Za sve točke iznose se sređeni podaci u ‘Pregledima izvedenih akcija i operacija’ po godinama za teritorije pojedinih Korpusa, i za Divizije, bez obzira gdje su se kretali i vodili akcije i operacije. Na kraju svake godine, na zasebnom ‘Pregledu’ iznosi se ukupan broj za izvedene akcije i operacije svih jedinica II Jugoslavenske Armije u toj godini s konačnim rezultatom te godine. Među ostalim, u Pregledu stoji kako za 1941. godinu ima vrlo malo podataka o akcijama, jedino za jedinice s teritorija IV i VIII Korpusa, jer su se tada vrlo malo vodili pismeni podaci o akcijama, a i ono što se vodilo zagubljeno je ili uništeno pa se navedeni podaci većinom oslanjaju na iskaze prvoboraca.
Za 1942. godinu ima nešto više podataka, jer se je sačuvalo nešto pismenih podataka (operativnih izvještaja) i dobilo se više podataka po iskazima starijih drugova boraca. Može se reći da je od učinjenih akcija u ovoj godini oko 45 posto podataka obuhvaćeno u ‘Pregledima’. Za 1943. dobilo se puno više podataka iz operativnih izvještaja, operativnih dnevnika, iz razne operativne arhive i po iskazima starijih boraca pa se može smatrati da izneseni podaci u ‘Pregledima’ za ovu godinu obuhvaćaju oko 70 posto.
Za 1944. godinu postoje sve divizije s teritorija II Jugoslavenske Armije koje su vodile ratnu administraciju kao i ostale vojske pa su i njima podčinjene jedinice dostavljale redovne izvještaje o izvedenim akcijama i operacijama, vodile su operativni dnevnik i svu ostalu ratnu administraciju te se više nije imalo potrebe oslanjati na iskaze starijih boraca. Podaci za ovu godinu su puno konkretniji i iznose oko 80 do 85 posto.
Za 1945. do 16. svibnja podaci koji su izneseni u ‘Pregledima’ skoro su svi potpuni jer se imalo više mogućnosti za sastavljanje u dostavljanje operativnih jedinica bivšim štabovima te su podaci za ovaj period obuhvaćeni od 90 do 100 posto. Ima slučajeva da za neke jedinice nema nikakvih podatka o izvedenim akcijama i operacija tijekom ranijih godina za izvjestan period, a to je razlog što je arhiva dotične jedinice nestala ili su je, kako stoji u zapisniku, neprijatelji uzeli.
U Pregledniku se dalje navodi kako su saveznički avioni, ne znajući da je partizanska kolona, zapalili operativnu arhivu bivšega Glavnog Štaba Hrvatske prilikom premještanju iz Topuskoga za Zadar, a zbog čega je izgubljeno jako puno operativne građe, naročito za 1941., 1942. i 1943. koja se nalazila kod Glavnog Štaba Hrvatske, dok je za ostale dvije godine pronađena arhiva kod samih jedinica. Zbog toga je, kako ističu u ovome dopisu, oskudna arhiva bivšega XI Korpusa s kojom je propala arhiva jedinica za teritorij Istre pa nema podataka za pojedine periode u pregledima za Istru. U dokumentima se naglašava kako je kod mnogih Vojno-pozadinskih vlasti, operativnih jedinica, arhiva bila zakopana, pa je uništena ili pala u ruke neprijateljima, ili je morala biti zapaljena da je se neprijatelji ne dokopaju.
Gledajući po godinama, u Pregledniku stoji da je tijekom 1941. godine poginulo sedam, a zarobljeno 24 partizana. Godina 1942. nešto je bogatija podacima pa tako stoji da je poginulo 945 osoba, ranjeno ih je 1691, zarobljeno 76, a nestalo isto 76. za 1943. stoji kako je poginulo 3848 partizana, ranjeno je 9292, a 94 ih je zarobljeno te 365 nestalo. Još su brojčano veći podaci za 1944. godinu pa tako stoji da ih je poginulo 6129, ranjeno 16 416, njih 618 je zarobljeno, a 2872 ih se smatra nestalim. Brojke za 1945. su nešto manje kad je riječ o poginulima i iznosi 5235, ranjenih je 17 594, zarobljeno samo 119, a nestalo 1062.
