Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ZAŠTO ĆU GLASOVATI PROTIV ULASKA U EU      (20.01.2012.)

Na referendumu ću glasati protiv ulaska u Europu. Previše sam gradio, riskirao i volim Hrvatsku i Europu da bi ušao u Europu dogovorenu na pregovorima birokracije odvojeno i mimo naroda.

Ljudi odlučuju o akcijama na temelju infromacija kojima raspolažu. Svako od nas odgovora da li SADA i OVAKO ući u EU.

Pripadam onima koji su stvarali i branili Hrvatsku, za to se izložili opasnosti i dali smisao svom življenju. Nemam političku, ekonomsku, vojnu ili ma koju vlast. Ne vjerujem u manihejskog boga dobra i zla. Odgovornost čovjeka je ostvarivati dobro a ne boriti se protiv zla.

Sada sam za drukćiji ulazak Hrvatske u Europsku Unij i zato ću glasati protiv OVAKVOG ulaska. Podržavam poziv akademiku Pečariću zaodgađanje referenduma do poslije izricanja konačne kazne Generalima Gotovini i Markaću.

Prije "Oluje" pokušali smo:

Postići nenasilno rješenje1994. godine, informiranjem političke i akademske zajednice SAD i pretvaranjem Holokausta od "Nikad više" i kažnjavanja za zločine u prošlosti u univerzalnu odgovornost sprečavanja genocida.

Zajedno sa g Šimonovićem, pomočnikom za ljudska prava Glavnog tajnika UN i Ljubijankićem, pokojnim ministrom vanjskih poslova BiH, upozorili smo socijalni samit u Kopenhagenu 1995, na "najtragičnije Europljane" - opasnost genocida u Srebrenici i Bihaću,

Pred svjetskim sudom je već počeo proces BiH protiv Srbije za genocid. Sud je zločine u Srebrenici proglasio genocidom i osudio Srbiju za nesprečavanje.

Hrvatski prognanici su 1994. blokirali prelaze u UNPA zone, tražeći da se nakon godina progona, zlostavljanja, zločina i etničkog progona vrate svojim kućama i obnove ljudsko pravo na dom.

Granatiranjem centra Tuzle, 25 svibnja 1995., ubijen je veliki broj mladih ljudi, što je prikazano u knjizi "gdje su naši najmiliji."

Bihać je od 1994. bio izložen opasnosti srpske agresije i osvajanja. Sa Merhametom smo pokrenuli humanitarni "Bijeli put" za Bihać i pokušavali nenasilno spriječiti opasnost zločina.

Svo vrijeme nastojali smo mijenjati svjetski pogled, i direktnim akcijama sprečavati genocid, etničke progone i kršenje prava na dom (Potkonje, Konvoj Libertas, Dubrovnik, Vukovar, Slavonija i Baranja, Bosanska Posavina, Srednja Bosna, edical Journal, Centar za zdravlje i ljudska prava Harvarda).

Postali smo utjecajni u formiranju svjetske odgovornosti i djelovanja u sprečavanju genocida i etničkih progona. Tada se dogodio genocid u Rwandi.

Kada je napadnuta i okupirana Srebrenica. 9. srpnja, 1995., stanovnicima ove zaštićene zone, nitko na svijetu nije pružio pomoć. Na licu mjesta nizozemski vojnici su se predali bez otpora pa i silom sprečavali i istjerivali stanovnike koji su se pokušavali sakriti, a na udaljenim diplomatskim visinama su ignorirani. Srpskoj vojsci su tisuće nesretnih ljudi bili krivi jer su "krive" vjere i narodnosti. Za muškarce više nije bilo mjesta u životu, i ubijeni su, a žene, starci i djeca istjerani iz svojih domova.

Na međunarodnom skupu u Beogradu 2005., na pitanje zašto nije spriječen genocid, i dali bi stanovnici Srebrenice bili pobijeni da su bili Englezi a ne muslimani, Yasushi Akašija je rekao da je Savjet Sigurnosti UN mogao spriječiti genocid. Na drugo pitanje nije odgovorio.

U danima genocida u Srebrenici, suočio sam se sa svom osobnom odgovornosti. Od vlastitog nasljeđa iz povjesti do našeg vremena, rata koji je trajao, i vlastitog nastojanja sve je ukazivalo da međunarodna zajednica nezna i ne osjeća odgovornost za sprečavanje genocida. Pokušaji nenasilne zaštite Bihaća nisu uspjeli. Što će se dogoditi ako padne Bihać? Hoće li se provesti još jedan genocid? Procjenio sam da će biti više od deset tisuća ubijenih. Sprečavanje nije uspjelo i samo Hrvatska je imala volju i snagu da podrži snage BiH u Bihaću, i da zajedno prekinu srpsku agresiju i buduću opasnost.

Predsjedniku Republike Hrvatske sam predložio vojnu akciju, svjestan da još nismo bili humanitarno pripremljeni za opasnosti nakon oslobađanja, ali po principu dobrog Samaritanca, hitnost stanja je tražila neposrednu akciju bez obzira na opasnosti.

Predsjednik je održao sastanak na Brionima, gdje je razmatrano kako vojno provođenje akcije. Tada su uključeni i generali Gotovina i Markać.

Krajem srpnja proveden je i zadnji diplomatski pokušaj u Ženevi.

Srpska starana je odbila a Hrvatska prihvatila plan Z-4, reintegraciju po kojoj bi Srpska Krajina postala gotovo samostalni entitet "država u državi".

Čim je "Oluja" slomila srpsku vojnu silu počeli smo humanitarno djelovati:

Od 5. kolovoza do kraja godine, stalno a nakon toga prema potrebi sam boravio na oslobođenom području.

