Prije "Oluje" pokušali smo:
Postići nenasilno rješenje1994.
godine, informiranjem političke i akademske zajednice
SAD i pretvaranjem Holokausta od "Nikad više" i
kažnjavanja za zločine u prošlosti u univerzalnu
odgovornost sprečavanja genocida.
Zajedno sa g Šimonovićem, pomočnikom
za ljudska prava Glavnog tajnika UN i Ljubijankićem,
pokojnim ministrom vanjskih poslova BiH, upozorili smo
socijalni samit u Kopenhagenu 1995, na "najtragičnije
Europljane" - opasnost genocida u Srebrenici i Bihaću,
Pred svjetskim sudom je već počeo
proces BiH protiv Srbije za genocid. Sud je zločine u
Srebrenici proglasio genocidom i osudio Srbiju za
nesprečavanje.
Hrvatski prognanici su 1994. blokirali
prelaze u UNPA zone, tražeći da se nakon godina
progona, zlostavljanja, zločina i etničkog progona
vrate svojim kućama i obnove ljudsko pravo na dom.
Granatiranjem centra Tuzle, 25 svibnja
1995., ubijen je veliki broj mladih ljudi, što je
prikazano u knjizi "gdje su naši najmiliji."
Bihać je od 1994. bio izložen
opasnosti srpske agresije i osvajanja. Sa Merhametom
smo pokrenuli humanitarni "Bijeli put" za Bihać i
pokušavali nenasilno spriječiti opasnost zločina.
Svo vrijeme nastojali smo mijenjati
svjetski pogled, i direktnim akcijama sprečavati
genocid, etničke progone i kršenje prava na dom
(Potkonje, Konvoj Libertas, Dubrovnik, Vukovar,
Slavonija i Baranja, Bosanska Posavina, Srednja Bosna,
edical Journal, Centar za zdravlje i ljudska prava
Harvarda).
Postali smo utjecajni u formiranju
svjetske odgovornosti i djelovanja u sprečavanju
genocida i etničkih progona. Tada se dogodio genocid u
Rwandi.
Kada je napadnuta i okupirana
Srebrenica. 9. srpnja, 1995., stanovnicima ove
zaštićene zone, nitko na svijetu nije pružio pomoć. Na
licu mjesta nizozemski vojnici su se predali bez
otpora pa i silom sprečavali i istjerivali stanovnike
koji su se pokušavali sakriti, a na udaljenim
diplomatskim visinama su ignorirani. Srpskoj vojsci su
tisuće nesretnih ljudi bili krivi jer su "krive" vjere
i narodnosti. Za muškarce više nije bilo mjesta u
životu, i ubijeni su, a žene, starci i djeca istjerani
iz svojih domova.
Na međunarodnom skupu u Beogradu
2005., na pitanje zašto nije spriječen genocid, i dali
bi stanovnici Srebrenice bili pobijeni da su bili
Englezi a ne muslimani, Yasushi Akašija je rekao da je
Savjet Sigurnosti UN mogao spriječiti genocid. Na
drugo pitanje nije odgovorio.
U danima genocida u Srebrenici, suočio
sam se sa svom osobnom odgovornosti. Od vlastitog
nasljeđa iz povjesti do našeg vremena, rata koji je
trajao, i vlastitog nastojanja sve je ukazivalo da
međunarodna zajednica nezna i ne osjeća odgovornost za
sprečavanje genocida. Pokušaji nenasilne zaštite
Bihaća nisu uspjeli. Što će se dogoditi ako padne
Bihać? Hoće li se provesti još jedan genocid?
Procjenio sam da će biti više od deset tisuća
ubijenih. Sprečavanje nije uspjelo i samo Hrvatska je
imala volju i snagu da podrži snage BiH u Bihaću, i da
zajedno prekinu srpsku agresiju i buduću opasnost.
Predsjedniku Republike Hrvatske sam
predložio vojnu akciju, svjestan da još nismo bili
humanitarno pripremljeni za opasnosti nakon
oslobađanja, ali po principu dobrog Samaritanca,
hitnost stanja je tražila neposrednu akciju bez obzira
na opasnosti.
Predsjednik je održao sastanak na
Brionima, gdje je razmatrano kako vojno provođenje
akcije. Tada su uključeni i generali Gotovina i
Markać.
Krajem srpnja proveden je i zadnji
diplomatski pokušaj u Ženevi.
Srpska starana je odbila a Hrvatska
prihvatila plan Z-4, reintegraciju po kojoj bi Srpska
Krajina postala gotovo samostalni entitet "država u
državi".
Čim je "Oluja" slomila srpsku vojnu
silu počeli smo humanitarno djelovati:
Od 5. kolovoza do kraja godine, stalno
a nakon toga prema potrebi sam boravio na oslobođenom
području.
Knin smo zatekli vrlo malo razoren. U
Kninskoj bolnici smo odmah zaštitili srpske vojnike i
civile, isključili opasnost zločinima sličnim
provedenim u Vukovarskoj bolnici 1991.
U bolnicu smo zatekli i veliki broj
staračkog srpskog stanovništva, je tražilo posebnu
akciju. Nismo očekivali odvođenje i odlazak mlađeg, a
napuštanje vlastitog staračkog stanovništva.
U UN bazi kraj Potkonja, sklonio se
mnogo srpskih civila. Prebacili smo u Šibenik ugrožene
pacijente (dijaliza i rodilja), i satima nagovarali
Srbe da ostanu. Veliki broj je plakao i više ih je
odlučio ostati.
