Gospođe i gospodo, dragi prijatelji,
Okupili smo se danas ovdje da još jednom
glasno i jasno ponovimo naš zahtjev Skupštini grada
Zagreba za povratak imena Kazališni trg ovom
najljepšem zagrebačkom trgu.
Od prosvjeda odustati nećemo sve dotle
dok naš zahtjev ne bude ispunjen. Simbolima zla ne
smiju biti obilježene hrvatske ulice i trgovi -
simboli zla ne smiju postati ničiji uzori i treba ih
čim prije smjestiti u muzeje one negativne povijesti.
Tito je jedan od njih unatoč činjenici
što nas neki još i danas, i to s visokih mjesta u
politici - antihrvatskoj - hoće uvjeriti da njihova
borba za Jugoslaviju nije bila zlo i da su
komunistički zločini bili antifašizam. Povijesne
činjenice, one od '41.-'90. god. i one od '91.-'95.
god. ih u tome demantiraju, a njihovi putevi su
obilježeni potocima suza i krvi i gomilama rasutih
ljudskih kostiju. Bili su to putevi Staljinova i
Titova komunističkog pakla, a ne de Gaulle-ova
demokratskog antifašizma!
Druga činjenica koju danas, 8. svibnja
želimo spomenuti je ulazak u - nebranjeni - Zagreb,
srpske - naglašavam srpske - jugosoldateske koja je
Zagreb okupirala na isti način kao i ona iz prosinca
1918. god. i izvršila masovni pokolj nad Zagrepčanima
8. i 9. svibnja - i nastavila u tjednima i mjesecima
koji su slijedili. Naime, hrvatske oružane snage i sve
ostale vojske povukle su se iz Zagreba 6. i 7.
svibnja.
Divizije koje su prve ušle u Zagreb
pripadale su Prvoj jugoslavenskoj armiji čiji je
zapovjednik bio Peko Dapčević iz Beograda i Drugoj
armiji - Koča Popović iz Crne Gore, a bile su Dvadeset
prva i Dvadeset peta srpska divizija - obe iz
centralne Srbije - sastavljene od onih koji su poslije
listopada 1944. kokarde zamijenili petokrakama. Zatim,
Šesta Lička - pod komandom Đoke Jovanića i Dvadeset
osma Slavonska pod komandom Radojice Nenezića u čijem
su sastavu i vodstvu bili prvenstveno Srbi - iz
četničkih monarhističkih ili komunističkih krugova.
Zagrebački partizanski 10. korpus -
toliko razvikani - nalazio se tih dana na području
Varaždina i bio im je dozvoljen ulaz u Zagreb preko
Sljemena te Sesveta i Dubrave tek 9. svibnja poslije
podne (2 dana kasnije) s tim da su jednu noć morali
prenoćiti na otvorenom u Sesvetama, a drugu na
tadašnjem Spartinu stadionu, jer su sve prostore u
gradu bile zauzele srpske jedinice. Zagrebački
partizanski korpus je 10. svibnja formalno preuzeo
dužnost 'Zagrebačkog garnizona', da bi već 15. svibnja
'45. bio rasformiran i stavljen pod zapovjedništvo 2.
Armije Koče Popovića. 'Guverner' okupiranog Zagreba je
postao Mijalko Todorović-Plavi, rodom iz Kragujevca. O
tome je pisao general Ivan Šibl u njegovoj knjizi
'Sjećanja'.
Tito je 11. svibnja 1945. pohvalio
jedinice koje su 'oslobodile' Zagreb i njihove
zapovjednike:
I. Jugo.
armija - Peku Dapčevića - rođ. u Ljubotinu, Crna Gora
II. Jugo. armija - Koču Popovića - rođ. u Beogradu
general majore: Ljubu Vučkovića - rođ. u Cetinju,
Crna Gora / Milutina Moraču - Srbina iz Glamoča /
Mijalka Todorovića - rođ. u Kragujevcu
i pukovnika: Blažu Lampara - rođ. u Cetinju, Crna
Gora
Komandant
tadašnje parade Jugoslavenske Armije održane u
Zagrebu, 13. svibnja 1945. bio je Vaso Jovanović iz
Podgorice u Crnoj Gori, komandant I. proleterske
divizije. Nitko od 'pohvaljenih' nije bio Hrvat niti
iz Hrvatske, pa neka nam se sada objasni da to nije
bila okupacija?!
Treća činjenica o kojoj je važno reći
par riječi je sutrašnji 'Dan Europe' - iako taj dan
ima razloga slaviti samo polovica Europe, druga
polovica je samo zamijenila jedan totalitarizam
drugim. Jasno je o tome rečeno u Rezoluciji Vijeća
Europe, i Rezoluciji Europskog parlamenta - koje imate
na letku, a koje se u Hrvatskoj uporno prešućuju u
političkim krugovima i medijima.
Ako u današnjoj Hrvatskoj sinovi
jugoslavenske ORJUNE, OZNE, KOSA, UDBE, i njihovi
unuci, a čija su usta danas puna europejstva misle da
će s tim kovčegom zla ući u Europsku Uniju, varaju se!
I to poglavlje u pregovorima hrvatske s EU će doći
uskoro na red i tražit će se vjerodostojnost službene
Hrvatske u njenom provođenju.
Rado ćemo - mi sa ovoga Trga - dati svoj doprinos u
borbi za takvu europsku Hrvatsku.
Ante Beljo,
uvodni govor
Fotografije: D. Borovčak
|
