Stjepan Mesić,
nezakonito
dostavio dokumentaciju s oznakom državne tajne iz
Ureda predsjednika RH, uz ostalo iz tzv. Brijunski
transkript sa sastanka vojno-političkoga vrha
održanoga krajem srpnja 1995. na Brijunima. Taj
transkript, po mnogima djelomićno prepravljen, podloga
je presude za tzv. Zločinački pothvat. Bio je svjedok
tužiteljstva u Haagu. Njegova odgovornost je kaznena,
politička i moralna.
Ivica
Račan,
bivši premijer
(SDP), 20 dana skrivao optužnicu protiv Gotovine, nije
se žalio, nego nakon roka uputio beznačajno pismo
tužiteljici. Prije toga dao u Hrvatskom saboru
usvojiti sramotnu Deklaraciju kojom je odustao od
pravne bitke i jednostrano predao nadležnost Haaškome
tužiteljstvu nad Olujom i Bljeskom. Utemeljio
specijalni policijski tim za lov na generala Gotovinu
i predao tajne službe pod nadležnost engleske
obavještajne službe. Njegova je odgovornost politička
i moralna.
Ivo
Sanader,
bivši premijer
(HDZ), dodvoravao se Gotovini da dobije izbore, a onda
poduzeo nesmiljeni lov na njega, umjesto da ga je
zaštiotio i kao istinski narodni vođa pozvao da
slobodno živi u Hrvatskoj. Stvorio Akcijski plan
progona te trijumfirao nad sramotnom izdajom. Dijelio
lovačku sreću s Carlom Del Ponte. Odgovornost mu je
politička i moralna, a u odnosu na neke članove
Gotovinine obitelji i kaznena.
Ivo
Josipović,
aktualni
predsjednik RH iz redova SDP-a. Autor Deklaracije o
predaji nadležnosti Haaškom tužiteljstvu za Oluju i
Blljesak. Time je napisana i optužnica i presuda
generalima. Nekritični apologet Haaga, čestitao
Sanaderu na uhićenju generala Gotovine. Odgovornost mu
je politička i moraina,
Vladimir
Šeks,
ostaje upamćen
po sramotna četiri glagola "locirati, uhititi,
identificirati i transferirati..." u pogledu hvatanja
generala Gotovine. Odgovomost je politička i moralna.
Luka Bebić,
aktualni
predsjednik Hrvatskoga sabora i jedan od čelnih ljudi
HDZ-a, Sanaderov prijatelj, nije se suprotstavljao
progonu generala, a mogao je. Odgovornost mu je
politička i moralna.
Zlatko
Tomčić,
bivši
predsjednik Hrvatskoga sabora, dana 16. Travnja 2000.,
pod njegovim vodstvom Hrvatski sabor usvojio
Deklaraciju kojom je predao Haagu nadležnost nad
Olujom i Bljeskom. Znao je što to znači, ali se nije
bunio. Odgovornost mu je politička i moralna.
Mladen
Bajić,
glavni državni
odvjetnik, nije reagirao protiv predsjednika Mesića
koji je nezakonito dijelio transkripte. Odgovornost mu
je moralna.
Mate
Laušić,
bivši načelnik
Vojne policije, svoju krivnju za nered poslije
oslobodilačke akcije Oluja svjedočenjem u Haagu
imputirao optuženim generalima. Odgovoran je moralno.
Vladimir
Gojanoivć,
šibenski
mladić, lažni svjedok protiv generala Gotovine u
Haagu. Govorio o zločinima, a ispostavilo se da nije u
to doba ni bio na terenu i da nije bio u postrojbi.
Odgovornost kaznena i moralna.
Ranko
Ostojić,
ravnatelj
policije u Račanovoj Vladi, na čelu tima koji je imao
otvoren račun u akciji lova na generala Gotovinu.
Odgovornost je politička i moralna.
Josip
Manolić,
godinama
sustavno radio na krimmalizaciji politike Franje
Tuđmana i Gojka Šuška i tako neizravno podupirao tezu
o "zločinačkom pothvatu". Odgovoran je moralno.
Goran
Granić,
potpredsjednik
u Račanovoj Vladi, aktivno sudjelovao u služenju Carli
Del Ponte i dostavi dokumentacije i obavještajnih
podataka. Politički i moralno odgovoran.
