Prvim ministrom Ministarstva iseljeništva imenovan je
Gojko Šušak, povratnik iz Kanade. Zadaća Ministarstva
iseljeništva bila je uspostava svekolikog povezivanja
Hrvatske sa raseljenim Hrvatima diljem svijeta te
jačanje diplomatskih i gospodarskih veza sa zemljama u
kojima žive iseljeni Hrvati. Gojko Šušak u svom je
mandatu uglavnom putovao sa zadaćom povezivanja domovine
i iseljeništva, tumačenjem prilika u domovini i priprema
za obranu. Zbog oružane srpske pobune u Hrvatskoj
početkom 1991., Gojko Šušak bio je imenovan najprije
zamjenikom ministra obrane, a zatim 18. rujna 1991.
postaje novi ministar obrane.
Slijedećim ministrom Ministarstva
iseljeništva 2. prosinca 1991. g. imenovan je Dr.
Zdravko Sančević, povratnik iz Venezuele. Pod njegovim
vodstvom započinje namjensko ustrojavanje i
organiziranje Ministarstva iseljeništva. Zadaća je
bila donošenje potrebne zakonske regulative o
iseljeništvu, zatim diplomatska, gospodarska, kulturna
i informativna povezanost Domovine s hrvatskim
iseljeništvom. U ministarstvu se uspostavljaju odjeli
za iseljeništvo i hrvatske manjine. Hrvati u BiH
smatraju se entitetom i nisu u nadležnosti
Ministarstva iseljeništva. U skladu tih promjena broj
zaposlenih raste do 14 djelatnika. Dr. Sančević bio je
ministar za iseljeništvo nažalost prekratko, samo do
12. kolovoza 1992. Tada se u sazivu četvrte Vlade
Republike Hrvatske s predsjednikom Hrvoje Šarinićem,
predlaže ukidanje Ministarstva iseljeništva.
Josip Manolić bio je tadašnji šef
Ureda za zaštitu ustavnoga poretka, tijela koje je
koordiniralo svim tajnim službama. Prema usmenoj
informaciji on je predložio predsjedniku dr. Franji
Tuđmanu ukidanje Ministarstva iseljeništva zbog
navodnih primjedbi o štetnom dojmu takvog ministarstva
na strane vlade u inozemstvu. U to vrijeme bila je u
jeku svekolika ratna i humanitarna pomoć Hrvatskoj te
je takva odluka Hrvate u iseljeništvu neugodno
iznenadila.
Istovremeno, u rujnu 1992. mandat
predsjednika Zastupničkog doma Hrvatskog državnog
sabora (7. rujna 1992. - 24. svibnja 1994.) dobiva
Stjepan Mesić tadašnji član HDZ-a. Tadašnji tajnik
sabora, u cijelom Mesićevom mandatu, bio je Anđelko
Sikirić, dipl. iur. (1991-1994). Potrebno je bilo
pripremiti usvajanje prijedloga nove Vlade, što je
radilo tajništvo Sabora. Iseljeništvo je doznalo da se
sprema ukidanje Ministarstva iseljeništva i s takvom
odlukom bilo je vrlo nezadovoljno. Kao tadašnji
pomoćnik ministra iseljeništva poznato mi je bilo da
su iseljenici poslali pojedinačna i skupna prosvjedna
pisma u Sabor kako bi se saborski zastupnici založili
za opstanak Ministarstva iseljeništva i njegovog
uključenja u četvrti saziv Vlade. Pouzdano se zna da
su iz najmanje dva iseljenička središta poslana pisma,
adresirana pojedinačno na imena i prezimena tadašnjih
svih saborskih zastupnika i druga skupno potpisana
pisma adresirana na predsjednika sabora Stjepana
Mesića. Poimence adresirana pisma na sve saborske
zastupnike, nikada nisu isporučena. Može se zaključiti
da su neovlašteno zadržana unutar tajništva Sabora,
jer je s poštarske strane nemoguće da nijedan
zastupnik nije dobio takvo pismo. Kako zastupnici nisu
zaprimili pisma nitko nije pokrenuo raspravu u Saboru
o pristiglim primjedbama iz iseljeništva i štetnosti
ukidanja Ministarstva iseljeništva. Tako je
Ministarstvo iseljeništva šutke ukinuto. Dr. Zdravka
Sančevića, dobrog poznavatelja hrvatskoga
iseljeništva, predsjednik dr. Franjo Tuđman imenovao
je prvim opunomoćenim veleposlanikom Hrvatske u Bosni
i Hercegovini (1992 - 1996), a po isteku mandata
postaje zastupnik u Hrvatskome državnom saboru i
predsjednik Odbora za useljeništvo.
