"Poštovana gospođo pravobraniteljice!
U zagrebačkom tjedniku Nacional, br.
951 od 19. srpnja 2016., na str. 8.-9. koje dostavljam
u prilogu, objavljen je članak Zrinke Vrabec Mojzeš
pod naslovom "Od raspusta do kampanje".
U tom se tekstu nalaze i sljedeći odlomci:
"A kad smo već kod kampanje, ljubazno molim buduću vladu,
ma tko je sastavljao, da prilikom imenovanja ministra kulture nastoji izabrati
nekoga tko je bio barem na dva koncerta u životu i možda pokojoj kazališnoj
predstavi, a ne samo na nogometnim utakmicama. Netko tko zna da nije zgodno u
prvom redu gala koncerta na Stradunu razvaliti čeljust žvakaćom, s cijelom
obitelji - ženom i djecom koja također marljivo žvaču. Možda od nervoze ili
dosade zbog krajnje nenaviknutosti na takve čudne događaje, na kojima se ne
možeš pošteno ni potući, a kamoli vikati 'za dom spremni' ili baciti neku
baklju!
Bilo bi zgodno da ministar bude netko tko zna kada treba
zapljeskati, kada se ustati i kako pozdraviti ljude oko sebe. Osim što
podrazumijeva podrezane nokte, opranu kosu, pošišane dlake u nosu, čiste gaće i
'zglancane' cipele, ministarska funkcija zahtijeva i poneku društvenu vještinu,
lakoću komunikacije, ležernost s medijima, a i određena doza simpatičnosti, bez
luđačkog pogleda, dobro bi došla. Budući da sve to megapopularni Hasanbegović
nema ni u tragovima, ovo je moj osobni dodatak zahtjevu Kulturnjaka 2016, koji
su u otvorenom pismu zatražili da stranke već sada imenuju budućeg kandidata za
ministra kulture..."
Autorica članka te urednik i nakladnik spomenutoga tjednika
imaju legitimno pravo o mome djelovanju kao ministra kulture u vladi Republike
Hrvatske, kao i o mojim političkim pogledima, znanstvenim uvjerenjima, člancima
i knjigama misliti (i pisati) što god hoće, ali se pritom ne mogu nekažnjeno
služiti neistinitim činjeničnim tvrdnjama, besprimjernim govorom mržnje, a još
manje mogu tekst koji je prepun izmišljotina i najodvratnijih uvreda začiniti
još i javnim obračunom s mojom obitelji odnosno s mojom suprugom i dvojicom
mojih malodobnih sinova te im izravno obezvrijediti ljudsko, građansko i dječje
dostojanstvo.
Ni u kojoj javnoj prigodi, pa dakle ni na "gala koncertu na
Stradunu" ni ja ni članovi moje obitelji - dakle, ni moja djeca! - nismo
"razvalili čeljust žvakaćom", pa ni "od nervoze ili dosade zbog krajnje
nenaviknutosti na takve čudne događaje, na kojima se ne možeš pošteno ni
potući".
Ni ja niti moja djeca - a naravno, ni moja supruga - nikad se
nismo potukli, a na kulturne događaje nismo nenaviknuti niti na njima zijevamo
od dosade - kako uvredljivo insinuira Zrinka Vrabec Mojzeš - nego je baš
obrnuto: i moja obitelj i ja redovito posjećujemo i koncerte i kazališne
predstave, a moja djeca, stara deset i dvanaest godina, od najranije dobi
pohađaju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog (violina i klarinet), te zagrebački
dramski studio i učilište Zagrebačkoga kazališta mladih (ZKM), a njihova
pristojnost, građanski odgoj, trud, predani rad i nadarenost prepoznati su i
nagrađeni javnim nastupima, priznanjima, odabirom među više stotina djece na
kazališnoj audiciji i dvogodišnjim glumačkim angažmanom u dječjoj kazališnoj
predstavi Emil i detektivi u redovitom repertoaru ZKM-a.
Drugim riječima, u koncertnim prostorima i u kazališnim
dvoranama smo neusporedivo češće od Zrinke Vrabec Mojzeš koju se tamo zapravo i
ne da primijetiti. Pravobraniteljica za djecu, dakako, nije institucija koja
registrira posjete kulturnim manifestacijama, ali je - u smislu čl. 2. Zakona o
pravobranitelju za djecu, ona koja štiti, prati i promiče prava i interese djece
na temelju Ustava Republike Hrvatske, međunarodnih ugovora i zakona.
To znači da, između ostaloga, prati povrede pojedinačnih prava
djece i proučava opće pojave i načine povreda prava i interesa djece (čl. 6.) te
je ovlaštena nadležnim tijelima državne uprave, tijelima lokalne i područne
(regionalne) samouprave, pravnim i fizičkim osobama predlagati poduzimanje
mjera za sprječavanje štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese
djece i zahtijevati izvješća o poduzetim mjerama (čl. 10.).
U skladu s time, pravobraniteljica za djecu je, sukladno čl. 14.
istog zakona, ako dozna ili ocijeni da je dijete izvrgnuto tjelesnom ili
duševnom nasilju, spolnoj zloporabi, zlostavljanju ili izrabljivanju,
zanemarivanju ili nehajnom postupanju, obvezna odmah podnijeti prijavu
nadležnom državnom odvjetništvu te upozoriti nadležni centar za socijalnu skrb i
predložiti mjere za zaštitu prava i interesa djeteta.
Zato Vas ljubazno molim, poštovana gospođo pravobraniteljice za
djecu, da me u skladu s čl. 16. Zakona izvijestite, dijelite li moje mišljenje
da su opisanim tekstom Zrinke Vrabec Mojzeš, povrijeđeni interesi i ljudska
prava moje malodobne djece - ili možda moja djeca nemaju pravo na zaštitu!? - i
ako to mišljenje dijelite, koje korake kanite poduzeti. Razumije se da ću ja, ne
čekajući Vašu obavijest, poduzeti one korake na koje sam ovlašten osloncem na
Ustav Republike Hrvatske, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda s Dopunskim protokolima te zakone Republike Hrvatske.
S poštovanjem,
Dr. sc. Zlatko
HASANBEGOVIĆ".
(Pismo preuzeto iz slobodnadalmacija.hr)
|