Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
Èasopis DO
Hrvatska
Va¹a pisma
Knjige
  Iz ©vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   

 

ÄŒUDO NEVIÄENO       (06.03.2018.)

U Dokumentu dijaloga nema rijeÄi „Jasenovac“ i „Bleiburg“!

Evo sam napravio, zapravo uÄinio je to za mene svemoćni Google, prvu, kvantitaivnu analizu "Dokumenta dijaloga" kojeg je juÄer javnosti predstavilo Vijeće za suoÄavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima na Äelu s uglednim guÅ¡oslovom, u konkretnom projektu kvotnikom HDZ-a i predsjednikom HAZU-a akademikom Zvonkom Kusićem.

Analiza sadržaja otkrila mi je doista Äudo neviÄ‘eno! U dokumentu koji ima 33 stranice, 252 odlomka, 1.214 redaka, 12.339 rijeÄi, 78.627 slova bez praznina i 91.566 slova s prazninama ne postoji rijeÄ "Jasenovac".

Razloge za izostanak te rijeÄi lako bi obasnili veliki psihoanalitiÄari i psihijatri Sigmund Freud, Carl. Jung i Wilhelm Reich. Kako su svi odavno na onome svijetu, mogao bi to uÄiniti i ugledni hrvatski i zagrebaÄki psihijatar, rodom iz PosuÅ¡ja, dr. Vlado Jukić.

Razlog je naprosto ono Å¡to mi obiÄni smrtnici nazivamo strahom ili prpom, a psihijatri - potiskivanjem. Autor pojma potiskivanja Sigmund Freud približno ga je ovako definirao: Potiskivanje je proces guranja misli u nesvjesno i sprjeÄavanje bolnih ili opasnih misli da uÄ‘u u svijest; posljedica potiskivanja je nerazumljiva naivnost, gubitak pamćenja ili nedostatak svijesti o stvarnom stanju ili situaciji.

Nakon Å¡to sam utvrdio da "Dokumentu dijaloga" nema rijeÄi "Jasenovac", nazvao sam jednog od 17 Älanova Vijeća i upitao ga zna li da u dokumentu nema te rijeÄi. Trenutak je Å¡utio, a onda mi je rekao: "Sad ste me zatekli. Cijelo smo vrijeme imali Jasenovac na umu kad smo se zalagali za potrebu slobodnog istraživanja i rasprave".

Njegovim odgovorom Freud bi bio zadovoljan, a i Vladi Jukiću Posuškom izmamio bi osmijeh.

U "Dokumentu dijaloga" se ne spominje ni rijeÄ "Bleiburg" u kontekst masovnog zloÄina, nego se koristi izraz "BleiburÅ¡ka tragedija".

Ustavna pravnica dr. Sanja Barić prispodobila je do-zla-boga-loÅ¡e napisan tekst "Dokumentu dijaloga" s Imenom ruže Umberta Ecoa, Å¡to je neÄuvena kleveta lijepe književnosti.

Uostalom, proÄitajte: "Ovaj dokument je dragulj humanosti i majstorija mogućeg u nemogućim uvjetima. Svaka stranica, svaka reÄenica ima težinu. Dopustite za kraj ovu paralelu - kad Äitate Ecovo 'Ime ruže', možete samo letjeti i tražiti kraj tog povijesnog krimića. A možete i Äitati sve, prateći uz krimi priÄu i silne literarno-filozofske digresije, metafore i alegorije.
Ako pristupate Dokumentu dijaloga kao krimiću, gdje samo oÄekujete kraj, odgovore na vaÅ¡a pitanja u crno-bijelom spektru, unaprijed ste osudili proces i dokument. Ako ga pak samo Äitate, ali cijeli, shvatit ćete. Bez straha, razumljiv je i nepravnicima."

U "Dokumentu dijaloga" moralo je biti barem dvije stranice posvećeno stvarnom logoru Jasenovac, ali i politiÄkom mitu "Jasenovac" o 700.000 žrtava koji joÅ¡ uvijek živi ne samo u srbijanskoj javnosti, ego i u brojnim meÄ‘unarodnim publikacijama.

OÄekivao sam da će se bar netko iz redova Vijeća usuditi podržati ideju o neovisnom forenziÄno-arheologijskom istražnom povjerenstvu za Jasenovac.

Å to se, pak, Umberta Ecoa tiÄe, u mojoj knjizi "VjeÄni titoizam i ljudožderska politika" postoji ovaj dio koji se na njega odnosi:

Prije toÄno 20 godina Umberto Eco napisao je vrlo zanimljivi esej „VjeÄni faÅ¡izam“ (Ur-Fascism, New York Review of Books, 22 June 1995, pp.12-15.) u kojem opisuje osobne djeÄje predodžbe i iskustva s talijanskim faÅ¡istima i faÅ¡izmom.