Šime Lučin,
ministar
unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi, raspisao novčanu
nagradu za "glavu" generala Gotovine, uhodio
prijatelje i članove generalove obitelji. Odgovomost
je politička i moralna.
Andrija
Hebrang,
jedan od
čelnih ljudi HDZ-a. lako misli sve najbolje o generalu
Gotovini, nije se suprotstavio Sanaderovu progonu i
pod cijenu odlaska iz politike. Opravdavao Sanaderove
akcije. Narod je od njega očekivao mnogo više. Moralno
i politički odgovoran.
Berislav
Rončević,
bivši ministar
obrane, dao nezakoniti otkaz Dunji Gotovini, supruzi
generala Ante Gotovine u MORH-u. Gospođa Gotovina
dobila je spor na Upravnome sudu,ostavljena bez
radnoga staža i plaće. Nije se suprotstavio progonu
Gotovine. Odgovornost je kaznena, politička i moralna.
Darko
Milinović,
današnji
minstar zdravstva (HDZ), vezivao se lancima u znak
prosvjeda kada je Račan progonio Mirka Norca, poslije
šutio kada je Sanader progonio Gotovinu, a mogao je
reagirati, kao što je narod od njega i očekivao.
Odgovornost mu je moralna i politička.
Vesna
Škare-Ožbolt,
kao ministrica
pravosuđa u Sanaderovoj Vladi, provodila sve zamisli u
progonu generala i revno surađivala s tužiteljima u
Haagu, sa Sanaderom stvarala akcijski plan za lov na
Gotovinu. Odgovorna je politički i moralno.
Jozo Radoš,
ministar obrane
u Račanovoj Vladi, selektirao dokumentaciju iz MORH-a,
najurio sve iskusne obavještajce, predao ili prodao
osjetljivu dokumentaciju jednome tjedniku i stvarao
ozračje kaosa u službama. Odgovornost mu je politička
i moralna.
Jakša
Muljačić,
pomoćnik
ministrice za suradnju s Haaškim sudom. Primao plaću
služeći Haagu, a bahato ignorirao hrvatske optuženike
i prezirao generala Gotovinu. Odgovoran je moralno.
Ingrid
Antičević-Marinović,
ministrica
pravosuđa u Račanovoj Vladi, govorila da ne može
država trpjeti zbog jednoga čovjeka. Odgovornost
politička i moralna.
Vesna
Pusić,
stalno
poticala uhićenje i progon generala Gotovine, tobože u
interesu države, nekritična apologetkinja Haaga, s
neprijateljskim stavom o Domovinskome ratu, puna
lažnih optužaba. Odgovornost joj je moralna i
politička, a zbog laži i kaznena.
Radimir
Čačić,
bivši ministar
u Račanovoj Vladi, javno istupao da je na kninskome
području zapaljeno više od 20 tisuća kuća te tako
potkrjepljivao laži haaških tužitelja. Rekao da bi
prijavio generala Gotovinu kada bi ga sreo i uzeo
novčanu nagradu. Odgovornost mu je politička i
moralna.
Dražen
Budiša,
bivši šef
HSLS-a, clan pobjedničke koalicije nakon 2000., doveo
SDP na vlast na čelu s Ivicom Račanom, premda je mogao
i trebao znati kako će se odnositi prema Domovinskome
ratu i generalima. HSLS napustio koaliciju zbog NE
Krško, a ne zbog neslaganja oko progona generala.
Budiša se pobunio, doduše, protiv haaških optužnica,
ali se brzo povukao, umjesto da se nastavio boriti.
Odgovornost mu je moralna.
Ivan
Jarnjak,
jedan od
čelnih ljudi HDZ-a. Nije se pobunio protiv Sanaderova
progona generala Gotovine, a mogao je i trebao. Brinuo
se samo da njega ne procesuiraju. Odgovornost mu je
politička i moralna.
Miomir
Žužul,
bivši ministar vanjskih poslova u Sanaderovoj Vladi.
Nije se pobunio protiv progona generala Gotovine, a
mogao je. Odgovornost je moralna.
Kolinda Grabar-Kitarović,
bivša
ministrica vanjskih poslova u Sanaderovoj Vladi. Ni
prstom nije mrdnula na progon Ante Gotovine. Odgovorna
je moralno i politički.
Petar
Čobanković,
ministar u
Sanaderovoj Vladi i utjecajni HDZ-ovac, nije se bunio
nego opravdavao Sanaderov progon generala Gotovine.
