Ogulinski branitelji traže istragu i istinu o noćnoj
eksploziji 5. kolovoza u centru grada
Nevažan, trivijalan ako hoćete i
neozbiljan, ali glasan lavež, poput izjave pjevača
Massima Savića da su hrvatskom glazbenom scenom od
1990. do 1995. 'vladali neki važni ljudi koji su bili
u stanju stati na branik domovine, ali ne i na branik
umjetnosti', do prevažnog, presedanskog, rušilačkog,
izdajničkog u elementarnom smislu, događaja i
činjenice da smo došli do toga da su četnički ratni
diverzanti koji su osobno ovdje palili i klali, došli
podignuti spomenik svojoj borbi, a za ovaj put su samo
održali liturgiju poginulima. Spomenik ćemo podići
iduće godine, poručili su nam prije odlaska. Što je
to, ako ne pljuvačka na lice Hrvatskoj i svima koji su
je stvarali?
Paralelno s tim imate apel branitelja ogulinskog kraja koji
traže istragu i istinu o eksploziji koja je u jednoj ogulinskoj sedmerokatnici
odjeknula točno 5. kolovoza, eksploziji koja je razvalila dva stana, da bi
rezultati prvog uviđaja govorili da se u podrumu jednog ogulinskog Srbina čiji
je sin bio pripadnik Martićeve vojske pronašlo 15 bombi, pet, šest kilograma
vojnog eksploziva, automatska puška i streljivo! I to nije nikakva vijest za
hrvatske medije??? Od eksplozije do koje je došlo u podrumu, ozbiljno su
oštećena dva stana, mrtvih na sreću nema, ali zar je to razlog da se ovom
nevjerojatnom događaju ne posveti primjerena politička i medijska pažnja? Što se
čeka? Da ljudi uzmu oružje i organiziraju vlastite straže, kako bi spriječili da
drugi put sličan pacijent ne digne u zrak neku drugu zgradu? Pukim slučajem,
nevjerojatnim spletom okolnosti, ovdje nije došlo do lančane reakcije
eksplozija, inače bi imali doslovno stotinu mrtvih u toj sedmerokatnici i tko
zna koliko mrtvih i ranjenih koji bi se taj tren našli na autobusnom i
željezničkom kolodvoru koji se nalazi posve blizu te sedmerokatnice!
Da se sličan događaj dogodio u nekom mjestu sa srpskom većinom,
a da je oružje i eksploziv pronađen u podrumu Hrvata i Josipović i Milanović bi
se istu tu noć digli na noge i krenuli dati podršku nevinom svijetu. Mesić bi
pješice krenuo iz Zagreba stati uz njih! U Ogulin nije došao nitko, nije čak
bilo ni jedne televizijske kamere koju je taj događaj zanimao. Hoće li doći ako
se pojave noćne straže uznemirenih Ogulinaca? Hoće li ih nazvati ekstremistima?
Hoće li reći da pretjeruju? Hoće li Pupovac na to reći da tako nešto sad
uznemiruje lokalne Srbe?
Pogledajte plodove Pupovčeve politike u Udbini gdje Srba ima 51
posto isključivo zato što im i kod glasovanja i kod popisa stanovništva glasove
daju Srbi koji tamo uopće ne žive! Sada se s usijanjem ide korak dalje te će na
tamošnjoj proslavi Preobraženja nastupati "Jandrino jato" bivši službeni
orkestar sjeverno-dalmatinskog korpusa krajinske vojske. Isti sastav koji je
godinama pjesmom hrabrio četnike prije velikih pokolja. I nitko niti riječi
prosvjeda protiv ove prostačke provokacije! Pogledajte što se dogodilo u
Vukovaru gdje su na juniorskom košarkaškom prvenstvu na utakmici Srbija - Grčka,
navijači iz Borovog sela donijeli srpsku zastavu na ćirilici, a beogradski
mediji pišu da je Vukovar pokazao da je srpski grad jer da su imali frenetičnu
podršku s tribina. Neka barem pošalju zahvalnicu Milanoviću koji ima prilike
vidjeti kako će stvari izgledati kada uvede dvojezičnost u Vukovaru! To će samo
zemljopisno biti hrvatski grad! Jer, Srbi su shvatili da nikad u Zagrebu nije
bilo nacionalno neodgovornije vlasti i što god poduzeli sve je dopušteno!I
četničke zastave i četničke pjesme čak i četnički spomenici!
