Zar smo zaboravili da su oni, koji su se usprotivili
diktatoru čije ime ovaj trg nosi i njegovoj totalitarnoj
ideologiji, odrobijali ukupno oko pola milijuna godina
robije? Jesmo li zaboravili da je cijela Hrvatska
umrežena masovnim grobišnim jamama u koje su po Titovoj
naredbi komunisti bacali žive i mrtve žrtve bez suda i
suđenja?
Točan broj žrtava tih komunističkih
zločina ostati će nepoznat, jer su egzekutori
postupali s ljudskim bićima i njihovim posmrtnim
ostatcima kao s biološkim otpadom.
Trebamo li se podsjetiti da je Titova
vojska ušla u nebranjeni grad Zagreb i tu počinila
monstruozne zločine, među kojima spomenimo samo onaj
počinjen nad 16 do 18 godišnjim djevojkama iz ženskog
đačkog doma na Preradovićevom trgu, koje su ubili? Zar
da ovaj trg na kojemu se nalazimo nosi ime čovjeka,
koji je odgovoran za genocid započet na Bleiburgu, i
nastavljen u kolonama smrti koje su nakon toga
uslijedile, u kojima su razoružani vojni zarobljenici,
žene, djeca i starci najokrutnije mučeni i ubijani
samo zato jer su pripadali hrvatskome narodu?
Ono što stoji u Rezoluciji Skupštine
Vijeća Europe od siječnja 2006. o zločinima komunizma
može se primijeniti na Tita i njegov režim, da
"komunističke totalitarne režime bez izuzetka
karakteriziraju teška kršenja ljudskih prava, koja
uključuju pojedinačna i kolektivna ubojstva i
egzekucije, smrt u koncentracijskim logorima,
izgladnjivanje, deportacije, mučenje , ropski rad i
druge oblike masovnog fizičkog terora, progon zbog
nacionalne ili vjerske pripadnosti, kršenje slobode
savjesti, mišljenja i izražavanja, slobode tiska, te
nedostatak političkog pluralizma".
I dok je poricanje holokausta u
kojemu je od nacista stradao židovski narod kazneno
djelo u demokratskim državama, u Hrvatskoj se
sprječava saznanje o genocidu nad Hrvatima koji su
počinili komunisti po zapovjedi čovjeka čije ime ovaj
trg nosi, tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata.
Štoviše, sprječava se identificiranje i dostojno
pokapanje žrtava komunizma, te najkrvavije utopije
dvadesetog stoljeća. Stoga spomenuta Rezolucija
Skupštine Vijeća Europe traži, da nakon pada
komunističkih režima uslijedi istraga njihovih
zločina, i da se osude počinitelji, kao što je to bio
slučaj sa zločinima nacional-socijalizma.
U Hrvatskoj to nije učinjeno, niti je
posthumno osuđen čovjek kojega je znanstvenik Klaus
Jacobi svrstao na 10. mjesto na listi svjetskih
megaubojica 20. stoljeća zbog milijun i 100 tisuća
žrtava koje je dao pogubiti nakon završetka Drugoga
svjetskog rata ("Večernji list" od 13.9. 2004.) To
graniči sa nacionalnim mazohizmom da se trgu daje ime
čovjeka koji je odgovoran za najveći pokolj civila i
ratnih zarobljenika u Europi nakon završetka Drugoga
svjetskog rata. Titova Jugoslavija je izašla iz
Drugoga svjetskog rata kao "klaonica" naroda, a nakon
rata se razvijala na podlozi policijskog terora,
straha, ideološke indoktrinacije i političke
manipulacije.
Uzmimo samo 2 podatka. U samo 4
godine, od 1981. do 1985., osuđene su 522 osobe po
zloglasnom članku 133. KZ Jugoslavije zbog "verbalnog
delikta". I ovaj podatak: Udba je još 1966. godine
imala 1,300.000 dosjea o odraslim Hrvatima, otprilike
o 67 % odraslog stanovništva. Sve se to događalo pod
glavnim nalogodavateljem čije ime ovaj trg nosi.
