Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

MINISTARSTVO KULTURE VEĆ JE 15 GODINA VELIKOSRPSKA UTVRDA U SRCU ZAGREBA      (30.09.2015.)

Velikosrpski dokumentarac o zločinu u Dvoru "Petnaest minuta - masakr u Dvoru" samo jedna u moru manjih ili većih izdaja koje se svakodnevno nekažnjeno događaju

Hrvatska je vlada iz proračuna dala 250 tisuća kuna za dokumentarni film "Petnaest minuta - masakr u Dvoru" koji su režirala dvojica Danaca, a nedavno je predstavljen u Sarajevu na festivalu u sklopu projekta "Suočavanje s prošlošću". U filmu se govori o zločinačkome ubojstvu devet, a po nekoj inačici i 12 civila, psihičkih bolesnika, u zgradi osnovne škole u Dvoru dana 8. kolovoza 1995. godine, a ovaj dokumentarac sugerira da su to počinili pripadnici Hrvatske vojske. Zločin se dogodio samo 30-ak metara od postaje danskih pripadnika Unprofora koji, naravno, nisu prstom mrdnuli da zaustave počinitelje, vojsku u odorama bez oznaka.

Ponašali su se slično nizozemskim mirovnim snagama u Srebrenici - mirno promatrali zločin. Sva dokumentacija, pa i ona danskih mirovnjaka iz 1995., kazuje da počinitelji nisu mogli biti pripadnici Hrvatske vojske koji su dan prije samo prošli bez zaustavljanja kroz Dvor i nastavili dalje u oslobodilačkome pohodu, a bolesne su civile u školi ostavili još prije Srbi dovezavši ih iz Petrinje. Jesu li pobili oni ili pripadnici Armije BiH s kojima su bili u bitkama, ne zna se, do rezultata nije došlo ni mješovito hrvatsko-srpsko povjerenstvo koje je prijašnjih godina saslušalo na desetke svjedoke. Ne zna se, dakle, ali "da se zna" kako je kriva Hrvatska vojska, pobrinuli su se oni koji se vole predstavljati kao savjest čovječanstva - kulturnjaci, umjetnici, glazbenici, redatelji, pacifisti, tzv. nevladine udruge itd.

Oni su poslali tu "istinu" u svijet posredstvom dokumentarca, u kojemu "istinu" svjedoči general okupacijske vojske Mile Novaković, koji je upravo ovih dana umro, što gaje platila Hrvatska. Proračunska sredstva autorima filma doznačio je Hrvatski audio-vizualni centar koji ih je dobio od Ministarstva kulture, a Ministarstvo iz proračuna koji punimo svi mi, hrvatski građani. Šokantna je, naravno, spoznaja da Hrvatska svojim novcem financira protuhrvatsku promidžbu. Ali to nije ni prvi ni jedini slučaj, to, na žalost, nije nikakva ni slučajnost, nego prije dio politike Ministarstva. Aktualni ministar Berislav Šipuš nije se oglasio na nekoliko javno postavljenih upita o tome kako je to moguće.

Odgovor je teško očekivati od čovjeka koji je nedavno na komemoraciji u Jadovnome, u organizaciji Srpskoga narodnoga vijeća, nad Šaranovom jamom u kojoj nije pronađena ni jedna ljudska kost, govorio o 20 do 40 tisuća žrtava ustaškoga terora, podatak koji je uzeo zdravo za gotovo iz velikosrpske propagande. Od Berislava Šipuša, čovjeka bez savjesti i bez ikakva osjećaja nacionalne pripadnosti i odgovornosti, možemo očekivati samo još drastičnije protunacionalne poteze od ovoga financiranja velikosrpski orijentiranoga dokumentarca.

Nije Ministarstvo kulture pretvoreno u velikosrpsku utvrdu dolaskom Šipuša na njegovo čelo. Potpuno nastrana protupovijesna i protunacionalna usmjerenost zabilježena je još za vrijeme HDZ-ovca Bože Biškupića, odnosno u vrijeme Sanaderove Vlade, financiranjem knjiga koje su negirale istinu o Domovinskome ratu, obnovu četničkih spomenika poput onoga u Srbu, favoriziranje agresorskih kadrova, do nevjerojatnoga sustavnog financiranja glasila srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj koja se u svome sadržaju uopće i ne bave manjinskom problematikom, nego na očigled cijele države vrijeđaju i osporavaju temelje na kojima počiva hrvatska država promičući nekažnjeno usred Zagreba velikosrpsku politiku.

Prema tome, dokumentarac "Petnaest minuta - masakr u Dvoru" samo je jedna, čak ne i najeklatantnija izdaja, u moru sličnih pojava. U Hrvatskoj je na tisuće takvih malih i većih izdaja za koje nitko nikada niti je odgovarao, niti je pozvan na odgovornost. One se događaju na svim razinama hijerarhijske piramide, od Pantovčaka do lokalne razine. Šutnjom se prelazilo preko svih Mesićevih svinjarija, nezakonitoga raspačavanja državnih tajna, svjedočenja protiv vlastite države na međunarodnome sudu, iznošenja notornih laži i uvreda; šutnjom su popraćene lažne optužbe Vesne Pusić u Hrvatskome saboru protiv naše države, bivši su predsjednici sinekurama nagrađivali one koji su se isticali u borbi protiv hrvatske države.

Na HTV-u se serviraju KOS-ovi istine o Domovinskome ratu, a agresorski dužnosnici i ratni zločinci dobivaju više poštovanja i minuta u programu te kuće od hrvatskih branitelja. U petnaest godina postalo je prepoznatljivo načelo - djelovanje protiv hrvatske države kao načelo koje je stavljeno na pijedestal službene politike i koje određuje tko ima, a tko nema pravo na dostojanstvenu egzistenciju koja podrazumijeva i pravo na ponos, istinu, osobni i etnički dignitet. Od trenutka kada je Mesić doveo Budimira Lončara na Pantovčak za svoga glavnoga savjetnika, čovjeka koji je u UN-u kao jugoslavenski ministar lobirao za smrt Hrvatske, postalo je jasno da se kotač povijesti zavrtio unatrag. Danas, kad hrvatska država daje 250 tisuća kuna za velikosrpski propagandni uradak ili kad njezin ministar blebeće otrovne velikosrpske laži u srcu Velebita jasno je da se taj kotač, na žalost, još naopako okreće i da njegovo kretanje bez lustracije ne će biti preokrenuto.

Ivica Marijačić, Hrvatski tjednik

(114)

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch