Ante Nadomir Tadić Šutra - hrvatski književnik, pjesnik, profesor, znanstvenik, umirovljeni časnik Hrvatske vojske, veliki domoljub i rodoljub

Njegova jednostavna komunikacija sa sugovornicima plijeni pažnju, a bogata riznica znanja interpretirana razumljivim i upečatljivim riječnikom pretvara slušateljstvo u "jedno uho" dok priča o srednjovjekovnoj povijesti u Hrvata. Dok krasnoslovi svoju poeziju ostavlja dojam proživljene svake napisane riječi.

Takvog smo ga doživjeli u Švicraskoj na dva mjesta, u Baaru i Luzernu. Gospodin Ante Šutra se vrlo rado odazvao biti, nakon 11 godina, ponovno gost Hrvatske kulturne zajednice (HKZ). Ovaj put s jednim posebnim razlogom: predstaviti svoju 10. jubilarnu knjigu poezije, što ju je upriličio povodom svog 35-ogodišnjeg književnog rada.

Gostujući u Baaru 13. rujna 2014. na 7. Hrvatskoj večeri, g. Šutra je na trenutak pretvorio cijelu dvoranu u tajanstvenu tišinu dok je recitirao, a onda i zapjevao pripjev svoje pjesme Stina pradidova, koja je i uglazbljena. Mogli su se samo još vidjeti začuđujući izrazi lica i na kraju čuti ovacije. Još jednom, hvala fra Radi Vukšić koji nam je omogućio na ovoj večeri predstaviti našeg gosta.

14. rujna 2014. u Luzernu, na izričitu želju g. Ante Šutre, što smo zdušno i prihvatili, dan predstavljanja je počeo u crkvi sudjelovanjem na misnom slavlju, a fra Branko mu je omogućio čitati obadva čitanja, te na kraju pozvao sve okupljene vjernike na predstavljanje knjige i predavanje u misijkoj dvorani u 16.00 sati.

Uputili smo se nakon sv. mise u prostorije kluba Zrinski gdje je upriličen zajednički ručak. Osim nas nekoliko iz HKZ, uz našeg gosta ručku je nazočio i fra Branko Radoš, koji je kasnije bio na predstavljanju u misijskoj dvorani HKM Luzern. Fra Branku hvala na gostoprimstvu ali i podršci ovog kulturnog dogadjaja.

Nismo očekivali veliki odaziv, jer nam iskustvo govori da knjige nisu baš svačiji ukus. Ipak, bilo nas je točno trideset. Pogledavši kroz dvoranu, riječi osnivača HKZ, pok. ing. Stipe Roščić - "Nek nas je malo, ali neka smo kako triba" - su lebdile nad nama, te dale naslutiti da će sve i biti "kako triba". I bilo je zaista tako.

U uvodu smo najprije kratko predstavili pjesnika i njegovu biografiju. Gospodin Šutra je svoj nastup podijelio u tri dijela.

U prvom dijelu, lakoćom govora, al' kratko i sažeto, prenio je sve nazočne u duh srednjovjekovne hrvatske povijesti, bazirajući svoje izlaganje na kraljevski grad Knin. Bilo je upravo zadivljujuće slušati predavača, ali i sve prisutne koji su sa velikim zanimanjem pratili i upijali svaku izgovorenu riječ.

Drugim dijelom, kroz predstavljanje 10. knjige poezije Luč Hrvata, autor je sve nazočne izveo iz srednjeg vijeka u koje su utonuli i vratio u stvarnost, krasnosloveći nekoliko svojih pjesama, kao što su Lučonoše, Hrvatica, Stina pradidova....

U trećem dijelu gdje su svi mogli sudjelovati, pjesnik je odgovarao na postavljena pitanja, komentare, ali i pohvale. Tako jedan od sudionika reče kako mu je drago što je upriličen ovaj kulturni događaj bez upliva politike. G. Šutra je pojasnio da je došao kao pjesnik i književnik. No njegov politički stav je jasan. Osjeti se to i vidi kroz njegove pjesme, bilo da pjeva o Domovini, Hrvatskim velikanima, o Hrvatici, majci, o hrvatskim ljepotama, kamenom kršu ili Cetini..... Sve je to dio pjesničkog izričaja, ali i političkog stava, opredjeljenja, ljubavi i vrjednotama koje su utkane u hrvatsko biće od stoljeća sedmog.

Po završetku službenog dijela, doslovno su svi osim stiska ruke i fotografiranja s pjesnikom, ponijeli za uspomenu jednu ili više knjiga pjesama Luč Hrvata koju je autor svakom ponaosob još i potpisao.

Da je naš pjesnik kroz tridesetak slušatelja unio u ovu zajednicu dašak kulturnog, ali i povijesnog osvježenja, čuje se još uvijek kroz prepričavanje nazočnih koji ne kriju svoje oduševljenje što su sudjelovali ovom predstavljanju.

A što je na kraju rekao naš gost? Osim što i sam nije krio svoju radost susreta sa svima, evo što je nakon povratka u Domovinu između ostalog u emailu napisao:

"....Vjerujem da je nedjelja zaslužila onu izreku: "Konac djelo krasi!" Zaista, bilo je meni puno toga lijepo i prva dva dana, ali onu blaženu svetu Misu i propovijed fra Branka, pa potom ona bliskost u klubu "Zrinski" i naposljetku, nadahnut svetim Duhom, moje predavanje i predstavljanje u Misiji, ostati će mi još dugo, dugo u sjećanju...."

Veliko hvala našem pjesniku na odazivu, ali i svakoj riječi kojom kulturno uzdiže i oplemenjuje srce i um čovjeka.

Piše: Milica Krakan