Naime, ovaj povjesničar je od Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu nagrađen sa profesorskom stolicom,
vjerojatno zato jer je posljednjih godina uzdizao
zločinca Tita, i jugoslavensku ideologiju, i to u
Hrvatskoj u kojoj je jugoslavenska ideologija
prouzročila nesretno stanje za hrvatski narod koje je
potrajalo cijelo 20. stoljeće, a politički ljevičarski
ekstremist - komunistički diktator i jugoslavenski
tiranin Josip Broz - Tito pobio preko pola milijuna
Hrvata.
Naime, po službenim podatcima Titove
vlade, koju je ondašnji ministar unutarnjih poslova
Jugoslavije iznio 1951. u jugoslavenskom parlamentu u
Beogradu (izvor: "Politika"), titoistički je režim od
1945. do 1951. "likvidirao 586.000 narodnih
neprijatelja".
Da ne govorim o tome kako je Tito
osobno odgovoran za ubojstvo zagrebačkog nadbiskupa i
kardinala dr. Alojzija Stepinca koji je svetinja za
hrvatski narod i primjer humanističkoga čovjeka,
antifašista i antikomunista!
No, tendencija je da se predstavnici
vlasti i balkanskog establishmenta u Hrvatskoj rugaju
hrvatskom narodu i vrijeđaju hrvatske patriote, a tako
se ima shvatiti i privilegij koje su vlastodršci dali
Tvrtku Jakovini da može postati profesor na odsjeku za
povijest Filozofskog fakulteta, i sa toga položaja u
hrvatskoj javnosti krivotvoriti povijest tako da tu
povijest prilagodi ideologiji i filozofiji aktualnoga
vladajućega poretka, a to je totalitarni titoizam pod
krinkom demokracije! Znači, baš demonski!
Najnovije krivotvorine Tvrtka Jakovine
odnose se na kraj Prvog svjetskog rata. Kaže taj
umišljeni titoist u jednoj emisiji povijesti (Croatica
Scientica) na Hrvatskoj televiziji, objavljena u noći
s 15. na 16. srpanj 2009. godine, kako "...su se
Hrvati usrećili 1918. godine", da, naime, mi Hrvati
spadamo u rijetke srećkoviće jer smo "...na koncu
Prvog svjetskog..." rata pobrali plodove Wilsonove
doktrine "...o pravu naroda na samoodređenje".
Moram, dakle, ironizirat, jer kako bih
inače kao povjesničar mogao izdržati takvu jednu
notornu laž! Ne znam je li Tvrtko Jakovina sluša
Psihomodo Pop, ali ima jedna pjesma toga glazbenog
sastava koja govori o laži, i uvjeren sam da je to
pjesma za našega titića Tvrtka.
Kako izgleda tehnika krivotvorenja
povijesti koju Tvrtko Jakovina primjenjuje u svojim
javnim nastupima?
Vrlo jednostavno, naime, on se koristi
nekim povijesnim činjenicama od kojih neke spomene,
neke prešuti, a neke doslovno krivotvori, a ja ću
točno navesti onu činjenicu koju je krivotvorio. I taj
svoj otrovni koktel onda interpretira kao navodnu
povijesnu činjenicu.
Nakon višedesetljetne jugoslavenske
tiranije, i dva propala projekta Jugoslavije, u
nezavisnoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj dolazi
Tvrtko Jakovina i tvrdi kako su se Hrvati 1918. godine
usrećili jer su umjesto u velikoj Italiji završili u
velikoj Srbiji koju on zove Jugoslavijom!?
Naime, britanska vlada je u tajnom,
tako zvanom Londonskom sporazumu, 1915. godine,
obećala Talijanima hrvatske, kao i njemačke zemlje,
ako Italija uđe u rat na strani Engleske, a Srbiji je
obećala Bosnu i Hercegovinu, "s vremenom".
I sada Tvrtko Jakovina tvrdi da smo mi
Hrvati super prošli jer nisu Talijani dobili hrvatsku
obalu!?
Halo, jesmo li svi mi blesavi, samo je
Tvrtko Jakovina pametan?
Pa sveučilišni profesor povijesti,
kojega se zaista s ponosom može tako nazivati, i to na
Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr.
sc. Horvat, napisao je u svojoj knjizi "Hrvatska na
mučilištu" od 500 i više stranica povijest Hrvata u
prvoj Jugoslaviji, Kraljevini S.H.S. (koja je
diktaturom kralja Aleksandra 1929. preimenovana u
Jugoslaviju, s tim da je Radićev ubojica Puniša Račić
ispred vladajuće Radikalne stranke Srbije ultimativno
zahtijevao u jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu da se
Kraljevina SHS nazove 'Velikom Srbijom').