Moralno i politički odgovoran.
Josip
Friščić,
šef HSS-a.Ni
jednom nije ustao u zaštitu generala Gotovine, a
tolerirao je Sanaderov progon generala. Odgovornost mu
je politička i moralna.
Milorad
Pupovac,
četnik srpske
zajednice u RH i HDZ-ov koalicijski partner. lako zna
.da je general Gotovina spriječio stradanje enormnoga
broja srpskih civila, dakle da ih je zaštitio, u
svojim nastupima implicite je potencirao njegov
progon. U ime suživota trebao ga je zaštititi, ali
nije. Odgovornost mu je politička i moralna.
Božidar
Kalmeta,
koliko je
poznato, pokušavao je pomoći generalu Gotovini dok je
bio u bijegu, ali politički se nije usudio
suprotstaviti Sanaderu koji ga je sumnjičcio kao
Pašalićeva čovjeka. Odgovoran je politički jer je
pristao na politiku progona.
Jadranka
Kosor,
bila je
zamjenica Ive Sanadera u HDZ-u i potpredsjednica Vlade
RH. Nije se suprotstavljala Sanaderovoj politici
premda nije skrivala pozitivan stav prema generalu
Gotovini. Odgovorna je politički.
Mate
Granić,
nekadašnji
mmistar vanjskih poslova., gorljivo se zauzimao za
Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom bez zaštite
za hrvatske državljane, što je omogućilo izručenje
nedužnih ljudi. Odgovoran je politički, iako je
vrhunski svjedočio u korist generala.
Ana Lovrin,
ministrica
pravosuđa u Sanaderovoj Vladi. Nije se suprotstavila
progonu generala Gotovine, a mogla je i trebala.
Odgovorna je moralno.
Zoran
Milanović,
šef SDP-a;nije
se kao čelnik moćne stranke trudio zaštititi ni
Gotovinu ni Markača, a znao je ili je morao znati kako
je riječ o nevinim ljudima. Odgovornost mu je moralna.
msgr. Josip
Bozanić,
kardinal,
nadbiskup zagrebački, kao prvi čovjek Crkve u Hrvata,
nije iskoristio sav svoj neprikosnoveni autoritet i
utjecaj, a mogao je, da spriječi progon nedužnih i
najzaslužnijih ljudi u hrvatskome narodu. Moralno je
odgovoran za njihovu današnju tešku sudbinu.
Ivica
Pančić,
ministar
branitelja u Račanovoj Vladi. Nije ni pokušao
zaštititi generala Gotovinu. Odgovoran moralno i
politički.
Tomislav
Ivić,
ministar
branitelja, politički i moralno odgovoran za progon
hrvatskih branitelja.
Božo
Kovačević,
član Hrvatskoga
helsinškoga odbora i HSLS-a. HHO dostavljao Haagu
podatke o stradalim Srbima nakon Oluje među kojima je
bilo i laži. Nikad nisu izvještavali o tisućama
stradalih Hrvata na tome području. Odgovornost je
moralna.
Žarko
Puhovski,
sve što vrijedi
za Kovačevića, vrijedi i za gospodina Puhovskoga.
Đurđa
Adlešić,
članica
Sanaderove Vlade. Nije se suprotstavila progonu
branitelja ni generala Gotovine posebno. Odgovornost
joj je moralna i politička.
Josip
Đakić,
kao čelnik
Hvidre, nimalo se nije zauzeo za zaštitu generala
Gotovine i za zaustavljanje njegova progona, nego je
iz lukrativnih razloga stalno opravdavao politiku
svoje stranke (HDZ). Odgovoranje moralno i politički.
Branimir
Glavaš,
nekad jedan od
najbližih Sanaderovih suradnika. Kada mu se
suprotstavio, Sanader ga je smjestio u zatvor. Dotad
se Glavaš nije suprotstavio Sanaderovu progonu
Gotovine, a mogao je. Politički je odgovoran.
Anto
Nobilo,
zagrebački
odvjetnik, s neprijateljskim stavom prema Tuđmanu i
Domovinskome ratu, ovaj bivši komunistički tužitelj
iznosio je teze o planskome i organiziranome progonu
Srba iz Krajine te laži o nekažnjenim zločinima, čime
je poticao ozračje progona protiv Gotovine. Odgovoran
je moralno.
