![](images/ivica_sola_000.jpg)
|
S koliko žara ova vlast štiti udbaše i komunističke
zločine, čak i pod cijenu da se zavade s Europom i sve
nas osramote svojom balkanskom prevrtljivošću. Lex
Perković ima svoju povijest.
Svoj negacionizam komunističkih
zločina kukurikavci su spretno skrivali i prije ovog
škandala s Berlinom, sve dok se nisu domogli vlasti.
Tako su, kao opozicija, glasovali za ustrojavanje
Ureda za istraživanje komunističkih zločina, da bi,
došavši na vlast, isti ured ukinuli i stavili pod
Ministarstvo branitelja.
Logično
pitanje: Kakve veze Ministarstvo branitelja ima s
komunističkim zločinima? |
I te kako, da se zataškaju, pri čemu je opet ključan
Perković. Nakon što je Ured ugašen i stavljen pod kapu
Ministarstva branitelja, gazda kojem je povjeren nadzor
nad istraživanjem komunističkih zločina postao je
pukovnik Grujić, Osječanima dobro poznat jer je ovdje
započeo svoju udbašku karijeru u bivšoj državi, zajedno
s traženim Perkovićem, Perkovićem koji ga je početkom
devedesetih i povukao u Zagreb, pa Grujić i danas slovi
kao dio Perkovićeve mreže. I eto vam smijurije, osobe
koje su bile dio represivnih komunističkih struktura
imenovane su da is tražuju zločine komunizma!?
Nevladine udruge šute
Ova opstrukcija europskog uhidbenog
naloga od strane Milanovićeve vlade u slučaju
Perković, na zgražanje Berlina i Europe, samo je
logičan nastavak onoga što, zajedno s HDZ-om, rade već
dvadeset godina - štićenje i prikrivanje svega onoga
što simbolizira Josip Perković i njegova udbaška
mreža. "Oni" ne daju Perkovića jer se boje istine o
sebi, o svojim očevima kao i o funkcioniranju Hrvatske
danas, čije sve glavne poluge drže sljednici
Perkovićeve agende.
Zašto sada ne kriknu tzv. nevladine
udruge, zašto sada Katarina Kruhonja, Vesna Teršelič ili Zoran Pusić ne izuste
onu famoznu: Zločin je zločin!
Budite dosljedni! Jer ono što vrijedi za
hrvatske generale i branitelje očito ne vrijedi za komunističke zločine, ono što
vrijedi za Antu Gotovinu ne vrijedi za Josipa Perkovića, čiji sin obnaša važnu
funkciju u uredu predsjednika Josipovića, koji je odlikovao Vesnu Teršelič i
društvo zbog doprinosa oko "suočavanja s prošlošću". Ova vlast institucionalno,
na najvišoj razini predsjednika i premijera, negira i štiti komunističke
zločine, što je, najprije s gašenjem ureda dodijeljenog Grujiću, a sada i sa
"slučajem Perković", jasno kao dan.
Hej Slaveni umjesto Ode radosti
Zbog svih njih, sramotno je da se
Hrvatska na pragu Europske unije umjesto budućnošću
svoje djece i dalje bavi kosturima iz ormara koji, čim
ispadnu, Perkovićeva mreža u strukturama vlasti umah
drugi put propuca kroz lubanju. Zbog svega toga,
unatoč ulasku u EU, Perkovićevoj "djeci" i "unučadi"
koja vlada Hrvatskom i Osijekom, EU nije prioritet
nego "region".
Tako je, ničim izazvana, ministrica Pusić odletjela prošli
tjedan u Beograd da bi vabila komšije na proslavu, govorila o mogućnosti
povlačenja hrvatske tužbe za genocid, kao da je Srbija članica EU pa joj se
treba ulizivati, kao da Hrvatska u svim otvorenim pitanjima s Beogradom kao EU
članica nije o povoljnijoj poziciji!?
Hrvatska treba voditi proaktivnu politiku prema susjedima, no
ono što Vesna Pusić i društvo rade je nešto drugo, njima je ulazak u EU tek
sredstvo da što prije "ceo region" opet bude u jednoj (mega)državi. Zato su
između Perkovićevih i europskih vrijednosti izabrali - Perkovićeve! I dok na
proslavi ulaska RH u EU bude svirala Oda radosti, njihove će usne tiho jecati
"Hej Slaveni"! Licemjeri!
Piše: Ivica Šola, Glas Slavonije |