Postulatori Titove beatifikacije rado
ističu njegov antifašizam. Istina je, Tito je bio
antifašist, ali to su bili i Staljin, Ceaucescu, Mao
Ze Dong, Pol Pot i drugi krvnici čovječanstva. Od tri
krvave totalitarne ideologije koje su harale svijetom
u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i
komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko
puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga
nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije
istodobno i antikomunist. No jedan od razloga
neskidanja imena Tita na ovome trgu je zacijelo i
fenomen novog jugoslavenstva čiji je centar u Zagrebu
u brojnim političkim, društvenim, kulturnim, medijskim
i drugim institucijama.
Duh toga novog jugoslavenstva se očituje u nastojanju, da se
velikosrpska agresija na Hrvatsku prikaže kao građanski rat, u pokušaju
povezivanja na regionalnoj osnovi bivših republika Jugoslavije, u popustljivoj,
čak podložničkoj politici prema Srbiji od strane vrhova vlasti u Hrvatskoj. Taj
se duh filokomunističkog novog jugoslavenstva manifestira u Zagrebu i u
činjenici, da grad još uvijek ima Trg žrtava fašizma, ali ne i komunizma, i da
ovaj trg, jedan od najljepših u Zagrebu, nosi ime komunističkog zločinca. Novo
jugoslavenstvo ne želi kritizirati čovjeka, koji je do smrti bio protivnik
samostalne hrvatske države.
One koji smatraju Tita simbolom
demokratskog socijalizma treba pitati, kakav je to
demokratski socijalizam u kojemu su rezultati izbora
bili poznati nekoliko mjeseci prije održanih izbora, a
partijski bi kandidat dobio negdje između 105 i 110
posto glasova birača? Kakav je to demokratski
socijalizam u kojemu si se usrećio, ako si kazao što
ne misliš, a upropastio, ako si kazao što misliš? U
kojemu je komunistička partija znala volju naroda
prije nego li je narod o tomu pitala? Kakav je to
demokratski socijalizam u kojemu je bilo više špijuna
i doušnika nego bolničarki, u kojem se u političkim
sudskim procesima obrana uvijek slagala sa
tužiteljstvom?
Drage Hrvatice i Hrvati! Ovaj je skup
manifestacija građanske hrabrosti demokratske
Hrvatske, izraz želje hrvatskoga naroda za istinom i
pravdom. Pozivamo hrvatsku Vladu, hrvatski Sabor,
Predsjednika Republike Hrvatske, gradonačelnika grada
Zagreba i gradske vijećnike da pogledaju istini u oči
i da uklone s ovoga trga ime ratnog zločinca. Ovaj
trg, simbol hrvatske kulture i visokog obrazovanja, u
čijoj je blizini početkom 70-tih godina prošloga
stoljeća čovjek čije ime ovaj trg nosi brutalno ugušio
studentske krikove za slobodom, ne smije nositi naziv
toga istog komunističkog diktatora, koji je uspio
umrijeti, a da nije položio na zemlji račun za svoja
zlodjela.
Jer, kako je rekao Starčević, pošten narod ne smije
poštovati svoga tlačitelja. Stoga, drage Hrvatice i Hrvati, ako želimo
odstraniti ljagu sa sebe i ne vrijeđati žrtve čiju je smrt on skrivio, skinimo s
ovoga prekrasnog trga, srca grada Zagreba, barem sada kad ulazimo u uniju
demokratskih naroda Europe, ime čovjeka koji je na 10. mjestu najvećih svjetskih
megaubojica 20. stoljeća. Njegova je komunistička Jugoslavija otišla na
smetlište povijesti. Vrijeme je da joj se tamo i on pridruži.
Prof.
Branimir Lukšić
bivši župan
Splitsko-dalmatinske županije
4. svibnja 2013.
|
