Die Verantwortlichen der Diktatur sind hartherzig, die der Demokratie harthörig. (Sigmund Graff)

U diktaturi su odgovorni ljudi bez srca, a u demokraciji bez sluha.

Mili Bože, kud sam pošo?
K izborima ja sam došo,
Ne znam, čemu dadoh glas.
Da sam, braćo, ovo znao,
Glasa njemu ne bih dao.

A.G. Matoš

U ovom broju Društvenih Obavijesti puno stranica smo posvetili događajima i stanju u Domovini. A stanje je na svim razinama dramatično loše. Gospodarsko stanje je katastrofalno, sudstvo je prema ocjeni Europske Unije manjkavo i neučinkovito, Domovinski rat i dostojanstvo branitelja se obezvređuju (str. 14-18). Veleposlanstvo u Parizu krasi Titova slika s objašnjenjem ministarstva vanjskih poslova da je to privatna stvar veleposlanika (str. 18). Prvo, veleposlanstvo nije privatna prćija, nego ogledalo zemlje koju veleposlanik predstavlja, a drugo, kako bi reagirala vlada i mediji kad bi netko objesio sliku Pavelića. Kako su samo reagirali na stari hrvatski pozdrav "Za dom" u slučaju nogometaša Šimunića (str. 20). Prvi uspjeli glas naroda, referendum o obitelji, pokušavalo se svim sredstvima onemogućiti, a kad to nije uspjelo, onda će sigurno sve učiniti da ga obezvrijede (str. 22-24). Oni koje vole zemlju i hrvatski narod teško to podnose, a jedan idealist, koji je čitav svoj život posvetio borbi za nezavisnu i pravednu Hrvatsku, nije u hrvatskoj realnosti vidio daljni smisao života (str. 9 i 10).

Mnogo pametnih i manje pametnih komentatora u novinama i na televiziji objašnjavaju dan za danom, manje ili više pametno, razloge tog stanja. Ono ne proizlazi iz nesposobnosti ili lijenosti hrvatskog čovjeka, jer naši iseljenici su u inozemstvu uglavnom cijenjeni i mnogi od njih uspješni. Znači razlog ne leži u ljudima nego u kaosu i korupciji koji su rašireni u Hrvatskoj.

Nisam primjetio da bi itko ukazao na slijedeći uzrok, koji omogućuje nered. Prema mojim zapažanjima demokraciji u Hrvartskoj manjka jedna bitna značajka, koja služi sprečavanju korupcije i omogućuje pravnu državu. Tu značajku pravne države su u začecima, već u antičkom i srednjevjekovnom razdoblju, opisivali Cicero i Toma Akvinski, da bi je u potpunosti razvili engleski filozof John Locke i francuski mislilac Montesquieu, koji ju je 1748. g. najjasnije formulirao. Radi se o tome, da se donošenje zakona, upravljanje državom u skladu s tim zakonima i suđenje na osnovu tih zakona, podijeli na različita i međusobno neovisna tijela: legislativu (parlament), ekzekutivu (vlada) i sudstvo. Tu podjelu vlasti prvi su dosljedno 1788. g. uveli Amerikanci.

Formalno je podjela vlasti provedena u svim demokratskim zemljama, ali ne svuda dovoljno dosljedno, primjerice u Hrvatskoj. Posebno je problem u tome što svaka vlada želi uvesti zakone koji bi njoj omogućili djelovanje kakvo se njoj prohtije. Ako je parlament pod vladinom kontrolom, jer njezina stranka ima većinu u parlamentu, onda vlada može uvoditi zakone kako joj se sviđa, što nije u skladu sa principom podjele vlasti. To je slučaj u Hrvatskoj. Sabor se formira nakon izbora i stranka, ili koalicija koja ima većinu u Saboru, formira vladu, kojoj mandat traje jednako koliko i sabornicima. Prema tome, za vrijeme svog mandata Vlada ima kontrolu nad Saborom i sve zakonske prijedloge može provući bez problema, ako treba i po hitnom postupku, kao primjerice u slučaju lex Perković. Na taj se način zakoni u Hrvatskoj mijenjaju sa svakom promjenom vlade prema njezinim ideološkim i inim preferencijama, što dovodi do velikog kaosa i omogućuje korupciju. Sudstvo se svaki čas mora upoznavati sa novim zakonima, koji su često suprotni od prijašnjih, sudovi ne znaju točno koji predmet ide po starom, a koji prema novom zakonu itd.. Ulagači u gospodarstvu ne znaju hoće li sutra vrijediti ono što vrijedi danas i zbog te nesigurnosti nitko nije spreman ulagati u dugoročne projekte.

