Zašto baš sada?
Mislim da je sada najvažnije slijedeće
pitanje: zašto su baš sada Manolić i Mesić plasirali u
javnost priÄu o tome kako je Tomislav Karamatko bio
navodni suradnik Udbe? Ponudit ću kratak, ali i vrlo
potentan odgovor.
Manolić i Mesić su cijelog svoj život
vjerno i odano služili KomunistiÄkoj partiji
Jugoslavije. Oni nisu nikada bili Äak ni hrvatski
komunisti, nego uvjereni ortodoksni internacionalni
komunisti i Jugoslaveni. Taj dvojac nikada nije
iskreno i stvarno želio stvaranje samostalne i
demokratske hrvatske države. Ni, onda kad su,
sakrivajući svoja komunistiÄka uvjerenja i
pretvarajući se, aktivno sudjelovali u procesu
njezinog stvaranja. Nema nikakve sumnje da je kojim
sluÄajem tijekom previranja u Savezu komunista
Jugoslavije 1988. i 1989. godine prevladala Å uvarova i
KuÄanova struja o Äuvanju komunistiÄke Jugoslavije, a
ne Miloševićeva ideja o stvaranju Velike Srbije,
nikada Manolić i Mesić ne bi bili uz dr. Franju
Tuđmana i u HDZ-u. Oni su ušli u HDZ-e po zadatku
Udbe, Å¡to se kasnije vrlo zorno i pokazalo.
Manolić i Mesić napravili su toliko
štete mladoj hrvatskoj državi, od pokušaja državnog
udara na proljeće 1994. godine, do Mesićevog
veleizdajniÄkog svjedoÄenja protiv hrvatskih generala
i Hrvatske u Hagu nakon velike pobjedniÄke ratne
akcije Hrvatske vojske - Oluja 1995. godine. Da su
kojim sluÄajem 1994. uspjeli dobiti većinu u Hrvatskom
saboru i srušiti Vladu HDZ-a, samostalne hrvatske
države danas vjerojatno više ne bi bilo. To nam
potvrđuju Mesićeva i Manolićeva kasnija otvorena
politiÄka distanciranja od državotvorne politike dr.
Franje Tuđmana.
I HSS je trebao sudjelovati u puÄu
protiv dr. Tuđmana i HDZ-a
Naravno, Mesić i Manolić nisu bili
sami na tom zadatku pripreme i pokušaja neuspjelog
državnog udara u Hrvatskoj 1994. godine. Na veliku
žalost, u toj akciji trebao je sudjelovati i HSS na
Äelu s tadaÅ¡njim predsjednikom HSS-a Dragom Stipcem i
HSS-ovim ministrom u Vladi Nikice Valentića i kasnijim
predsjednikom HSS-a, Zlatkom TomÄićem. Dan prije
pokušaja udara, tadašnji glavni tajnik HSS-a pokojni
Mirko Gloković mi je rekao, jer sam ja tada bio
aktivan u HSS-u, koju sam pokušavao pretvoriti u
modernu i državotvornu hrvatsku stranku,
. Budući da sam iz HDZ-a izišao dobrim dijelom i zbog
ta dva hrvatska izdajnika, odmah sam u Uredu
Predsjednika Tuđmana izvijestio jednog tadašnjeg
utjecajnog savjetnika predsjednika Tuđmana što mi je
rekao tadašnji glavni tajnik HSS-a Mirko Gloković.
U svim demokratskim zemljama puÄisti
moraju odgovarati za svoja nedjela
U svim drugim državama na svijetu
puÄisti kao Manolić, a posebno u vrijeme obrambenog
Domovinskog rata, bili bi, u najmanju ruku, sudski
procesuirani. U nekim manje demokratskim državama
doživjeli bi i najstrožu kaznu. Povijest i vladavina
komunista i Udbaša išla im je na ruku u Hrvatskoj
cijela zadnja dva desetljeća. Znali su da će biti
zaštićeni bez obzira tko bio na vlasti - HDZ ili SDP.
To se i pokazalo toÄnim. Obojica su u vrijeme
vladavine Sanadera i Kosorice mogla imati miran san.
Sanader je samo mislio na bolesno vlastito bogaćenje,
a Kosorica je u ideološkom pogledu ionako bila isto to
što su bili i ostali Mesić i Manolić, što je nakon
iskljuÄena iz Älanstva HDZ-a u viÅ¡e navrata i
potvrdila.
Iako je bilo dosta domoljuba koji su
mislili da je Karamarko doveden na Äelo HDZ-a kako bi
i nakon eventualnog poraza SDP-a na slijedećim
izborima, udbaši i izdajice poput Manolića i Mesića i
dalje bili zaštićeni od bilo kakvog progona i
odgovaranja za njihova neprijateljska djela protiv
Hrvatske i hrvatskog naroda. I nakon izbora Tomislava
Karamarka na Äelo HDZ-a vjerojatno su mislili
i neće se usuditi dirati u nas kad dobije vlast>.
Pobjeda Kolinde Grabar - Kitarović
uzdrmala lijevu elitu u Hrvatskoj
Naravno, Manolić i Mesić, i svi
njihovi istomišljenici u Hrvatskoj, bili su duboko
uvjereni da će crveni Ivo Josipović dobiti
predsjedniÄke izbore, Å¡to bi opet bila jedna vrsta
garancije da će moći mirno umrijeti i da neće nikada
morat odgovarati za njihove nedjela. Taj scenario se
pokazao, na njihovo veliko iznenađenje, potpuno
promašen i za predsjednicu Republike Hrvatske izabrana
je tada kandidatkinja HDZ-a gospođa Kolinda Grabar -
Kitarović. Bio je to i poÄetak uzbune ne samo kod
Manolića i Mesića, nego i cijelog neokomunistiÄkog i
neojugoslavenskog tj. udbaškog establišmenta koji je
sada na vlasti u Hrvatskoj.