Četnici dižu spomenike po Hrvatskoj?
Jer, što ćete više, kad Josipovićeva 'nova pravednost' podržana
novim svjetonazorom koji nam je obećao Milanović dopušta da bivši zapovjednik
diverzantskih jedinica 'kordunaškog korpusa' Željko Vukelić dolazi u selo
Žirovac, (na pola puta između Gline i Dvora na Uni) s ambicijom da podigne
spomenik svojim suborcima i žrtvama Oluje! Srpski ratni diverzant, u prijevodu
specijalac, ima obraza dolaziti u Hrvatsku objašnjavati što smo to mi u ratu
radili? On planira podići spomenik srpskim žrtvama zbjega u Oluji premda je sam
general Novaković srpskim medijima priznao da je njegova tenkovska jedinica 'dio
puta prošla kroz kolonu jer se žurila na sastanak s generalom Mladićem'.
Dakle, Novakovićevi tenkovi su zgazili srpske izbjeglice, ali
kako je u Josipovićevoj i Milanovićevoj Hrvatskoj sve moguće, sve osim da se
ultimativno od Srbije zatraži povrat otete zemlje, umjetnina, kulturnog blaga,
informacija o nestalima i last but not least, ratne odštete, mi smo protekli
vikend imali u Hrvatskoj 'službeni posjet' srpskog ratnog specijalca koji je u
ratu poklao tko zna koliko Hrvata, koji nam docira o našoj krivnji u gaženju
civila u zbjegu kod Oluje. Dakle, i to je moguće! Kao da Hitlerovi specijalci
dolaze u Francusku podizati spomenik njemačkim žrtvama! Bi li Josipović dopustio
da bilo koji elitni Hitlerov komandos podiže spomenike po Hrvatskoj kakvih 20
godina iza rata? Ni lud! Ni on, ni njegov otac! Ni Milanović ni njegov otac!
Ali,srpski ratni komandos u Josipovićevoj i Milanovićevoj Hrvatskoj može odavati
počast svojim suborcima koji su rušili hrvatsku državu!
Prvi koji je izašao iz Vukelićevog autobusa što je došao na
liturgiju, Mile Milošević, predsjednik srpskih ratnih veterana, sav ponosan
Jutarnjem listu je pripovijedao da je kao tenkist ranjen u Vukovaru 1991. 'gdje
je išao braniti svoju zemlju od ustaša'?! I odmah se i predstavio kao četnički
vojvoda! Nisu li hrvatski partizani i hrvatska ljevica nekad ratovali protiv
četnika? Ne bi se rekli po ovom tretmanu! Ili su zapravo u ideološkom smislu,
njihovi jedini protivnici bili - ustaše? Taj uvjetovani refleks protiv ustaša
postoji i danas pa tako Josipović ističe da neće u Čavoglave dok god tamo bude
neprikladnih obilježja. Jesu li četnička obilježja prikladna? Ako nisu, zašto
revolt na svaki znak kad se pojavljuju četnička obilježja nije isti kao kad se
radi o ustaškim obilježjima?
Zašto je hrvatska policija dozvolila da delegacija koju predvodi
četnički specijalac dolazi ovamo dogovarati lokaciju gdje će podići spomenik
svojoj borbi i svojim žrtvama u toj borbi? Naravno da to nije spomenik slučajnim
civilnim žrtvama! Jer ni organizator svega toga nije slučajni civil nego elitni
srpski komandos! Ali, ako se oko toga lijeva i desna Hrvatska ne razumiju i ne
misle isto, oko čega će se onda složiti i ujediniti? Ako ljevičarskoj eliti što
vlada zemljom, eksplozija u Ogulinu nije razlog da odu na lice mjesta i pošalju
poruku uznemirenom stanovništvu, onda o čemu možemo uopće razgovarati nadajući
se suglasnosti? Ako hrvatska policija šalje ophodnju da prekopa Thompsonov stan
u potrazi za oružjem i ista ta policija dopušta, dapače, daje pratnju srpskom
specijalcu da nam pljune u lice, unatoč na tu temu prejasnoj izjavi generala
Novakovića, onda mi živimo na dva kraja svemira!
