Olujni je vjetar tjerao jedrenjak put carstva Ledena juga. Onda se kroz mećavu i maglu, poput sretnog znamenja, pojavi bijeli albatros. Mornari ga ugoste i on sigurno provede brod u opasnoj plovidbi između ledenjaka.
Ali, Stari Mornar pogazi svetinju gostoprimstva i ubije iz obijesti pticu. Rasrđeni Samotni Duh Južnoga pola odluči kazniti brod i posadu. Zaplašeni mornari okrive Starog i vješaju mu oko vrata ubijenoga albatrosa. Uzalud. Uznemireni demoni oceanskih dubina šalju im ususret Brod-Kostur, a na njemu Smrt i drugara joj Život-u-Smrti. Članovi posade umiru u najstrašnijim mukama. Preživi jedino Stari Mornar da bi ispaštao svoj grijeh, ali bio mučen priviđenjima mrtvih drugova. Nadomak zavičaja jedrenjak se raspadne, a on nastavi lutati svijetom prepričavajući svoju strahotnu ispovijest, ali i pokajnički propovijedajući ljubav prema svim živim bićima...
Coleridgeov spjev smatra se jednom od najljepših romantičnih balada i rijetkom umjetničkom pjesmom koju još uvijek prepričavaju pomorci južnih mora.
Za nas stanovnike sjeverne polutke, albatros je samo egzotična, širokokrila ptica (do 4 m. raspona!) iz roda burnica koju ponekad vidimo u dokumentarnim filmovima na televizijskim ekranima. Kažu da postiže nevjerojatne brzine i do 100 milja pri povoljnom vjetru. U svojim beskrajnim lutanjima, osobito južnim širinama danima prati brodove ne slijećući. Mornari vjeruju da donosi sreću. Ako se udalji od broda, onda je to siguran znak blizine kopna, čak ako to kopno i nije označeno na pomorskoj karti. Uglavnom se gnijezde na otočju Južni Sandwich.
U jednoj od brojnih bilješki kojima je popratio svoj roman Moby Dick, američki književnik Melville zapisao je nekoliko nadahnutih redaka o albatrosu...
Dok je ranoga jutra preuzimao brodsku stražu za nevremena u antarktičkim vodama, ugledao je na palubi "nešto pernato, veliko, kraljevski veličanstveno i bijelo sa zavinutim kljunom." Iako nije bila ranjena, ptica je "izvijala bolne krikove nalik na tužno dozivanje mrtvog kralja, koji se u smrtnoj samotinji javlja s one strane groba. Kroz te zagonetne, čudesne oči kao da mi pogled prodire u neke tajne što se tiču samoga Boga... To bijelo biće bješe tako bijelo, a krila mu tako snažna i velika... Tvrdim, dakle da se u čudesnoj tjelesnoj bjelini te ptice krije tajna njenih sablasnih čari..."
Baudelaire će u istoimenoj pjesmi usporediti zarobljenog albatrosa s pjesnikom:
"Tom knezu oblaka i pjesnik je sličan / On se s burom druži, munjom poji oči / Ali na tlu sputan i zemlji nevičan / Divovska mu krila smetaju da kroči."
Zbog mornarskog praznovjerja ornitolozi su teško uspijevali nabaviti žive albatrose. Poznat je slučaj nekog američkog istraživačkog broda, iz 1947. godine, čija je posada odbila izvršiti naređenje i uloviti pticu. Naime, odgovorni član ekspedicije koji je to uporno zahtijevao, slučajno je pao i slomio nogu. Mornari su povjerovali da je to bila albatrosova osveta...
Frano Baras, hkv.hr
|