Prof. Rudolf Horvat bio je
potpredsjednik Hrvatske seljačke stranke, do Drugog
svjetskog rata i, za razliku od Tvrtka Jakovine,
odličan poznavatelj povijesti! Dokazao je, da je
vojska Kraljevine Srbije na hrvatskom teritoriju 1918.
primjenjivala propise iz svoga pravilnika "o
postupanju sa stanovništvom na okupiranom teritoriju",
i po tome pravilniku kažnjavala hrvatske seljake!
Cijela knjiga obiluje dokazima o političkoj torturi, o
srpskoj diktaturi nad Hrvatima od 1918. do 1941.
godine. Uz te dokaze, strani tisak, britanski i
američki, piše o užasnom odnosu srpske vladajuće
politike prema cjelokupnom hrvatskom narodu, da se
srpska vlast u Jugoslaviji odnosi prema Hrvatima gore
nego Turci prema Srbima u Osmanskom Carstvu. Doslovno
tako piše britanski i američki tisak 1931. godine o
stanju u Kraljevini Jugoslaviji. I sada Tvrtko
Jakovina uvjerava sve nas Hrvate da smo se 1918.
usrećili jer da smo se ulaskom u prvu Jugoslaviju
spasili od talijanske okupacije!? Nevjerojatno, i
bezobrazno!
Pri tome ovaj apologet jugoslavenstva
u hrvatskoj državi Republici Hrvatskoj, ne dakle u
jugoslavenskoj nego u hrvatskoj državi, prešućuje
povijesnu činjenicu da je velikosrpski režim prve
vlade Kraljevine SHS predao Kraljevini Italiji i
njenom fašističkom režimu, 1920. godine, Rappalskim
ugovorom, hrvatski grad Zadar s otocima, i grad Rijeku
s otocima, koji su ostali pod fašističkom okupacijom
sve do kapitulacije fašističke Italije, 1943. godine.
A sada o povijesnoj krivotvorini
Tvrtka Jakovine ... Američki predsjednik Woodrow
Wilson proklamirao je u Prvom svjetskom ratu pravo
naroda Austro-Ugarske Monarhije na samoodređenje.
Hrvatski narod to pravo NIJE konzumirao 1918. godine,
nego tek 1990. godine, jer samoproglašeno
jugoslavensko tako zvano "Narodno vijeće Slovenaca,
Hrvata i Srba" iz 1918. nije bilo predstavnik
hrvatskog naroda jer hrvatski narod na izborima nije
izabrao to tijelo da ga predstavlja, to je prva
činjenica, a druga je činjenica što Hrvatski sabor
nikada nije potvrdio (ratificirao) pripajanje Države
SHS Kraljevini Srbiji i Crnoj Gori, a Država SHS
obuhvaćala je gotovo sve hrvatske povijesne zemlje, i
osnovana je od strane Hrvatskog sabora, da bi nakon
toga prevratničko i zavjereničko "Narodno vijeće SHS",
u kojemu je glavnu riječ vodio velikosrpski tajni
agent Svetozar Pribićević, u zgradi Hrvatskog sabora u
Zagrebu silom nametnuo pripajanje Države SHS tako
zvanoj Velikoj Srbiji (silu su predstavljali
naoružani, a oslobođeni srpski ratni zarobljenici koji
su centar Zagreba držali na nišanu).
Na
Zagrebačkom procesu 1909. dokazano je da je Svetozar
Pribićević, i 53 Srba iz tada vladajuće
Hrvatsko-srpske koalicije, bio na platnom spisku
srpske vlade u Beogradu, i da su vodili zavjeru protiv
Austro-Ugarske, a osnivač i utemeljitelj
Hrvatsko-srpske koalicije, bivši pravaš Fran Supilo,
osnivač riječkog Novog lista koji je danas totalno
titoistički ili komuni
stički, u svojim je memoarima u knjizi
pod naslovom "Politički memoari" ustvrdio na osnovi
dokaza da "srpski članovi Hrvatsko-srpske koalicije
nisu radili u korist hrvatskih interesa...", a što su
se obavezali koalicijskim ugovorom iz 1905. godine,
nego "...u korist Srbije", i zato je Fran Supilo dao
neopozivu ostavku na položaj predsjednika
Hrvatsko-srpske koalicije kojom je iz sjene počeo
upravljat velikosrpski političar iz Hrvatske, Svetozar
Pribićević, putem svojih marioneta u vladajućoj
koaliciji.
Oni koji su bili protiv jugoslavenskog
projekta i stvaranja Velike Srbije na račun hrvatskih
zemalja i hrvatskog naroda bili su nasljednici Oca
domovine Ante Starčevića, Frankovi pravaši, koji su se
suprotstavljali Hrvatsko-srpskoj koaliciji, ali su
bili sputavani od madžarskog režima, a Beč se držao
neutralno jer je Ugarska bila partner Austriji u
podjeli teritorija i vlasti u Austro-Ugarskoj
Monarhiji.
