U ovo kišno subotnje poslijepodne u šator u Savskoj 66
ušetao se mladić i predstavivši se kako i dolikuje
pristojnim ljudima, uz dobar dan poželio je saznati kako
to u jednoj demokratskoj zemlji ratni veterani moraju
prosvjedom upozoravati Vladu kojoj očito nije stalo do
njenog naroda. Još čudnije mu je bilo kada je saznao da
prosvjed traje 216 dana! Pa cijeli svijet zna što je
Remembers day uskliknuo je ovaj mladi Kubanac, ratni
veterani poštuju se u svakoj zemlji, zašto Hrvati
dopuštaju ovako nešto.
Ja sam potomak žrtava komunističkog terora, nastavio
je, moji roditelji bili su industrijalci kojima je sva
imovina oduzeta nakon pobjede komunizma u Kubi, oni su
protjerani iz zemlje, a dio obitelji bio je na
prisilnom radu. Zapravo smo jako slični i tada smo
shvatili kako nam se sudbine nisu slučajno ispreplele.
Mladi
Mitchel Martinez shvatio je što nas to povezuje, on
potomak žrtava komunističkog terora nekim čudom od
svih mjesta na ovom svijetu, našao se upravo na mjestu
gdje se nalaze žrtve socijalističkog terora koji traje
već punih sedam mjeseci. Jer kako drugačije nazvati
bešćutnost, progon, omalovažavanje ratnih veterana, od
onih koji u svom nazivu tako ponosno ističu upravo taj
socijalistički moment.
Zahvalili smo mladom Kubancu i poželjeli mu puno
uspjeha u životu, a on nama snagu da se izborimo za
dostojanstvo hrvatskog ratnika.
Zorica
Gregurić, 100% za Hrvatsku
www.hkz-kkv.ch
(108) |
