Poznati austrijski arhitekt Adolf Loos napisao je 1910.:
"Za razliku od umjetničkog djela, kuća se mora svima
svidjeti". Jer, arhitektura nikada nije samo osobna
stvar arhitekte i graditelja, ona ima jasno definiranu
svrhu - mora služiti ljudima. Koje to kriterije mora
ispuniti dobra arhitektura?
Rimski
arhitekt Vitruvius (1. st. prije Krista), definirao je
tri glavna kriterija: firmitas
(čvrstoća, stabilnost), utilitas
(svrsishodnost, korisnost) i
venustas (ljupkost, ljepota). Danas se tim
kriterijama pridružuju još neki, kao primjerice
uklapanje zgrade u okolicu. To je posebno važno za
javne zgrade, kod kojih i gospodarski aspekt igra
važnu ulogu.
Nerijetko mnogi
važni građevinski projekti ne zadovoljavaju
očekivanja. U nekim slučajevima su arhitekti bili
preambiciozni i zanemarili praktičnost, u drugim su
popustili visokim zahtjevima svojih klijenata.
Evo nekoliko primjera iz Švicarske
koji su promašili očekivanja javnosti, koja misli da
ih se treba ukloniti i poziva državu: "molimo, odmah
minirati".
Chesa Futura, St.
Moriz (kuća budućnosti) - zgrada u obliku
bubrega koju mještani zovu UFO, nikako se ne uklapa u
alpski ambijent iako je za fasadu korišteno drvo
domaće tisovine.
Nadstrešnica kolodvora, Bern - najružniji
kolodvor Švicarske dobio je ružni kolodvorski trg. Za
kontroverzni zakrivljeni stakleni krov dogovoren je
kompromis, koji ga je napravio još ružnijim i
nefunkcionalnijim. Izgleda kao amputiran, jer završava
daleko od ulaza. Ne štiti niti od kiše, niti od
vjetra, a nema ni čekaonice u kojima bi se putnici
mogli skloniti.
Nova planinarska
koliba Monte-Rosa - kuća je trebala
simbolizirati brdski kristal i biti primjerom
građevinskog projekta uzorne arhitekture koja k tome
štedi energiju. Za mnogohvaljenu fasadu od blještavih
aluminijskih i solarnih ploča ubrzo se ustanovilo da i
nije baš tako ekološka kako se govorilo. Manipuliralo
se brojkama kako se ne bi ugrozio cijeli projekt. No,
i inače zgrada izgleda više kao upravljačko središte
nekog negativca iz Bondovih filmovima, nego kao udobna
planinarska koliba.
Kuća Štrumpfova u
Ženevi - "Štrumpfove" kuće koje se nalaze iza
ženevskog kolodvora Cornavin navedene su kao atrackija
u svim gradskim vodičima. Izgrađene su između 1982. i
1984. Šarene stambene zgrade slične onima iz fantazije
Friedensreich Hundertwasser-a, austrijskog umjetnika.
Koliko god one na prvi pogled izgledale simpatično,
ustvari podsjećaju na zabavni park. A tko još želi
živjeti u zabavnom parku, kojeg svakodnevno posjećuju
znatiželjni turisti?
Poslovni objekti
St. Leonard, St. Gallen
Želeći napraviti dobro djelo, jedan je graditelj
nekom umjetniku dao na raspolaganje cijelo pročelje
zgrade za "umjetnost u arhitekturi", a nastala je
jedna od najružnijih zgrada u Švicarskoj. Žuto-siva
poslovna zgrada nalazi se na St. Leonard mostu u
blizini željezničkog kolodvora St. Gallen, neprevidiva
za sve koji iz toga pravca autoputom ulaze u grad.
Mještani kažu da se na tu kuću ne mogu priviknuti niti
nakon duljeg vremena, da ona predstavlja "buku za oči,
koja je toliko glasna da zbog nje pati cijela gradska
slika".
Banca del Gottardo,
Lugano - Architekt Mario Botta (iz Tesina) bio je
1980-ih i 90-ih godina miljenik medija. Ali, već danas
mnogi njegovi objekti izgledaju prilično staro i
posebno ružno. Svojom masivnošću simboliziraju zlatne
godine. Njegove građevine koje je radio za banke i
kockarnice, podsjećaju na monumentalne sakralne
građevine. Jedna od njih je Banca del Gottardo u
Luganu. Cijeli kompleks s masivnim kulama jednostavno
ne pristaje u svoju okolinu, koju masivno nagrđuje.
Apostolska crkva, Zuchwil - teško
je pogoditi što je bila inspiracija za kreaciju ovog betonskog čudovišta.
Stambena zgrada u Alpama izgleda kao da je preokrenuta na krov.
Međutim, tu se radi o podupirućem betonskom zidu, ali nije poznato zašto je kuća
morala biti sagrađena preko ruba stijene.
Švicarska je siromašna građevinskim
zemljištem, a zahvaljujući naglom prilivu radne snage
iz zemalja EU za koju treba napraviti stanove, neka ga
mjesta više nemaju niti "za lijek", kao primjerice naš
Baden.
Mnogi su privatnici svoje kuće ukopali u zemlju. Kažu da je to
optimalan način življenja, jer štedi energiju za grijanje. Samo, što će biti ako
jednoga dana popusti izolacija i u prostorije prodre voda? Kako se vlasnici
takvih kuća bore protiv puževa 'golaća', kojih u kišnim periodima ima na sve
strane, pa se čak penju i po okomitim fasadama? A da ne govorim o raznim drugim
životinjama koje ne poznaju granice.
Evo nekoliko primjera "ukopanih" kuća
iz bogatog dijela Zueicha (Dolder) i iz kantona
Aargau.
Priredila Dunja Gaupp
Nastavak slijedi:
|