Djelatnost Ministarstva iseljeništva
kasnije se pokušala preustrojiti kroz Hrvatsku maticu
iseljenika, no to nije bilo više na dovoljno
utjecajnoj zakonodavnoj razini. Upravo obrnuto,
ravantelji HMI mjenjali su se po odlukama Vlade koje
su dolazile na vlast, temeljem političke podobnosti, a
ne po poznavanju problematike, radnom elanu i iskustvu
u interesu iseljeništva.
Nezadovoljstvo iseljeništva je raslo,
jer se primjećivala sve veća samovolja i inertnost
administracije što preraslo u odbojnu birokraciju koja
uopće nije prihvaćala potrebe, status, potencijal i
prava iseljenika, za razliku od nekih drugih zemalja s
velikim populacijama iseljenika koje su to pozitivno i
korisno riješile (primjerice Italija). Stoga peta
Vlada Republike Hrvatske uvodi ponovno odnos prema
iseljeništvu novim Ministarstvom povratka i
useljeništva (od svibnja 1995. do lipnja 1999.).
Ministrom je imenovan Marijan Petrović, poduzetnik i
povratnik iz Kanade. Ministarstvo djeluje s 39
zaposlenika i ostvaruje zakonske pomake i gospodarske
rezultate. No i to Ministarstvo povratka i
useljeništva se ponovno ukida, nastupom sedme Vlade
Republike Hrvatske s predsjednikom Ivicom Račanom.
Kasnije se uspostavlja Uprava za hrvatske manjine,
iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih
poslova.
Slična situacija događala se i sa
zastupnicima iseljeništva u Hrvatskom (državnom)
saboru. Njihov broj stalno se je smanjivao; od
prvotnih 12 zastupnika iz iseljeništva do sadašnjeg
prijedloga 3 fiksna zastupnika Hrvata izvan Hrvatske.
Potrebno je razlikovati potrebe Hrvata iz
iseljeništva, Hrvata nacionalnih manjina u susjednim
zemljama i Hrvata u BiH. Nedavno je HRT 1. program[2],
u emisiji "Glas domovine", emitirao razgovor s dr.
Ivanom Bagarićem, sadašnjim zastupnikom i
predsjednikom saborskog Odbora za Hrvate izvan
Republike Hrvatske i promicateljem Zakona o odnosima
Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske kao "nove
strategije" prema iseljeništvu. Bagarić je izjavio da
je do sada Hrvatska imala samo članak 10. Ustava
Republike Hrvatske koji je definirao odnos i obvezu
Hrvatske prema dijelovima svog naroda izvan Republike
Hrvatske. Zatim je ustvrdio: "Međutim, nažalost, ni
jednog više dokumenta, niti zakona, niti strategije,
niti kakvog drugog dokumenta koji bi definirao taj
odnos. Ovo je prvi put da Vlada pristupa ovom
problemu, odnosno ovom pitanju, na jedan sustavan
način". Nažalost takva izjava ničim utemeljena, posve
je netočna, jer prešućuje svu predhodnu kronologiju.
Primjerice, da je Ministarstvu iseljeništva od novog
mandata 2. prosinca 1991. omogućen nesmetan i
kontinuiran rad, odavno bi bio donesen Zakon o
iseljenicima, uređeni skladni odnosi sa hrvatskim
iseljeništvom, poput onih o broju saborskih
zastupnika, mogućnostima glasovanja, prava na
državljanstvo i dr.
Na novopredloženi Zakon o odnosima
Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Hrvatske
uslijedile su krupne primjedbe. Tako je dr. Zdravko
Sančević u Hrvatskom fokusu[3] (17. kolovoza 2011.)
naveo ozbiljne dopune tog Zakona. On smatra da je
Hrvat svaki onaj tko se identificira s hrvatskim
narodom - nacijom i može svoje podrijetlo dokazati, pa
i nekoliko koljena unazad. Ni jednog Hrvata se ne
smije diskriminirati po rasi, boji kože ili bilo kojim
antropološkim karakteristikama, niti po mjestu rođenja
ili po vjeroispovijesti, ispravno traži Sančević.
