Politika nije nauka, kako si to umišljaju mnoga gospoda profesori, nego umjetnost. - Bismarck, njemački političar

Rat je umijeće za uništavanje ljudi, a politika je umijeće za prevaru ljudi. -
D' Alembert, francuski znanstvenik

Živa kultura obuhvaća sav život. Sve što život stvara radi života, svaki rad svaki posao, je kultura. - Aron David Gordon

Na ovogodišnjem Saboru Hrvatske kulturne zajednice u toku sveopće rasprave dotakli smo se na kratko i pitanja koliko se, i smije li se uopće, udruga sa nazivom kulturna baviti politikom. Obzirom da sam i prije u nekoliko navrata čuo izjave poput "mene zanima samo kultura, a ne politika", želim upoznati čitatelje s mojim razmišljanjima.

Sjećam se, da je ta tema bila već jednom diskutirana na Saboru HKZ-a, negdje početkom 90-ih godina. Na primjedbu da se HKZ treba kloniti politike, ako sam dobro upamtio, Marijan Jakopović, član UO-a je odgovorio otprilike ovako: "sve je politika, i kultura je politika". Tom mišljenju bih se priklonio, ako bi zamijenivši pojmove politika i kulura rečenicu promijenili kako slijedi: sve je kultura, i politika je kultura.
Imam dojam da mnogi pojam kultura poistovjećuju s pojmom umjetnost, a pri tome ne dijele mišljenje Bismarcka u gornjem citatu. Zato je važno razjasniti pojmove prije svake diskusije.

Što je politika?

Riječ politika je inačica starogrčke riječi polis, što znači grad odnosno grad-država, jer su antičku Grčku sačinjavale gradovi-države. Politika je dakle djelatnost u svezi sa državom. Ta djelatnost se u većini slučajeva sastoji u promicanju interesa i ideologije, a to je prije svega vezano sa umijećem uvjeravanja ljudi i stvaranja interesnih grupa. Bismarck je to nazvao umjetnošću i time je želio naglasiti da se zbog neuračunljivosti ljudi, politika ne može voditi znanstvenim metodama. D? Alembert, znanstvenik, je politiku vidio u negativnom svijetlu zbog ne uvijek časnih metoda kojima se služe političari u postizavanju svojih ciljeva.

A što je kultura?

Kultura dolazi od latinske riječi cultio = obrađivanje zemlje. Tome izvornom pojmu su najbliže poljoprivredne kulture, kultiviranje zemlje, kultivator (poljoprivredno oruđe). Pojam kultura se onda proširio na druge materijalne djelatnosti (materijalna kultura), pa onda na umne djelatnosti, dakle na duhovnu kulturu, koja obuhvaća znanost, umjetnost, običaje i moral, organizaciju društvenog i državnog života. Pa čak i sport je dio kulture, i u moje doba smo u školi imali sat 'fiskulture'. Prema tome približavamo se izjavi Gordon-a u citatu u naslovu da je svaki rad kultura. Kako znanstvenici definiraju taj pojam? Pojam kultura u znanstvenom smislu obuhvaća sve djelatnosti i ponašanje čovjeka, koje nisu genetski uslovljenje odnosno nisu instinktivne. Životinje u pravilu reagiraju kako im instinkti nalažu, a u instinktima, dakle genetski, je pohranjeno iskustvo milijuna generacija. Čovjek također ima instinkte, ali ima razum i slobodnu volju, pa prema tome može odlučiti hoće li u svakoj situaciji slijediti instinkt. Zato govorimo da je čovjek kulturno biće, što znači da se pojedina saznanja i iskustvo mogu prenijeti od pojedinca na pojedinca, od generacije na generaciju bez genetske promjene. Na taj način se u raznim društvima pored kumulacije znanja formiraju različiti običaji, vrijednosni kriteriji i moral, koji mogu biti različiti u različitim društvenim skupinama, pa govorimo o različitim kulturama.

Podjela može ići po povijesnim razdobljima (antička kultura), religijskoj pripadnosti (kršćanska, islamska itd. kultura), kontinentalnoj pripadnosti (europska, azijska, ... kultura), nacionalnoj pripadnosti itd. Za promjenu kulture nije potrebna genetska promjena, pa je čovjek daleko fleksibilniji na promjene u životnim uslovima nego životinje. Prema tome kultura se može relativno brzo mijenjati, i mi smo sudionici drastičnih promjena u europskoj kulturi.

