Stoga nam je uistinu žao što je izlaganje gospodina
Mesića, bivšeg predsjednika RH Hrvatske i bivšeg
Predsjednika Predsjedništva SFRJ kojem je Apel bio i
uručen, uglavnom izbjegao govoriti o dobrim namjerama i
osjećajima, te o nadasve pozitivnim akcijama svih
građana u ona gruba i siva vremena, već je opet u svojem
izlaganju neprimjereno dao značaj nekim negativnim
događajima koji apsolutno nemaju nikakve veze s
mirotvornim aktivnostima hrvatskih građana.
Svi su drugi govornici ponosno isticali pozitivno
ozračje i vjeru, te da je načelo istine, ljubavi i
samozatajnog dostojanstva bila ona pokretačka snaga i
temelj svih hrvatskih mirotvornih akcija i pokreta.
Udruga Žene u Domovinskom ratu
Marija Slišković, Predsjednica
Josipa Milas Matutinović, autorica Apela iz 1991.
godine
*************************************************
Poštovani,
Od srca vam se zahvaljujem što ste
pristigli na obilježavanje dvadesetegodišnjice
potpisivanja Prvog mirovnog apela na Trgu bana J.
Jelačića 17. i 18. siječnja 1991. godine.
Uistinu mogu vjerodostojno svjedočiti
o danima i razlozima zbog kojih sam tih hladnih
siječanjskih dana stala na glavni zagrebački trg i
tražila potporu svojih sugrađana. Devedeseta je godina
za moju obitelj, za prijatelje, znance, kolege i
ostale sugrađane bila godina nade i išćekivanja mira i
svekolikog napretka. No, ubrzo sam spoznala da mir za
kojim žudim biva grubo ugrožen. Ne progovoriti o tome
javno bilo bi i tada i uvijek u sličnoj situaciji, po
mojem uvjerenju, u sukobu s vlastitom savješću i
govorilo bi o zaboravu na sebe, na svoje korijene i
vrijednosti. Jer i moja je majka u onome davnome ratu
zaštitila svojega drugorođenca, gimnazijalca, kojeg je
vlast osudila na smrt, a ona se hrabro suprostavila i
spasila ga.
I tada, 9. siječnja 1991. moćna je
vojska bivše države zaprijetila i gromoglasnim
Ultimatumom najavila odmazdu našoj Domovini, jer se
zauzimala za rješavanje političkih problema dijalogom.
Pri tome su navijestili da će se koristiti i mojim
sinom, osamnaestgodišnjim mladićem na redovnom
odsluženju vojnog roka, kojeg će strpati u čelični
stroj za ubijanje - koga? Ubijanje vlastitih
roditelja, braće, prijatelja i sugrađana. Ipak, još
uvijek vjerujući u moć razgovora, napisah tih nekoliko
rečenica koje ste maločas čuli. I krenuh na Trg dan
prije isteka Ultimatuma nadajući se da generali te
vojske imaju razuma pa će ipak čuti glas zabrinutih
majki. Na Trgu sam posvema osvijestila da moju
strepnju i strah dijeli tisuće i tisuće sugrađana i da
se oni svi zauzimaju za mirno rješenje nametnutih nam
političkih problema. Ti potpisi toga su nam trenutka u
našoj novijoj povijesti pomogli ipak tek u jednom - a
to je da Ultimatum nije proveden najavljivanog 19.
siječnja. Vjerojatno i zbog činjenice da su sve veće
svjetske TV postaje uživo izvješćivale o masovnom
mirovnom prosvjedu hrvatskih građana. Međutim, naše je
sinove vojska i dalje zadržala u svojim okovima.
I te su zloćudne spodobe već u rano
ljeto 1991. godine nemilosrdno krenule u realizaciju
svojih najavljivanih namjera usprkos glasnim pozivima
na mir koje ste i sami kreirali i u mnogima
sudjelovali. Slijedećih mjeseci i godina nije nam
preostalo ništa drugo nego se hrabro nastaviti
zauzimati za zaustavljanje zla i uspostavu mira
naoružavši se najmoćnijim oružjem veličanstvenim
načelom istine, ljubavi i uglavnom samozatajnog
dostojanstva.
Pa tako i danas, dvadeset godina
poslije, uvjerena sam da je odgovornost i na nama da
ne dopustimo da se naše zauzimanje za mir zaboravi jer
dostojanstveno zagovaranje istine, pravednosti i
poštenja zalog je mira i dobra naše djece. Hvala.
Josipa Milas Matutinović
18. siječnja 2011.
*************************************************
Mesić rekao da nema kriminalizacije Domovinskog rata
Branitelji i udovice bojkotirali Mesićev govor
Piše: I.Kri.
Obilježavanje
20. obljetnice prve mirovne inicijative majki i apela
protiv rata u Hrvatskoj poslanog generalštabvu JNA 18.
siječnja 1991. godine obilježio je incident u kojem su
sudjelovali bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić
te predstavnici branitelja i udovice Domovinskog rata.
Oni su zbog Mesićevih riječi napustili
taj skup na kojem se obilježavao apel žena koje su
tražile izlazak njihovih iz JNA. Taj apel je 1991.
godine potpisalo čak 64 tisuća građana Zagreba, a
tadašnji predsjednik Predsjedništva SFRJ Mesić ga je
predao generalu JNA Veljku Kadijeviću.
Predstavnike branitelja je vjerojatno
na odlazak isprovocirao dio govora u kojem se Mesić
osvrnuo na sadašnju situaciju koja je "zagrijana" zbog
uhićenja Tihomira Purde u BiH. Kazao je da se
hrvatskim braniteljima "bezdušno manipulira radi
očitih dnevnopolitičkih ciljeva" te ih je pozvao da ne
nasjedaju na takve poruke.
"Nema
pokušaja da se kriminalizira Domovinski rat i da se
branitelji proglase zločincima, ali ne može biti ni
amnestije za počinjene ratne zločine", kazao je Mesić
na što su neki otišli iz dvorane, a on im pručio da mu
je žao što ne razumiju ono što govori. Svečanost je
održana u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. |