Knin smo zatekli vrlo malo razoren. U Kninskoj bolnici smo odmah zaštitili srpske vojnike i civile, isključili opasnost zločinima sličnim provedenim u Vukovarskoj bolnici 1991.

U bolnicu smo zatekli i veliki broj staračkog srpskog stanovništva, je tražilo posebnu akciju. Nismo očekivali odvođenje i odlazak mlađeg, a napuštanje vlastitog staračkog stanovništva.

U UN bazi kraj Potkonja, sklonio se mnogo srpskih civila. Prebacili smo u Šibenik ugrožene pacijente (dijaliza i rodilja), i satima nagovarali Srbe da ostanu. Veliki broj je plakao i više ih je odlučio ostati.

Potkonje, gdje su Hrvati 1991 hrabro izvjesili Hrvatsku zastavu, formirali odbor za pravo na dom i 1. svibnja 1991. prognani - bilo je prazno.

U Bihaću sam čestitao Biščankama i Biščanima što su spriječili genocid. Opet im čestitam.

Akashija smo dočekali smo u bolnici i prikazali mu stanje.

Tih dana u Kninu dogodio se socijalni slom koji traže da bude u humanitarnom pristupu.

General Čermak je želio da u Kninu pomognem rješavati humanitarna pitanja.

Nisam mogao. Krenuo sam na sjever da pokušamo zaustaviti Srbe koje se odvodilo iz njihovih domova.

Nažalost ambasador Galbraith, se pridružio koloni civila, popeo na traktor i tako ustvari podržao odvođenje i odlazak. To je pokazalo odsustvo međunarodnog odnosa prema pravu na dom.

Sljedbenike Fikreta Abdića, izbjeglice iz Velike Kladuše, smo zaustavili i smjestili u kamp u Kuplenskom, gdje su ostali devet mjeseci. Povjerenica EU za humanitarno djelovanje, Ema Bonino, je tražila da ih pustimo, a mi smo istaknuli da prvo idu kući, a poslije gdje žele. Promišljao sam da ako ne pomirimo ljude istog naroda i vjere, onda nećemo nikog. Uspjeli smo i oni su se večinom vratili svojim kućama.

U Vojniću smo se pridružili Crvenom Križu u pomoći preostalim Srbima

U isto vrijeme su istjerivani su i preostali Hrvati iz Banja Luke i Srijema. Njih smo primali u Davoru i smještali po Hrvatskoj.

Sa našim i međunarodnim Crvenim Križemi EU spašavali smo napuštene stare Srbe na cijelom području. o tome izdali knjigu, i primili najviše humanitarno priznanje EU.

Zahvaljujući "Oluji" , prekinuta je daljnja srpska agresija i nastavilo se diplomatski i mirotvorno u Daytonu i potom Istočnoj Slavoniji.

Mnogo toga treba reći o odluci Hrvatske i budučnosti Europe. Drugi puta. Sada treba prikazati što su istinski presudne dane opasnosti, provođenja i sprečavanja genocida. Prikazani su konkretni ljudi koji su željeli živjeti i kojima je trebalo da im ljudi svijeta pruže ruku i pomognu. Ovi ljudi trebaju ostati u našem sječanju i da zauvijek naučimo pružite pomoć ljudima u nevolji.

U Haagu se sudi generalima koji su zaslužni za sprečavanje genocida.

Zločini su se dogodili za i nakon "Oluje" , zato što je akcija provedena kao hitna pomoć.

Ako je tko odgovoran, onda sam ja koji sam od predsjednika, tražio da se sprijeći genocid.

Na referendumu smo opet odgovorni, ali sada to nije ni presudno, ni neponovljivo ni opasno ... Ružno je kada vlast zbog glasova, ucjenjuje, prijete i ne daju punu informaciju.

Hrvatska je stoljećima povezana sa Evropom. Naučili smo i važnost očuvanja vlastitog dostojanstvo kod odlučivanja. Odluke ne smiju biti fiškalske, ni plašljive ni poslušne. Istinska Europa su Venera i Mona Liza, Bah i Liszt, Sokrat i Kant - Krist

Današnja mladost Europe je prva koja može ostvariti sreću bez ubijanja, pljačkanja i zla, međusobno i nad narodima diljem svijeta. Mladi će stvoriti Europu dobra, rada i mira.

Umjesto istine i nade, mladima se nameće pesimizam, prijeti, ucjenjuje i stvara krdo. Dužni sam pokazati dostojanstvo slobode.

Ako referendum padne, time bi pokazali vlastito dostojanstvo, hrabrost i pozvali Europu da napusti vulgarni materijalizam birokracije i naući čuti i manje narode i pojedince. Možda postanu i spremni prihvatiti istinu i činiti dobro.

A naši generali, odavno ne traže ništa. Izložili su svoje živote i sada su osuđeni za Hrvatsku obranu. Slično se ponavlja iz generacije u generaciju.

Budučnost Hrvatske je u EU i ne ovisi o rezultatu sadašnjeg referenduma. Većina političara koji sada tumaće kako će biti strašno ako ovaj referendum ne prođe, svojedobno su smatrali preopasnim braniti Hrvatsku, Vukovar, Dubrovnik, Srednju Bosnu. Ja sam sličniji Sokratu, više neznam nego što znam, i svoj glas vežem za ljude koje volim, djelima koje smo činili i nade koje imamo. Genarala Gotovinu volim, zahvalan sam za njegova djela i vjerujem u budučnost i Hrvatske i Evrope.

Glasati ću za Hrvatske Generale, za budučnost Hrvatske i Europe, za pravo mladih da čuju istinu i sačuvaju dostojanstvo. Glasanje PROTIV je glasanje za budučnost.

dr. sc. Slobodan Lang

 

POGLEDAJTE ČLANAKE NA TEMU EU: Europska unija

 

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch