VUKOVARSKA GOLUBICA
Vukovarska golubica moli
Boga moli a ljude sokoli
Daj mi Bože oslobodi krila
Da odletim tamo gdje sam bila
Da popijem vode sred Dunava
Da pogledam razvaline grada
Da probudim goluba što spava
Da poljubim svoje mrtve ptice
I da vidim ptice grabljivice
Da pogledam tko mi gradom luta
Srušen dvorac i krovove kuća
Da pronađem zbirku Bauera
Gdje su gnijezda od mojega jata
I svi mrtvi pali do Hrvata
Gdje su srca prestala kucati
Gdje su Zadro i drugi junaci
Gdje su Radić i svi ranjenici
Da odrežem jezik izdajici
Čuvaj Bože temelj našeg grada
A zemljinoj utrobi ugodi
Da nabuja i da se oplodi
Da izleti jato golubica
Da zakrile nebo nad ravnicom
Da ne prodre ni sunce ni voda
Sve dok krvnik našim gradom hoda
Daj mi Bože golubica moli
Da pronađem što je bilo moje
Da prikupim krila svoga jata
I zapjevam pjesmu svih Hrvata
Oj ti vilo vilo Velebita
Slavonijo zemljo plemenita
Lijepa naša domovino oj
Mila si nam ti zemlja jedina
Da bi vazda sretna nama bila
Kad to čuje vila Velebita
Oslobodi golubici krila
I reče joj Bog te čuva mila
Ti odleti tamo gdje si bila
(Pjesmu posvećujem Blagu Zadri i Zvonku Radiću iz Borova u Bosanskoj ulici koje sam upoznala 1989. godne u ilegali stvarajući prvu hrvatsku stranku. Blago je poginuo, a Zvonko je kao ranjenik Vukovarske bolnice nestao. Pjesma je napisana 19. siječnja 1992. Autorica)
|
SJEĆATE SE VUKOVARA?
Sjećate se Vukovara
morate se sjećati
ako ste u to vrijeme živjeli.
Naglas je plakao grad
i jeka plača čula se u daljini
morali ste to čuti
ako ste 1991. živjeli.
Sjećate se Vukovara
srušili su ga barbari
u grad su unijeli zastavu
mrtvačku glavu na crnoj tkanini.
Sjetite se Vukovara
Srbi su ga napali
na Ovčari su ranjenike pobili
djecu od majki razdvojili.
Došli su divlji
sa sjajnih beogradskih ulica
iz tvornice laži, iz kabineta mržnje
svjetovani da ih svetac Sava šalje
za veliku Srbiju da kolju dalje.
Smrt je tekla iz grada kad se sotona
u njega ukotvio, sjetite se Vukovara
svijet je bio nijem, samo je Hrvat jecao
ma gdje bio i bilježio bolom.
Cijeli svijet je bio gledalište
samo su nađe slike te zime ušle
u tople svjetske odaje i ništa više...
Bili smo kolona patnika, izgnanika
gubitnika visoko dignute glave,
Vukovar opkoljen tenkovima, izdahnuo
pred svjetskom gospodom i pijanim barbarima.
Doći će dan, svi će platiti šutnju
a USKRSNUT ĆE VUKOVAR!
|
PISMO ŽENI BEZ ADRESE
Pišem ti ženo,
ne znam kućni broj
ni adresu ne znam.
Samo znam: Srbija.
Noćas je ubijen hrvatski sin
na mojoj livadi
koju mi pradjed ostavi.
Noćas je i tvoj sin
pogođen
poruku ti je ostavio
nije preživio.
Ženo sa adresom:
Srbija
Javljam ti:
Sin ti je zakopan
na mojoj livadi.
Nisam dala da ga ptice
raznesu i sunce pokvari
spava na mojoj livadi.
A ubio je mog sina.
Jesi li ga ti poslala? Ako jesi,
prokleta od obojice bila.
Ja sam ga molitvom
i svojom livadom pokrila.
I u njoj spava.
Ako si voljela sina
poželjet ćeš zaplakati
na mojoj livadi.
Dođi, da ti vidim lice
i odgovori:
Jesi li sinove kao i ja
za ljubav i život rodila?
I tko te u krvavo kolo nagovori?
Nemamo sinove, a ti nemaš
moje livade.
Tvoga su sina moje ruke
zadnje držale.
Srbijo, još dok je umirao
nije ti oprostio
što si moju livadu
htjela kositi,
a kad sam mu rekla
da je mog sina ubio
tebe je prokleo
a meni rekao: Majko oprosti!!!
|