Cijeli niz ozbiljnih primjedbi na
prijedlog Zakona o odnosima Republike Hrvatske s
Hrvatima izvan Hrvatske iznosi i bivši saborski
zastupnik i ravnatelj HMI Ante Beljo, povratnik iz
Kanade, u Glasu koncila od 25. rujna 2011. te
najavljuje: >Bit će ustavna tužba protiv
diskriminirajućih odredaba!< Navodeći postupnu
redukciju od 12 na 3 zastupnika iz iseljeništva
ukazuje na sve anomalije takvog dogovora,
onemogućavanja glasovanja u inozemstvu i smatra kako
je Zakon nemoralni sporazum sadašnjeg HDZ-a i
SDP-a[4]. Beljo je izjavio: "Ne znam da postoji i u
jednoj iseljeničkoj zemlji na svijetu takav
neprimjeren odnos matične države prema vlastitim
pripadnicima svoga naroda koji živi izvan granica".
Beljo navodi brojku od oko 4 milijuna Hrvata i
njihovih potomaka koji danas žive u više od 50 država
svijeta odnosno oko 400.000 hrvatskih državljana s
pravom glasa koji žive izvan Republike Hrvatske.
Temeljem navedenog proizlazi da se
Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan
Hrvatske ne smije donositi ishitreno, po žurnom
postupku, zbog osobnih ili stranačkih interesa i sl.,
jer treba dati priliku iseljenicima i onima koji
poznaju problematiku iseljeništva, da iznesu svoje
mišljenje, primjedbe i dopune.
Zaključno: Od izigravanja do
neiskorištenih mogućnosti političkih, diplomatskih i
gospodarskih potencijala hrvatskih iseljenika prošlo
je više od 20 godina. Nepovjerenje Hrvata izvan
Hrvatske prema vlastima u Hrvatskoj samo se produbilo.
To je neprocijenjiva i nemjerljiva šteta za hrvatski
narod i hrvatsku državu. Ključno je bilo ukidanje
Ministarstva iseljeništva krajem 1992. godine. Kome je
smetalo Ministarstvo iseljeništva u situaciji kad je
iseljeništvo najviše pomagalo Hrvatskoj? Danas se
lakše zaključuje zašto su neki utjecajni političari,
poput Manolića i Mesića, tada bliski savjetnici
predsjednika dr. Franje Tuđmana i visoko pozicionirani
dužnosnici HDZ-a, u stvari radili protiv reguliranja
prava i uspostave odnosa s hrvatskim iseljeništvom. U
posljednjih 20 godina postalo je razvidno da su
postojale, a i danas postoje lijeve političke snage,
kojima ideja povezivanja hrvatskog iseljeništva s
Domovinom nikada nije bila draga. Slijednici te
politike nikada nisu imali želju uspostave odgovornih
političkih i gospodarskih odnosa s raseljenim dijelom
hrvatskog naroda u svijetu. Neki od njih, poslije
2000.g., svoje su animozitete prema iseljeništvu i
javno iskazivali.
Damir
Borovčak
--------------------------------------------------------------------------------
Autor teme je povratnik iz Kanade u veljači 1991.
Djeluje kao tajnik za iseljeništvo u Središnjici HDZ-a
počevši od veljače 1991. - prvih oružanih sukoba sa
srpskim pobunjenicima. Od 1992. radi kao pomoćnik
ministra u Ministarstvu iseljeništva do njegovog
iznenadnog ukinuća. Od tada do danas prati odnose
hrvatske vlasti prema problematici hrvatskog
iseljeništva.
--------------------------------------------------------------------------------
[1] lat.
emigracija; preseljenje iz domovine u stranu zemlju
[2] Dana 13.06.2011. u 15.35 sati
[3]
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3033:zakon-o-odnosima-republike-hrvatske-s-hrvatima-izvan-hrvatske-&catid=6:iseljenistvo&Itemid=18
[4] Glas koncila 25.9.2011.; Intervju Ante Beljo |
