Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Postfach

CH-8050 Zuerich

 


VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

 

 

hous-logo.jpg

   
   
   
 

11. KRUG ZA TRG     (07.05.2017.)

Govor Romana Leljaka na 11. prosvjedu "Krug za trg"

Drage Hrvatice i Hrvati,

teško mi je stajati na ovom trgu. Osjećam se ljuto i nemoćno. Kada sam 1989. godine otkrio i prvi puta ušao u Hudu Jamu, došao do zida, zida na kojem je bio nacrtan križ, vidio sam da je netko ipak ostavio poruku sa željom da se sazna istina. Istina, da su Titovi partizani u Hudoj Jami zazidali žene, invalide, ranjenike, ali i djecu.


Istinu smo saznali. Titovi partizani su napravili zločin! Danas znamo, da su ti zločini povezani u genocidnom cilju, da se uništi najsvjetlije što jedan narod ima – svoju državu. Taj genocid imao je i ime: Hrvatska je morala umrijeti, da bi nastala Jugoslavija.

1945. godine Hrvatska je morala nestati, da bi komunistička okupatorska ideologija pod vodstvom Tita stvorila ideološku Jugoslaviju u kojoj je bilo zabranjeno, da se Hrvat osjeća Hrvatom, da se Slovenac osjeća Slovencem…

Danas stojimo na trgu našeg Zagreba, vijore hrvatske zastave, puno je transparenata o domoljublju i svi znamo istinu, da Tito nije volio hrvatsku zastavu, da Tito nije volio domoljube! Zatvarao ih je, slao UDBU da ubija domoljube koji su u iseljeništvu ostali vjerni i voljeli svoj hrvatski narod. Svi znamo, da Tito nije volio ono što je najsvetije - Dom i Boga.

U povodu 45. godišnjice uhićenja hrvatskih proljećara dužni smo se sjetiti i brojnih Hrvata – političkih zatvorenika, žrtava represije Titovog komunističkog režima, a posebno mjesto zauzima Dr. Marko Veselica. On je bio naš Nelson Mandela, a njegovo je ime postalo simbolom borbe za slobodu i nacionalna prava. Na montiranim političkim procesima bio je osuđivan na dugogodišnje zatvorske kazne, uvijek u životnoj opasnosti, no ništa ga nije moglo slomiti u njegovu domoljublju. Nikada se nije žalio na svoj trud, napore i patnju, koju je kroz sav taj teror, uznice, proganjanja, šikaniranja proživio u Titovoj Jugoslaviji. Na žalost istina je, da ova država, u koju je utkao svaki milimetar svog bića, svoje životne energije, svoje žive i neiscrpive inteligencije, ogromnog znanja, to u doslovnoj mjeri nije znala, ili nije htjela afirmirati kao model za budućnost nove etike u kojoj bi maršal Tito i brojni suradnici imali muzej, a to bi bio muzej strašnog komunističkog režima poput Dachau ili Auswitcha.

Tito je volio samo ljude koji su mu na rub šume vezali medvjeda. Kao veliki lovac ustrijelio bi tog medvjeda i ti isti ljudi, koji su mu ga vezali, postavili bi se u red i čestitali mu. Tito ih je, iako je vidio, da je medvjed vezan, nagradio te su oni postali ministri, sekretari (tajnici) i predsjednici. Ti ministri, sekretari (tajnici), predsjednici bi svojoj djeci govorili o velikom lovcu Titu, o njegovim velikim djelima. Da, tada su ti ministri, sekretari (tajnici) i predsjednici znali za istinu, ali su svjesno lagali. Danas njihova djeca znaju lažnu istinu. U izobilju političke i financijske moći rodila su se djeca komunista.

Djeca komunista nisu bili dragovoljci za domovinski rat. Njihova opcija nije bila Hrvatska. Njihova opcija je bila, da u vihoru domovinskog rata preuzmu gospodarski i bankarski sustav. To su na žalost i uspjeli uz pomoć svoje tajne službe UDBE, mreže suradnika, tajnih kanala kriminalnog podzemlja. Sa financijskom snagom preuzeli su Hrvatsku i danas novcem i korupcijom nastavljaju svoje poslanstvo djece komunizma.

Najveći neprijatelj djece komunizma je arhivska građa. To je jedini dokaz o njihovoj povijesnoj laži, kriminalu, korupciji. Zbog arhivske građe spremni su prilagođavati politički sustav, mijenjati vlade, ministre, spremni su zatvarati, pa čak i ubijati.

Danas nam trebaju političari koji vole svoj narod, trebaju nam političari koji neće pokleknuti pred snagom financija djece komunizma. Pogledajmo u nebo, oblaci se dižu, sunce i Bog nam daju nova imena, dolaze. Dolazi nam Bruna, Željko, Zlatko, dolaze mnogi.... Mnogima u borbi sa djecom komunizma na putu srca posustanu, predaju se. Ali ne bojte se, dolaze mnogi, uspet ćemo!
Očevi Djece komunizma su postavili 11 pregrada u Hudoj Jami, i djeca komunizma su postavila 11 pregrada na putu u pravu i istinitu demokraciju.

Pogledajmo u nebo, pomolimo se i pomognimo. Stiže naše vrijeme. Nikad više 11 pregrada!
2014. godine sam u emisiji na slovenskoj televiziji završio svoj nastup sa riječima: »Huda jama neće biti zadnji grob žrtvama, žrtve ćemo iskopati i pokopati ih dostojanstveno na groblju!« Ismijali su me, a danas su te žrtve pokopane na groblju u Mariboru.
Siguran sam, da nećemo dugo stajati na trgu čovjeka koji je mrzio hrvatski narod. Uskoro ćemo se ponovno naći na ovom trgu, biti će to dan pobjede nad komunizmom i tada će se roditi novo proljeće i ustat će Dr. Marko Veselica, i tisuće žrtva Titovog režima.
To će bit buđenje svijesti i savjesti mladih generacija, hrvatski narod će se probuditi iz stoljetnih snova, kako bi samostalna hrvatska država zaista živjela u harmoniji svih Hrvata.


Roman Leljak, facebook

www.hkz-kkv.ch

141 - 2017

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: TOKU