Iz gore izloženog je nesumnjivo politika također dio kulture i možemo govoriti o različitim kulturama politike. Smatram primjerice da je politička kultura SAD na visokoj razini i tamo je nezamislivo da se novi predsjednik države tako odnosi prema svom predhodniku, kao što se Stipe Mesić odnosio prema dr. Franji Tuđmanu. Isto tako u SAD-u nema toliko radikalnih zaokreta u vanjskoj politici kao kod nas, i to zato jer postoji suglasnost o bitnim pitanjima. Barack Obama, u kojem su Europljani vidjeli novog Mesiju i podijelili mu unaprijed Nobelu nagradu za mir na osnovu maglovitih predizbornih obećanja, ne vodi na njihovo veliko iznenađenje bitno drugačiju vanjsku politiku od G.W. Busha.

Ne samo da je politika dio kulture, nego se i drugi dijelovi kulture miješaju u politiku. Mnogi književnici u svojim djelima daju političke poruke, a mnogi se i direktno miješaju u politiku. Zar Deklaracija hrvatskih intelektualaca o stanju i položaju hrvatskog jezika nije bila u stvari politički čin? Zar Matica Hrvatska, čuvarica nacionalne kulture, nije u razdoblju hrvatskog proljeća djelovala politički, jer na kraju krajeva očuvanje nacionalne kulture je i politička zadaća?
A ne treba zaboraviti da je Hrvatska kulturna zajednica do zabrane djelovanja Matice Hrvatske bila njezin ogranak.
Pitanje odnosa HKZ-a prema politici ima izvjesne sličnosti sa pitanjem odnosa katoličke crkve prema politici. Katolička crkva se u Hrvatskoj naime često napada zbog navodnog miješanja u politiku, što je po mišljenju kritičara nedopustivo za reliogoznu instituciju, koju djelomično financira država.

Prvo, ti isti kritičari ne uskraćuju masivno političko djelovanje raznim takozvanim nevladinim udrugama, a koje u potpunosti financira država. Samo za razliku od nevladinih udruga, koje iza sebe imaju minorno članstvo, katolička crkva zastupa većinu hrvatske populacije. Drugo, i tu je izvjesna paralela sa HKZ-om, ako crkva zastupa izvjestan sustav vrijednosti, u ovom slučaju kršćanski, onda je to zastupanje nemoguće bez zauzimanja stava o zakonima koje tangiraju te vrijednosti, primjerice o homoseksualnim brakovima, a to je već određeno političko stajalište.

Postoje različite hrvatske udruge u Švicarskoj: sportske, zavičajne, kulturno-umjetnička društva (KUD), političke udruge i sl. To su specijalizirane udruge sa relativno uskim programom rada: nogomet, odbojka, zavičajno druženje, narodni ples i glazba određenog kraja, zastupanje politike određene stranke.

Program HKZ-a ne može biti to gore navedeno, a koji pokrivaju specijalizirane udruge. Program HKZ-a treba biti sveopća odnosno nacionalna kultura Hrvata i upoznavanje naše švicarske okoline sa tom kulturom, a to znači i borbu za istinu, koja je političkim djelovanjem nama nesklonim zemljama, tu prije svega mislim na Veliku Britaniju, toliko izopačena.

Program HKZ-a nije i ne smije biti politika određene stranke, ali borba za istinom je u neku ruku i političko djelovanje. Zastupanje nacionalne kulture, koja se može održati samo nacionalnom državom, također ima izvjesni politički prizvuk. U Hrvatskoj ne postoji suglasnost o bitnim nacionalnim interesima. U Hrvatskoj ima struja koje žele Hrvatsku vratiti u bilo koji oblik i pod bilo kojim nazivom u neku novu Jugoslaviju, a u tu svrhu treba obezvrijediti Domovinski rat. Treba jasno reći da su takve namjere u suprotnosti sa očuvanjem nacionalne kulture što znači i u suprotnosti sa programom HKZ-a, a to je u neku ruku također političko izjašnjavanje.

HKZ je kulturna udruga i u svojim redovima pozdravlja različita politička stajališta, ali HKZ i DO moraju imati jasan profil, a to znači da postoji suglasnost o bitnim nacionalnim pitanjima i o bitnom sustavu vrijednosti.

Piše Osvin Gaupp

Društvene obavijesti broj 106, prosinac 2010.