Na prvi pogled pjesma Andromeda djeluje kao suvremena etno-pop kompozicija snažne emocije.

Ali, nakon prvog slušanja postaje jasno da se radi o identitetu, pamćenju, ženskom iskustvu i povijesnom teretu koji se prenosi s koljena na koljeno.

Andromeda, u mitološkom smislu, simbolizira ženu koja je tradicijski vezana, osuđena na prihvaćanje sudbine koju su joj drugi namijenili.

Kada je Bosna i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast, Turci su otimali kršćansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjičari i sluge. Katolici su tetoviranjem štitili svoju djecu kako bi ih zauvijek obilježli da ne zaborave kome pripadaju. U pjesmi Andromeda ta je simbolika suptilno utkana u stihove koji govore o strahu, naslijeđenoj boli, razgovorima s majkama i bakama. To je pjesma o pamćenju koje ne pripada samo pojedincu, nego čitavim generacijama. O sjećanjima koja se ne zapisuju u knjige, nego u tijelo, glas i obiteljske priče.

U tom kontekstu Andromeda je pjesma o ženskom tijelu kao nositelju identiteta i povijesne memorije.

I tu je veza s gotovo zaboravljenom, ali iznimno važnom tradicijom sicanja, ritualnog tetoviranja koje je stoljećima bilo prisutno među Hrvatima katolicima u Bosni i Hercegovini, dijelovima Dalmacije, Hercegovine i kontinentalne Hrvatske. Sicanje, križićanje ili bocanje, bilo je čin otpora i zaštite u razdoblju osmanlijske vlasti, kada su otmice djece, prisilna islamizacija i nasilje nad ženama bile realna prijetnja, tetoviranje križeva i drugih simbola bio je pokušaj da se identitet učini trajnim, neizbrisivim i vidljivim čak i u slučaju odvajanja od obitelji.

Tetoviralo se vrlo rano, već u djetinjstvu, i to u posebnim razdobljima crkvene godine, što jasno pokazuje koliko je taj čin bio duboko povezan s vjerom i s kolektivnim strahom od nestanka i gubitka vlastitog identiteta.

Motivi koji su se koristili u sicanju dodatno pojašnjavaju njegovu simboličku težinu. Križ je bio središnji znak – jednostavan ili razrađen, često kombiniran s krugovima, zvijezdama. Zvijezda Danica ili večernja zvijezda, pojavljuje se i u pjesmi Andromeda kao metafora vodilje, nade i nečega što nadilazi zemaljsko iskustvo.

U tom smislu, sicanje i Andromeda dijele istu temeljnu ideju: identitet nije nešto što se bira lako, niti nešto što dolazi bez cijene. On se nasljeđuje, trpi, nosi i prenosi dalje – kroz glas, kroz tijelo, kroz pjesmu. Andromeda nije pjesma koja se sluša usput, nego djelo koje traži razumijevanje.

www.hkz-kkv.ch /dg