Kad se pogleda ukupan zbroj poginulih, ranjenih, zarobljenih i nestalih partizana od 1941. do 1945., a prema podacima Glavnog štaba Hrvatske o pregledu izvedenih akcija i operacija u tom periodu, dolazi se do brojke od ukupno 16.164 poginula partizana, 44.993 ranjena, 931 zarobljen i 4.375 ranjena.
Usporedbe radi, u četiri godine Domovinskoga rata poginulo je oko 15.000 hrvatskih branitelja koji su morali ginuti za slobodu od okupacije koju su za sobom ostavili partizani. Pola stoljeća i više nakon Drugoga svjetskog rata, partizani su bili povlaštena kategorija stanovništva, u njihovim rukama je bila sva vlast, uživali su sve moguće povlastice i terorizirali su narod. I danas Hrvatska isplaćuje 13. 722 partizanske mirovine iako je od toga rata prošlo 74 godine. Za razliku od njih, obitelji poginulih hrvatskih branitelja imaju mirovine, preživjeli branitelji dobivaju ih tek s godinama starosti nakon godina rada, imaju još neka prava, ali ni dijelić onoga što su imali partizani. Hrvatski branitelji izloženi su sustavnome prijeziru i omalovažavanju. Partizani su imali status svetaca koje nitko nije smio dirati, danas su pak hrvatski branitelji obezvrijeđeni i ekskomunicirani iz društva koje im često krade zasluge i pripisuje partizanima.
Prema statističkim informacijama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u listopadu 2017. broj korisnika mirovina pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije – JNA iznosio je 6.636, a prosječan mirovina je bila 2.267,85 kuna, dok je broj korisnika mirovine kao pripadnike Jugoslavenske narodne armije – JNA – čl.185 ZOMO 134, a iznos mirovine je 3.019,57 kuna. U kategoriji korisnika mirovina broj sudionika tzv. Narodnooslobodilačkog rata iznosio je 13.772.
70 godina naklapanja
Jugoslavenska historiografija ne nudi točan podatak o broju poginulih pripadnika tzv. NOB-a. Vlada prava prašuma podataka iz različitih godina i od različitih autora. Očito se s tim podatcima manipuliralo, skrivalo godinama od javnosti jer jugoslavenske vlasti imale su prije svakoga istraživanja zadane veličine koje su istraživanjem htjeli potvrditi, a kako nikako nisu uspjele navući željeni broj vojnih i civilnih žrtava, to su tajile istinu. Godine 1950. tzv. Republički odbor Subnora došao je do podatka da je u Hrvatskoj poginulo 46.377 partizana, Republički zavod za statistiku je, pak, 1964. izračunao da ih je poginulo 51.949, Komisija za procjenu žrtava SFRJ poslije toga dolazi do 61.833 žrtava. Vladimir Žerjavić procjenjuje gubitke tzv. NOB-a u Hrvatskoj na 60.000, mnogi drugi autori govore o više od 70 tisuća poginulih partizana, pa i više od sto tisuća. Tragikomično licitiranje traje od kraja Drugoga svjetskoga rata do danas. Nitko nema pouzdane podatke pa vlastita naklapanja i vlastite želje umata u tzv. znanstvene radove.
U manje od četiri godine ubijeno 148.434 Hrvata
U Pregledniku su uredno zabilježeni i, kako ih partizani nazivaju, neprijateljski gubitci od 1941.-1945.. Prema njihovim navodima 1941. ukupno je ubijeno 38, a ranjeno 81 Hrvat. Godine 1942. gubitci su već bili ogromni pa je tako ubijeno 8.398 osoba, ranjeno ih je 4.207, zarobljeno 5.019, a predalo ih se 355. Tijekom 1943. partizani su ubili 42.964 osobe, 18.111 ih je ranjeno, 15.969 zarobljeno, a 1.722 ih se predalo. Podatci za 1944. godinu još su veći pa je tako ubijeno 58.511, ranjeno 39.607, zarobljeno 11.203, dok se predalo 1.515. Do svibnja 1945. partizani u ubili 38.523 osobe, ranili 32.808, zarobili 24.929, a samo ih se predalo 15.462. Kad ove podatke zbrojimo po godinama, dolazimo do brojke od 148.434 ubijene osobe, 94.733 ih je ranjeno, zarobljeno 57.201, dok ih se samo predalo ukupno 19.354.
Roman Leljak, pripremila: Andrea Červinec, Hrvatski tjednik
|