Esej zapoÄinje ovim ispovjednim odlomkom: „Kada sam imao deset godina, 1942., osvojio sam prvu regionalnu nagradu na Ludi Juvenilesu (natjecanje mladih): dobrovoljnom i obvezujućem natjecanju mladih talijanskih faÅ¡ista, Å¡to će reći. svakog mladog Talijana. RetoriÄki vjeÅ¡to elaborirao sam temu ‘Trebamo li umrijeti za slavu Mussolinija i besmrtnost Italije’. Odgovorio sam pozitivno. Bio sam pametan djeÄak“.

U analitiÄkom dijelu eseja, Eco opisuje talijanski antifaÅ¡istiÄki pokret otpora, zapravo partizanski pokret kojeg su tamoÅ¡nji komunisti na kraju i poslije Drugog svjetskog rata pokuÅ¡ali politiÄki privatizirati, proglaÅ¡avajući se ekskluzivnim voÄ‘ama i organizatorima tog pokreta.

Zatim vrlo precizno opisuje razlike izmeÄ‘u Musollinijeva (talijanskog) faÅ¡izma na jednoj strani i „istinskih totalitarizama“: Hitlerovog (njemaÄkog) nacizma i Staljinovog (sovjetskog).

Evo te usporedbe:

„Mein Kampf je proglas/manifest cjelovitog politiÄkog programa. Nacizam je sadržavao rasistiÄku teoriju o izabranosti arijevske rase, precizne opise degenerirane umjetnosti (entartete Kunst), filozofiju volje za moć i filozofiju NadÄovjeka/Ãœbermenscha.

Nacizam je bio striktno antikršćanski i neopaganistiÄki, dok je Staljinov Diamat (službena verzija sovjetskog marksizma) bio vulgarno materijalistiÄki i ateistiÄki. Ako se pod totalitarizmom podrazumijeva svaki režim koji svaki Äin pojedinca i pojedinca samog podreÄ‘uje državi i njenoj ideologiji, onda su i nacizam i staljinizam bili istinski totalitaristiÄki režimi.

Talijanski faÅ¡izam je zasigurno bio diktatura, ali u potpunosti nije bio totalitarizam, ne zbog svoje blagosti već zbog filozofske slabosti svoje ideologije. Nasuprot uopćenom miÅ¡ljenju, talijanski faÅ¡izam nije imao posebne filozofije. ÄŒlanak o faÅ¡izmu kojeg potpisuje Mussolini, a koji je objavljen u enciklopediji Treccani u osnovi je inspiriran Giovannijem Gentileem, i reflektirao je kasno-hegelijansko razmatranje o apsolutnoj i etiÄkoj državi, Å¡to Mussolini nikada nije realizirao.
Mussolini nije imao nikakvu filozofiju, imao je samo retoriku. Na poÄetku je bio militantni ateist, a kasnije je ipak potpisao konvenciju s Crkvom i tolerirao biskupe koji su blagosiljali faÅ¡istiÄke zastavice. U svojim ranijim antiklerikalnim godinama, govori, po svemu sudeći, legenda, jednom je zatražio od Boga da ga udari ravno u lice ukoliko postoji. Kasnije je Mussolini Äesto spominjao ime Božije u govorima i nije mu smetalo da ga nazivaju ÄŒovjekom Providnosti.“

Preostali dio eseja Eco posvećuje objaÅ¡njenju, po njegovom sudu, trajnih ili vjeÄnih karakteristika svakog „faÅ¡izma“ koji za njega ukljuÄuje i onaj desni (nacistiÄki, faÅ¡istiÄki, falangistiÄki, ustaÅ¡ki, ÄetniÄki) i lijevi (staljinistiÄki, maoistiÄki, titoistiÄki, pol-potovski).

Evo tih karakteristika ili, ako vam je draže, znakova-simptoma TOTALITARIZMA po Ecu:

1. kult tradicije,

2. odbacivanje modernizma,

3. Nerazumnost/iracionalnost,

4. neslaganje kao izdaja,

5. strah od razlike,

6. individualna ili socijalna frustracija,

7. opsesija zavjerom,

8. osjećaj poniženja zbog (umišljene) moći neprijatelja,

9. život je stalni rat,

10. prezir prema (moralno, socijalno i fiziÄki) slabijem,

11. kult heroizma i herojska smrt,

12. maÄizam,

13. selektivni / kvalitativni populizam i

14. vjeÄni faÅ¡izam govori novogovorom

Slaven Letica, facebook

www.hkz-kkv.ch

152 - 2017

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: