"Vrata pakla" - divovska rupa u pustinji gori već 40
godina
Kada se na pustinju Karakum u
Turkmenistanu spusti noć, sjaj vatre u rupi vidi se
daleko na horizontu. Tko joj se približi, misli da
je stigao do "vrata pakla". Tako stanovnici sela
Darvaze nazivaju užareno ždrijelo koje gori već više
od 40 godina. Vatra je posljedica nesretnog slučaja.
Toranj za bušenje zemnog plina potonuo je u rupu,
otvorila se pukotina iz koje je izlazio plin.
Odgovorni su tada donijeli pogubnu odluku. Zato što
su plinovi bili otrovni, oni su ih zapalili. Mislili
su da će se vatra za nekoliko dana sama ugasiti.
Ali, bila je to zabluda. Ruski geolozi više su puta
pregledavali krater i nisu našli znakove da vi se
vatra mogla uskoro sama ugasiti. U međuvremenu ta je
bušotina postala "spomenikom" velike prirodne
katastrofe današnjice. Jer u mnogim državama, zemlja
gori - stotine tisuća ljudi je ugroženo.
Posebno su pogođene Indija, Kina,
Indonezija, Južna Afrika i USA u kojima gore tisuće
rudnika ugljena do duboko u zemlji. Širom svijeta
godišnje na taj način izgori i do 600 milijuna tona
ugljena, izvijestili su stručnjaci američkog
Geofizičkog udruženja iz San Francisco-a. U
američkoj državi Pennsylvaniji morao se isprazniti
grad Cetralia, zato što je bio podrovan vatrom.
Drugim mjestima u okolini prijeti ista sudbina. Ali,
podzemne vatre šire se prije svega u Indiji i Kini.
Tamo gore rudnici u dužini od nekoliko tisuća
kilometara. Područja veličine saveznih država
Njemačke urušena su vatrom. Mnoge pukotine s
užarenim kamenom duboke su više od 100 metara. Gore
šume i livade, sumporni smrad leži iznad cijelog
područja.
U Indiji, područje Jharia, nebrojene
su kuće propale u zemlju, zato što se spaljena
zemlja otklizala. Ljudi su se u snu zagušili od
ugljičnog monoksida. U pukotinama zemlje nestala su
djeca. Zemlja je mjestimično toliko vruća da se
"normalne cipele rastope" izvještava jedan geo
istraživač, "hodati se može samo u specijalnim
čizmama". Većina požara rudnika uzrokovana je
ljudskom nebrigom ili glupošću - opuškom cigarete
ili paljenjem otpada. U Indiji i Kini mnogi ljudi se
griju ugljenom kojeg ili sami iskopaju, ili ga kupe
od onih koji tako u vlastitoj režiji zarađuju za
život. Samo u Kini, na taj način godišnje izgori 25
milijuna tona ugljena. Količina je to koja se
godišnje proizvede u Njemačkoj.
Vrata pakla - Turkmenistan
Centralia
- Pennsylvanija
Krće se i pale prašume, ekološki
jako osjetljiva područja
Prije 30-tak godina u Indoneziji je
firma PT Asiatic Persada započela proizvodnju tzv.
bio benzina od palminog ulja. Sijeku i pale prašume,
da bi zasadili plantaže palmi. Tako dobivene
plantaže nisu dugog vijeka, jer kiša u kratkom
vremenu odnese ono malo postojećeg humusa. Potom se
buldožeri presele na slijedeći dio prašume i cijela
se procedura ponavlja.
Palmino
ulje je sa 60 milijuna tona godišnje proizvodnje,
najčešće korištena biljna masnoća na svijetu.
Upotreba palminog ulja iz ploda i koštica,
posljednjih se 20 godina podvostručila. WWF
procjenjuje da se nalazi u svakom drugom proizvodu
na policama supermarketa. Jer, palmino je ulje puno
jeftinije od repičinog ulja. Njegov visoki stupanj
tališta čini ga idealnim, kod sobne temperature
ostaje elastičan ali čvrst. Idealan je za
proizvodnju čokoladica, raznih namaza i krema,
sladoleda, juha iz vrećice ili zamrznutih pica. 70 %
ulja troši se u industriji hrane. Ostatak se nalazi
u agrarnim gorivima, sredstvima za čišćenje i pranje
rublja, kozmetici i svijećama, bojama i lakovima.
Svakoga dana
širom svijeta posiječe se 356 milijuna kvadratnim
metara šume - najvećim dijelom u tropima. U minuti
je to 35 velikih nogometnih igrališta, a godišnje
130.000 km2 - ili veličina Grčke!
I sve to je visoko rangiranoj
gospodi u Parizu nepoznato? Ma ne! Znaju oni to,
naravno, ali nije ih puno briga. Pa neće zavijeka
sjediti u istoj stolici, na istoj funkciji. Neka se
problemom jednoga dana pozabavi nasljednik, a do
tada će i dalje "politički korektno" izražaviti
svoju zabrinutost.
Sumatra, Indonezija - sjeća prašume i
plantaža palme
Dunja Gaupp,
www.hkz-kkv.ch |
