNOST, STABILNOST - u Centru za inkubatorsku proizvodnju i
sustavnu obradu provodi postupak 'standardiziranja ljudskog produkta' - postupak
kloniranja i obrade ljudskog zametka i bebe u epruveti.
Slijede opisi obrade djece u 'jaslicama', ugrađivanje uvjetnih refleksa,
učenje u snu, odgoj kastinske svijesti itd. 'Sve dok se, na kraju djetinja
svijest ne poistovjeti s onim čemu ih učimo, a zbroj naučenog ne postane
djetinja svijest. I ne samo djetinja. U odraslih također - i to doživotno.
Svijest koja rasuđuje, želi, odlučuje - sazdana od ovih ideja!' Ali te ideje su
naše ideje! Direktor je gotovo vikao u svom likovanju. 'Ideje koje određuje
Država'".
Prof. dr. Zdravko Tomac
Izvor: portal
Hrvatski-fokus.hr
|