Švicarska je u tom pogledu sušta suprotnost, njezina stabilnost je poznata i zbog toga za strane ulagače, usprkos skupoj radnoj snazi, vrlo interesantna. Podjela vlasti u Švicarskoj funkcionira prije svega zbog mogućnosti referenduma (neki zakoni moraju obavezno biti potvrđeni referendumom), dvodomnog parlamenta i specifičnosti formiranja vlade (u parlamentu se ne bira vlada u cjelini, nego svaki ministar posebno). Njemačka također ima dvodomni parlament, jedan dom bira vladu, a zakoni moraju biti izglasani od oba doma, kao i u Švicarskoj. Švedska je donedavno također pomoću dvodomnog parlamenta osiguravala podjelu vlasti. Nakon što je jedan dom ukinut, uvedeno je (u svrhu stabilnosti zakona) pravilo, da zakoni izglasani za vrijeme trajanja jedne vlade, stupaju na snagu tek ako ih izglasa i parlament nakon slijedećih izbora. U SAD-u je podjela vlasti osigurana time što predsjednika, koji formira vladu po svom nahođenju, ne bira parlament nego narod, a imaju također dvododomni parlamentarni sistem.

U usporedbi sa sređenim demokracijama, Hrvatska ima ozbiljan demokratski deficit, koji je pojačan i time što je sudstvo pod kontrolom jugokomunističkog kadra, koji se sada naziva socijaldemokratima. Provode se politički procesi kao u stara komunistička vremena.

Treba samo usporediti slučaj bivšeg ministra Rončevića i ministra Linića u Račanovoj, kao i u sadašnjoj vladi. Prvog se godinama vuče po sudovima zbog navodnog oštećenja proračuna u iznosu od 10 mil kuna time što je prihvatio skuplju, ali možda kvalitetniju ponudu pri kupnji vozila za MORH. Linić je za vrijeme Račanove vlade oštetio proračun u iznosu od 15 milijuna EURa time što je dubrovački hotel Excelsior prodao partijskom prijatelju Goranu Štroku za 31 puta nižu cijenu od one koju je nudio svjetski poznati hotelski lanac Sheraton (Večernji list 31.08.2013.). I nikome ništa! A za ovog mandata je državni proračun oštetio za najmanje 600 mil kuna, oprostivši dug u tom iznosu novinarskoj kući EPH. I opet nikom ništa, očito zato jer pripada određenoj stranci odnosno partiji.

Ali da ne bi bilo sve tako tužno, za razveseljavanje prilažemo dvije slike majmuna iz jednog časopisa koje su me fascinirale i kakvih još nisam vidio, iako sam posjetio mnoge zoološke vrtove na svijetu, sve do Malezije. U časopisu su dani samo njihovi latinski nazivi, Linius Tyrannus Malus i Milanovius Arrogans Stupidus. Davno je to bilo kad sam učio latinski u gimnaziji tako da značenja mogu samo djelomično naslutiti. Prvi je navodno viđen u Dubai-u, a drugi u Australiji. Postoje glasine da su viđeni i u Hrvatskoj. (Napomena: svaka sličnost izgledom i/ili nazivom s bilo kojim osobama, je slučajna i nenamjerna.)

Piše: Osvin Gaupp, glavni urednik DO

Izvor: Društvene obavijesti 112

Linius Tyrannus Malus                                                                                     Milanovius Arrogans Stupidus