Massimo Savić i kninski balvani u njegovim očima
Ako pak, da se vratim na početak teksta, nije normalno, logično
i shvatljivo da ljudi u ratu brane svoju domovinu i dok im granate padaju po
glavi, vode računa o elementarnoj egzistenciji, o egzistenciji svoje obitelji i
čitave nacije, nego im 18 godina kasnije Massimo ima pravo docirati da su
hrvatskom glazbenom scenom od 1990. do 1995. vladali 'neki važni ljudi koji su
bili u stanju stati na branik domovine, ali ne i na branik umjetnosti', onda to
znači da se ta patologija pljuvanja po svim mogućim i nemogućim segmentima
stvaranja te države širi kao gripa.
Da, naravno da su i pisci i umjetnici i slikari i pjevači i
umjetnici svih boja u trenutku dok im je trećina zemlje okupirana stali na
branik domovine. Da to nisu napravili ne bi ih bilo, ni njih ni domovine, ni
buduće hrvatske umjetnosti. Ne sjećam se ni jednog stiha kojeg je Massimo u
pjesmi 'Moja domovina' otpjevao zajedno s pjevačima i pjevačicama iz cijele
Hrvatske koji su čvrsto stali uz domovinu i to posve umjetnički. Bila je to
ljudski odgovorna gesta, ponosna i solidarna, na crti činjenice da je tada to
doista od njih tražila povijest. Povijest umjetnosti ako hoćete! Massimu Saviću
evidentno domovina ne znači puno, ali da mu tako malo znači da nije bio kadar
otpjevati jedan stih u 'Mojoj domovini', to je zastrašujuće. Jer njega tada tamo
nema! Ali danas ima obraza docirati!
Možda griješim, ali ne pamtim da je ponekad u ime ljudske i
umjetničke solidarnosti s ranjenom Hrvatskom zapjevao i tako pomogao na kakvom
humanitarnom koncertu za žrtve Domovinskog rata! Recimo u niza humanitarnih
koncerata za hrvatske ratne invalide! Ne mora on to ni po kojem slovu zakona
naravno, nije to utuživo, ali ne vidim po čemu je to superiorno ostati na
braniku umjetnosti, ali ne i na braniku domovine dok ona gori! I s time se
hvaliti 18 godina kasnije! I pogledajte paradoksa: niti tada, niti 18 godina
kasnije, kao ni sve ove godine nakon rata, nitko Massimu ništa ne zamjera, ali
on ima potrebe onima koji su stali uz domovinu danas prigovoriti da su izdali
umjetnost!
On i danas misli da se domovinu kad je napadnuta može i smije
izdati? I kakva je to umjetnost koja traži izdaju domovine koja se brani od
agresije? U ime kakve to umjetnosti je dopuštena izdaja topovima i tenkovima
napadnute domovine? Jesu li Francuzi, Englezi i Amerikanci što su ustali protiv
fašizma izdali umjetnost ili su je branili? Da je Hrvatska izgubila rat, Ceca
Ražnjatović bi ovdje bila umjetnost! I tako, netko letvom razvali tu jadnu
Hrvatsku po glavi, netko joj opali šamar,netko je cipelari, netko je gura i
odguruje od sebe, a postoje i mali i sitni likovi koji ju grickaju po rukama i
nogama da i oni daju svoj doprinos toj monstruoznoj borbi kakvu u Europi nitko
ne vodi na ovaj način. Koliko vas još ima koji ćete tražiti trun u oku hrvatske
države ne vidjevši balvane, najčešće kninske balvane u svojim očima?
Autor: Tihomir Dujmović
http://www.dnevno.hr |