Vojislav
Stanimirović,
saborski
zastupnik SDSS-a, Hrvate proglasio agresorima, a Srbe
zrtvama, i tako doprinosio ozračju progona i
kažnjavanju Gptovine i Markača, premda je znao, kao i
Pupovac, da je Gotovina spasio Srbe od stradanja.
Odgovornost mu je moralna i politička.
Slavko
Goldstein,
amater
povjesničar, u izdanju svoje nakladničke kuće objavio
knjigu 'Gotovina - mit ili stvarnosf, s lažima iz
generalova životopisa. Knjiga je izašla tri mjeseca
prije presude s time da utječe na psudu. Odgovoran je
moralno i kazneno.
Ivan
Zvonimir Čičak,
čelnik HHO-a i
kolumnist Jutarnjeglista, pisao negativne tekstove
protiv Ante Gotovine, sricao panegirike Carli Del
Ponte i nosio joj sitne darove, slao podatke, među
kojima je bilo i laži, Haagu. Odgovoran je moralno.
Antun Tus,
bivši načelnik
Glavnoga stožera HV-a, sklon Stjepanu Mesiću, davao je
izjave u kojima je umanjivao značenje ratnoga
doprinosa generala Gotovine, vjerojatno s ciljem da
mijenja svijest o njemu. Odgovornost mu je moralna.
Damir
Kajin,
zastupnik IDS-a
u Hrvatskome saboru. Načelno nije protiv Gotovine, ali
potenciranjem priča o stradanjima Srba, a
prešućivanjem konteksta, kao i sutnja o stradanju
Hrvata, doprinosio ozračju progona bramtelja i
generala Gotovine. Odgovomost mu je moralna.
Ustavni
sud,
godinama
ignorira Zahtjev za utvrđivanje ustavnosti Ustavnoga
zakona o suradnji s Haškim sudom.
Birači
Stjepana Mesića,
iako su znali
da je Mesić nezakonito dao haaškim tužiteljima
Brijunski transkript, zbog kojega su osuđeni sada
Gotovina i Čermak, oni su ga po drugi put izabrali za
predsjednika. Odgovornost tih birača je moralna i
mentalna (metafizička).
Novinari:
O moralnoj, a u
ponekim slučajevima i kaznenoj odgovornosti, može se
govoriti kada su u pitanju novinari u Hrvatskoj. Osim
spomenutoga Ivana Zvonimira Čička, kao apologeta Carle
Del Ponte, postoji još niz drugih koji su se uključili
u huškačku kampanju protiv generala Gotovine od prije
deset godina pa do danas. Pisali su laži o kretanju
Gotovine dok je bio u bijegu, laži iz njegove
biografije,umanjivali mu zasluge, zagovarali oganj i
mač protiv njega, objavljivali i knjige s lažima o
njemu te pokušali po naputku Carle Del Ponte mijenjati
svijest hrvatskoga naroda o generalu. Takvi su
koncentrirani uglavnom u glasilima EPH, u Novom listu,
u glasilima srpske zajednice u RH, te na nekim
internetskim portalima koji zastupaju prosrpska, čak i
velikosrpska politička stajališta. Protiv generala
Ante Gotovine, kao i drugih progonjenih hrvatskih
časnika, s velikom indignacijom su pisali: Ante Tomić,
Gordan Malić, Davor Butković, Boris Pavelić, Tomislav
Klauski, Davor Krile, Ivica Đikić, Davorka Blažević,
Denis Latin, Drago Pilsel, Denis Kuljiš, Željko
Peratović, Sanja Modrić, Jelena Lovrić i drugi.
Nevladine
udruge:
Vesna Terselić
iz udruge Documenta, isfrustrirana jugonostalgičarka
godinama širi laži u Hrvatskoj i svijetu o
Domovinskome ratu, Zoran Pusić, brat Vesne Pusić,
čelnik udruge GOLJP, ističe se žalovanjem za
Jugoslavijom, Sanja Sarnavka, čelnica udruge B.a.B.e.
za ženska prava koja se pridružuje akcijama Zorana
Pusića i Vesne Terselić kojima se kriminaliziraju
hrvatski branitelji. Mario Mažić, iz Inicijative
mladih, glumi tobožnjega borca za ljudska prava,
djeluje otvoreno protiv vrijednosti Oluje. Odgovorni
su moralno, a u ponekim slučajevima i kazneno.
HRVATSKI LIST,
21.04.2011.
|