Izborom Kolinde Grabar-Kitarović
neokomunistiÄki, kako onaj politiÄki tako i njima
sklon gospodarski i udbaški, establišment shvatio je
da se neÅ¡to mora poduzeti kako bi se sprijeÄila
pobjeda HDZ-a na slijedećim parlamentarnim izborima i
provedba Karamarkovih obećanja o lustraciji itd, koje
se Manolić i Mesić užasno boje.
Kampanja za zaustavljanje pobjede
HDZ-a na Äelu s Karamarkom vodi se na dva polja. Zoran
Milanović je dobio zapovijed da mora primijeniti svoju
retoriku i ponašanje u javnosti, te krenuti s novim
obmanama glasaÄa s vjeÅ¡tim, ali i praznim i
neostvarivim obećanjima kako će nakon slijedećih
izbora, ako ih dobije SDP, doći do velikog
gospodarskog oporavka te da će u Hrvatskoj
. Naravno, to je populistiÄka ali i tipiÄno
komunistiÄka propaganda koja nije niti malo bezazlena.
Nažalost, u svim zemljama svijeta narod i glasaÄi su
kratkog pamćenja.
Napadi na Tomislava Karamarka
Drugi stup kampanje i napada na HDZ-e
tj. Tomislava Karamarka, je stara prokušana Udbina
metoda puÅ¡tanja u javnu cirkulaciju priÄu kako je
netko, u ovom sluÄaju Tomislav Karamarko, UdbaÅ¡ ili je
bio suradnik Udbe. Nisam nikada mislio da će se Udba
morati tj. da će toliko dugo preživjeti i imati svoj
utjecaj u Hrvatskoj, služiti istim metodama s kojima
se desetljećima uspješno služila u iseljeništvu i među
politiÄkim emigrantima. IskoristivÅ¡i Äinjenicu da je u
hrvatskim politiÄkim i nepolitiÄkim organizacijama
diljem svijeta bilo ljudi koji su radili za
jugoslavenske tajne službe, Udba je istovremeno upravo
preko tih ljudi redovno Å¡irila priÄe da za Udbu rade i
gotovo svi najpoznatiji hrvatski politiÄki emigranti i
aktivisti u iseljeništvu. Iz vlastitog iskustva, danas
mogu reći da je to bio Udbin najveći uspjeh u
iseljeništvu. Svi su sumnjali u svakoga, kao što je to
sluÄaj i danas u Hrvatskoj.
I ja sam Äesto bio predmet sliÄnih
podmetanja. ÄŒak i nakon Å¡to sam se vratio u Hrvatsku
1990. godine. Sada pokojni Älan HSS-a u NjemaÄkoj
Vladimir Vdović napisao je elaborat od dvadesetak
stranica i proširio među tadašnjim hrvatskim
politiÄarima kako sam ja negdje 1960. godine pohaÄ‘ao
Udbinu školu u Rijeci. Rođen sam 1947. godine, što bi
znaÄilo da sam iÅ¡ao u Udbinu Å¡kolu kad mi je bilo
trinaest godina godina. I Dražen Budiša mi je jednom
prigodom skrenuo pozornost na taj elaborat. InaÄe u
Rijeci nisam nikada živio.
Prije nešto više od godinu dana nakon
jednog Okruglog stola u Esplanadi i prof. dr. Slaven
Letica mi je pred drugim ljudima rekao da sam bio
Udbin suradnik, samo zato Å¡to sam njega i neke druge
tadašnje savjetnike predsjednika Tuđmana optužio da
nisu bili prohrvatski orijentirani i da su informacije
iz Ured prodavali tadašnjim žutim tjednicima u
Hrvatskoj. Eto, kad to o meni može, bez ikakvog
dokaza, reći uvaženi prof. dr. Letica, zašto onda tako
nešto ne bi o Karamarku rekli Manolić i Mesić, koji su
u paniÄnom strahu od dolaska HDZ-a i Karamarka na
vlast nakon dolazećih parlamentarnih izbora u
Hrvatskoj?
Dakle, ako su optužbe Manolića i
Mesića utemeljene onoliko koliko su bile utemeljene
optužbe protiv mene da sam bio suradnik Udbe, onda je
Tomislav Karamarko nevin kao Isus na križu.
Mesić i Manolić moraju dokazati
njihove optužbe protiv Karamarka
U svim demokratskim državama na
svijetu optužbe koje su u javnosti o Karamarku, koji
je voÄ‘a najjaÄe parlamentarne stranke u Hrvatskoj,
iznijeli Manolić i Mesić bile bi predmet višednevnih
javnih rasprava na svim televizijama, radio programima
i u pisanim medijima. Mesić i Manolić bili bi
prisiljeni podastrijeti dokaze i podatke o njihovim
tvrdnjama da je Tomislav Karamarko radio za Udbu.
Ukoliko to nisu u stanju uÄiniti moraju podnijeti sve
konzekvence koje se u demokratskim zemljama podnose
kad se javno laže i optužuje vođu oporbene ili
vladajuće stranke.
Mislim da Tomislav Karamarko ne treba
podnositi tužbu protiv Manolića i Mesića, osim u
krajnjem sluÄaju. Ovdje se ne radi o tome da on mora
dokazati da je nevin, nego njegovi optužitelji moraju
dokazati da je Karamarko kriv i da je bio suradnik
Udbe. Na potezu su Manolić i Mesić. Javnost, s pravom,
od njih Äeka konkretne dokaze. To bi bilo u interesu
hrvatske demokracije i budućnosti hrvatske države.
Autor: Antun
Babić, www.hkz-kkv.ch
(108) |