Potkonje, gdje su Hrvati 1991 hrabro
izvjesili Hrvatsku zastavu, formirali odbor za pravo
na dom i 1. svibnja 1991. prognani - bilo je prazno.
U Bihaću sam čestitao Biščankama i
Biščanima što su spriječili genocid. Opet im čestitam.
Akashija smo dočekali smo u bolnici i
prikazali mu stanje.
Tih dana u Kninu dogodio se socijalni
slom koji traže da bude u humanitarnom pristupu.
General Čermak je želio da u Kninu
pomognem rješavati humanitarna pitanja.
Nisam mogao. Krenuo sam na sjever da
pokušamo zaustaviti Srbe koje se odvodilo iz njihovih
domova.
Nažalost ambasador Galbraith, se
pridružio koloni civila, popeo na traktor i tako
ustvari podržao odvođenje i odlazak. To je pokazalo
odsustvo međunarodnog odnosa prema pravu na dom.
Sljedbenike Fikreta Abdića, izbjeglice
iz Velike Kladuše, smo zaustavili i smjestili u kamp u
Kuplenskom, gdje su ostali devet mjeseci. Povjerenica
EU za humanitarno djelovanje, Ema Bonino, je tražila
da ih pustimo, a mi smo istaknuli da prvo idu kući, a
poslije gdje žele. Promišljao sam da ako ne pomirimo
ljude istog naroda i vjere, onda nećemo nikog. Uspjeli
smo i oni su se večinom vratili svojim kućama.
U Vojniću smo se pridružili Crvenom
Križu u pomoći preostalim Srbima
U isto vrijeme su istjerivani su i
preostali Hrvati iz Banja Luke i Srijema. Njih smo
primali u Davoru i smještali po Hrvatskoj.
Sa našim i međunarodnim Crvenim
Križemi EU spašavali smo napuštene stare Srbe na
cijelom području. o tome izdali knjigu, i primili
najviše humanitarno priznanje EU.
Zahvaljujući "Oluji" , prekinuta je
daljnja srpska agresija i nastavilo se diplomatski i
mirotvorno u Daytonu i potom Istočnoj Slavoniji.
Mnogo toga treba reći o odluci
Hrvatske i budučnosti Europe. Drugi puta. Sada treba
prikazati što su istinski presudne dane opasnosti,
provođenja i sprečavanja genocida. Prikazani su
konkretni ljudi koji su željeli živjeti i kojima je
trebalo da im ljudi svijeta pruže ruku i pomognu. Ovi
ljudi trebaju ostati u našem sječanju i da zauvijek
naučimo pružite pomoć ljudima u nevolji.
U Haagu se sudi generalima koji su
zaslužni za sprečavanje genocida.
Zločini su se dogodili za i nakon
"Oluje" , zato što je akcija provedena kao hitna
pomoć.
Ako je tko odgovoran, onda sam ja koji
sam od predsjednika, tražio da se sprijeći genocid.
Na referendumu smo opet odgovorni, ali
sada to nije ni presudno, ni neponovljivo ni opasno
... Ružno je kada vlast zbog glasova, ucjenjuje,
prijete i ne daju punu informaciju.
Hrvatska je stoljećima povezana sa
Evropom. Naučili smo i važnost očuvanja vlastitog
dostojanstvo kod odlučivanja. Odluke ne smiju biti
fiškalske, ni plašljive ni poslušne. Istinska Europa
su Venera i Mona Liza, Bah i Liszt, Sokrat i Kant -
Krist
Današnja mladost Europe je prva koja
može ostvariti sreću bez ubijanja, pljačkanja i zla,
međusobno i nad narodima diljem svijeta. Mladi će
stvoriti Europu dobra, rada i mira.
Umjesto istine i nade, mladima se
nameće pesimizam, prijeti, ucjenjuje i stvara krdo.
Dužni sam pokazati dostojanstvo slobode.
Ako referendum padne, time bi pokazali
vlastito dostojanstvo, hrabrost i pozvali Europu da
napusti vulgarni materijalizam birokracije i naući
čuti i manje narode i pojedince. Možda postanu i
spremni prihvatiti istinu i činiti dobro.
A naši generali, odavno ne traže
ništa. Izložili su svoje živote i sada su osuđeni za
Hrvatsku obranu. Slično se ponavlja iz generacije u
generaciju.
Budučnost Hrvatske je u EU i ne ovisi
o rezultatu sadašnjeg referenduma. Većina političara
koji sada tumaće kako će biti strašno ako ovaj
referendum ne prođe, svojedobno su smatrali preopasnim
braniti Hrvatsku, Vukovar, Dubrovnik, Srednju Bosnu.
Ja sam sličniji Sokratu, više neznam nego što znam, i
svoj glas vežem za ljude koje volim, djelima koje smo
činili i nade koje imamo. Genarala Gotovinu volim,
zahvalan sam za njegova djela i vjerujem u budučnost i
Hrvatske i Evrope.
Glasati ću za Hrvatske Generale, za
budučnost Hrvatske i Europe, za pravo mladih da čuju
istinu i sačuvaju dostojanstvo. Glasanje PROTIV je
glasanje za budučnost.
dr. sc. Slobodan Lang
POGLEDAJTE ČLANAKE NA
TEMU EU: Europska unija |
