Gostujući u dominikanskom samostanu bl. Augustina Kažotića u Zagrebu, kao sudionik javne "O vjeri i politici u odgoju, obrazovanju i zdravstvu", organizirane u okviru niza javnih tribina pod skupnim nazivom „Korizma na PeÅ¡Äenici“, ministar zdravstva na metaforiÄkoj se razini u korizmi odrekao vlastitih kolega lijeÄnika.
Naime, pozivajući se na iskustvo bivÅ¡ega ravnatelja Nove bolnice Zagreb i prisjećajući se zalaganja za otvaranje bolniÄke kapelice u toj bolnici, kazao je: „Onima koji ne vjeruju, kapelica u bolnici ne Å¡kodi, a nama koji vjerujemo, puno znaÄi. Nekad jedan svećenik u bolnici vrijedi viÅ¡e od 20 doktora: jer svećenikov osmijeh, utjeÅ¡na rijeÄ, ohrabrenje, beskrajno znaÄe i bolesniku i obitelji.“
Te nedovoljno ispeÄene rijeÄi – svedene na zvuÄni ugriz „jedan svećenik u bolnici vrijedi viÅ¡e od 20 doktora“ - u medijima, ali i meÄ‘u njegovim kolegama lijeÄnicima, postale su predmet poruge, osude i zgražanja.
Javno se oglasila i lijeÄniÄka udruga Hrvatska udruga bolniÄkih lijeÄnika (HUBOL) koja je, nazovimo to tako, Kujundžićev teÄaj o vrijednosti lijeÄnika i popova (1 svećenik = 20 lijeÄnika) pretvorila u ciniÄnu poruku resornom ministru: "Hoćete li angažirati 215 svećenika da nadoknadite nedostatak od 4.300 lijeÄnika?
Kao Äovjek koji se, izmeÄ‘u ostaloga, dobar dio života bavio LIJEÄŒNIÄŒKIM POZIVOM (profesijom), moram se u potpunosti složiti s rezigniranim tonom i cinizmom HUBOL-a: ministrova izjava naprosto je skandalozna, ponižavajuća i sramotniÄka za lijeÄniÄku profesiju.
Može on, kao Å¡to i Äini, tvrditi da je izvuÄena iz konteksta, ali nema tog konteksta koji bi joj dao bilo kakav smisao. Taj smisao teÅ¡ko može steći Äak i onda kad bi ministar poÄeo objaÅ¡njavati kako je pod izrazom „nekad“ mislio na to da jedan svećenik viÅ¡e vrijedi od 20 doktora u onim situacijama kad je medicina nemoćna ili, kako se to obiÄno kaže, kad „digne ruke od pacijenta“.
U suvremenoj medicini, u kojoj je umiranje, nažalost, dugotrajan proces, medicina – a to znaÄi i lijeÄnici i medicinske sestre i drugo bolniÄko osoblje – nikad ne može u potpunosti „dignuti ruke od pacijenta“. U tom pogledu, lijeÄnicima i sestrama znatno je lakÅ¡e nauÄiti i usvojiti osnovna znanja i vjeÅ¡tine duÅ¡obrižniÄkog (svećeniÄkog) poslanja, nego je svećenicima nauÄiti i usvojiti lijeÄniÄko i iscjeliteljsko znanje i poslanje.
Dakle, formula koju je javno ponudio ministar-lijeÄnik-gastroenterolog dr. Milan Kujundžić, kad su ljudsko i Äovjekovo zdravlje, bolest, pa i smrt u pitanju, potpuno je obrnuta: JEDAN LIJEÄŒNIK VRIJEDI KOLIKO DVADESET SVEĆENIKA!
Sve u svemu, ministru dr. Milanu Kujundžiću bilo bi najpametnije da prestane biti ministrom zdravstva, jer su njegova znanja o javnom zdravstvu i upravljanju njime zastraÅ¡ujuće malena, a miÅ¡ljenja o kolegama lijeÄnicima s onu stranu zdravoga razuma i – medicinske etike koja bi ga trebala obvezivati na poÅ¡tivanje etiÄkog imperativa: „Moje kolege biti će mi sestre i braća“.
KonaÄno, kad je u pitanju odnos vjere (shvaćene u užem i Å¡irem smislu, koji ukljuÄuje vjeru u Boga, medicinu, sposobnost samo-izljeÄenja, pa i Äudesnog izljeÄenja) i zdravlja, ministru bih svakako preporuÄio da proÄita tematski broj „Vjera kao moćan lijek“ hrvatskog ili engleskog izdanja The National Geographica iz prosinca 2016.
Slaven Letica, facebook
|