Pravo naroda na samoopredjeljenje može
se ostvariti jedino na dva načina: ili narodnim
referendumom, što u hrvatskom slučaju 1918. nije bio
slučaj, jer takav plebiscit nikada nije održan, ili
parlamentarnom ratifikacijom, u ime naroda, ako je
narod izabrao demokratski parlament, ali ni to se u
hrvatskom slučaju nije 1918. dogodilo! Uostalom,
Hrvatsko-srpska koalicija, izabrana na posljednjim
prijeratnim izborima 1914. godine, vladala je tijekom
Prvog svjetskog rata s podrškom od 24% hrvatskih
birača (predsjednik Hrvatskog sabora bio je jedan
Srbin) jer je izborni zakon bio tako nepravedno
skrojen da vlast nije osvojila pravaška koalicija koja
je imala podršku biračkoga tijela od preko 30%, a
vladala je i cenzura u medijima pod kojom su pravaši
bili tada, kao i danas!
Okupacijom hrvatskih zemalja od strane
vojske Kraljevine Srbije hrvatske zemlje su okupirane,
i 1. prosinca 1918. pripojene Srbiji, a kako bi se
zavaralo Hrvate, ta nova država nije nazvana Srbija
ili Velika Srbija nego Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca (Kraljevina SHS) na čijem je čelu stajala
zavjerenička srpska dinastija Karađorđević koja je na
vlast u Srbiji došla 1903. kroz krvavi državni udar
srpskih zavjereničkih oficira (nukleus Crne ruke) koji
su doslovno ubili prozapadnog srpskoga kralja
Aleksandra Obrenovića i njegovu suprugu, zaklavši ih
sabljama i bacivši ih, u Beogradu, u kraljevom dvoru
Konak preko balkona u dvorište, te su pobili i
cjelokupni sastav vlade Kraljevine Srbije, uključujući
i ministra obrane. I sada Tvrtko Jakovina tvrdi kako
su ubojice Karađorđevići, otac Petar i
prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević, navodno
usrećili i spasili hrvatski narod od talijanske
okupacije, talijanizacije i fašizma?
PA SVI SRPSKI POVJESNIČARI I
POLITIČARI TVRDE DA SU SRBI 1918. NAVODNO SPASILI I
"OSLOBODILI" HRVATE!
Hej, Tvrtko, hej Jakovina, jesi ti lud
ili se praviš lud?
Slušaj, Hrvati su se 1918. unesrećili,
a ne usrećili, jer je hrvatska jadranska obala došla
pod srpsku vlast, izuzev grada Zadra i luke Rijeke, s
otocima koje je velikosrpski režim Kraljevine SHS
prodao i predao Italiji, na britanski pritisak jer su
Englezi Talijanima obećali 1915. aneksiju hrvatskog
teritorija ! (Kad je Fran Supilo za to saznao, poludio
je 1916. i umro u ludilu jer je shvatio da
Jugoslavija, za koju se zalagao, znači Velika Srbija).
Osim Zadra i Rijeke s otocima je ostatak hrvatske
obale anektiran od Srbije, a Hrvati su u novoj državi
Kraljevini SHS dobili 1918. čak manje prava nego
Hrvatsko-Ugarskom Nagodbom iz 1968. godine. Stjepan
Radić i njegova stranka HPSS, koja je dobila većinu
hrvatskih glasova, nisu nakon osnivanja Kraljevine SHS
priznali oktroirani (nametnuti) Vidovdanski ustav
(priznali su ga 1925. i za to dobili 1928. metke u
glave od predstavnika Vidovdanskog ustava), prema
tome, Hrvati se 1918. nisu usrećili nego su od
hrvatskih izdajica i srpskih vlastodržaca bili
unesrećeni!
Toliko o povijesnom "znanju" Tvrtka
Jakovine i njegovim povijesnim krivotvorinama koje
urednici main-stream medija šire kao otrov među
hrvatsku javnost, ali, "drugovi", no passaran - neće
vam proć ova podmukla podvala kojom branite krvavi
titoistički režim bivše Jugoslavije i jugoslavensku
ideju!
Živi Hrvati nastanjivali su tamnicu
naroda zvana prva i druga Jugoslavija, a mrtvi Hrvati
činili su temelj i prvoj i drugoj Jugoslaviji, a njenu
protunarodnu JNA-armiju do nogu je porazila Hrvatska
vojska i poslala tu četničku bandu i njenu SFRJ na
smetlište povijesti na kojemu će završit i Tvrtko
Jakovina, s vremenom!
CRNI BLOG
KOMUNIZMA
16.07.2009., četvrtak
|
