Prošle je godine bilo nekoliko godišnjih pregleda, ali nije bilo propagandnih godišnjih pregleda od strane Informativnog odjela Kineske komunističke partije. S njihove točke gledišta, vrlo uspješna 2020. godina mogla bi se sažeti u tri točke:
1. U siječnju su se ljudi na ulicama Wuhana rušili i padali kao iz vedra neba. Govorilo se o novoj plućnoj bolesti.
2. No, država je brzo reagirala teškim zaključanjima. A čak je i zrak dezinficirala po ulicama u vojnoj formaciji. Sve vrlo impresivno.
3. U prosincu 2020. proslava se ponovno održala u Wuhanu. Bez maske ili cjepiva. Ali samo u Wuhanu. Ostatak svijeta u međuvremenu se pripremio za oštrije mjere.
Propaganda je informacijska politika osjećajima i simbolikom. To je oblik informacijskog oglašavanja. Stoga možda nije slučajno da se čovjek pomalo osjeća poput reklame za deterdžent za pranje posuđa iz TV-a iz 1990-ih. Ako se sjećate primjera: gradovi Villariba i Villabajo oba su kuhala paelju. Onda je slijedilo pranje masnih posuda. Ali samo je jedan grad koristio pravi deterdžent. I dok se Villariba već zabavlja, Villabajo još uvijek ribala.
Propaganda je tako jednostavna.
Najveća propagandna kampanja na svijetu
Trenutno proživljavamo po pitanju corone najveću propagandnu kampanju na svijetu, od strane različitih medija, državnih, "filantropskih" i međunarodnih aktera. Propaganda je napad na racionalnost i logiku. Propaganda preokreće svijet, služi se strahom, zbunjenošću i dezorijentacijom. Na um djeluje poput opojne droge. Odjednom više ne znate možete li i dalje vjerovati svojim očima i ušima. Sama pojava propagandnih sredstava sama je po sebi jak pokazatelj da nešto nije u redu.
U ovom je trenutku važno shvatiti da je osjećaj sumnje u stvarnost rezultat umjetno stvorene, namjerne dezorijentacije. Dojam kaosa i samoće nastaje kad su racionalnost i laži u stalnom sukobu. Propaganda je čin očajavanja moćnika. Mnoge medicinske, pravne, logističke, političke i medijske "nedosljednosti" očito može držati zajedno samo mreža propagande, u konačnici i strah. Primjerice, kako paše zdravstveni sustav za koji se kaže da je na rubu preopterećenja sa smiješnim plesnim video zapisima zaposlenika bolnice?
Tehnološki filozof Günther Anders jednom je napisao da je zabava teror. Ušulja se u naš um na način da nas potpuno razoružava. Ako je zabava teror, onda je propaganda oružje za masovno uništavanje. To je oblik psihološkog rata moćnika protiv stanovništva. Cilj propagande je pretvoriti misleće ljude u vjernike. Amorfnom, tupom, prestrašenom gomilom može se manevrirati u svim smjerovima, znao je već Gustave le Bon. I što je potonji manje orijentiran, to je vjerojatnije da će tražiti vođu. Drugim riječima, propaganda je sredstvo potčinjavanja autoritativnih koji se za svoju vlast oslanjaju na vjernike i poslušne ljude.
Na čemu se vladavina osniva je sekundarno, to može biti religija, ideologija, čak i znanost. Mehanizam ostaje isti. "Diktatori ne stvaraju diktaturu, nego stada stvaraju diktatore", rekao je Georges Bernanos. Propagandi se mogu suprotstaviti samo oni koji se protive omasovljenju ili opstrukciji. Tko se ne uklapa u veliko „mi“, već njeguje neovisno razmišljanje.
Djelujući izravno na um, propaganda pokušava potaknuti ljude da djeluju protiv njihovog uvjerenja ili racionalnosti. Želi da um odustane i na kraju se preda propagiranoj naraciji, shvaćenoj istini. Alexis de Tocqueville već je prepoznao u prvoj polovici 19. stoljeća da demokraciji nisu strani totalitarni elementii upravljanju javnošću:
„Nakon što je suverena vlast na taj način uzela svakog pojedinca pojedinačno u svoje moćne ruke i oblikovala ga po svojoj volji, ona širi svoje ruke nad cijelim društvom; pokriva površinu mrežom malih, složenih, sićušnih i jednoobraznih pravila kroz koja se najoriginalniji umovi i najmoćnije duše ne mogu probiti da bi izašli izvan mnoštva; ne slama volju, ali je omekšava, savija i vodi; (...) ne uništava, sprečava rađanje; ne tiranizira, ometa, ugnjetava, gnjavi, gasi, usisava i u konačnici smanjuje svaki narod na ništa više od krda strašnih i marljivih životinja, čiji je pastir vlada."
Nakoncu, kad je riječ o cijepljenju, začuđuje koliko su se neki mediji nagnuli kroz prozor. Za Stern cjepivo je dar mudraca s Orijenta. Poruka je jasna: Isus bi se dao cijepiti! Marketinški odjel Biontech / Pfizer nije mogao vjerovati svojoj sreći, oglašavanje njihovog proizvoda na naslovnici!
Ali onda je došao i Spiegel, koji je čak izumitelje cjepiva Biontech / Pfizer stiliziralo u heroje i pop zvijezde, nepogrešivo utemeljeno na ranijoj propagandnoj estetici.
Elementi propagande i njihova primjena
Brojni su elementi moderne propagande i manipulacije mišljenjima koji se tek pojavljuju po pitanju Corone. Ništa nije prepušteno slučaju.
- Na primjer, strategija cijepljenja slijedi knjigu priloga koja sadrži i savjete za komunikacijske strategije.
- U SAD-u i Velikoj Britaniji tajne službe pripremaju se za akciju protiv protivnika cjepiva.
- SZO razmišlja o tome kako natjerati ljude da se dobrovoljno cijepe prilagođavanjem arhitekture donošenja odluka "gurkanjem", metodom nježne manipulacije.
- U EU pazi „Društveni opservatorij za diskriminaciju na društvenim mrežama“ da je sve točno kada je riječ o informacijama Covid. Skraćenica ovog "EU Ministarstva istine" je inače SOMA, poput naziva lijeka u Huxleyevom "Hrabrom novom svijetu". SOMA, to bi također moglo značiti kao "meka manipulacija".
Pogledajmo nekoliko predmeta:
Hvatanje
Edward Bernays, izumitelj moderne propagande, to je već pokazao kad je pušenje učinio ženama ukusnim. Emancipaciju i slobodu povezao je s cigaretom (slogan: "Baklje slobode"). Corona se nekim političarima čini kao "prilika" za lakše rješavanje određenih problema. Slogan "Izgradite bolju budućnost" obilazi Ameriku i Kanadu. Šef Svjetskog ekonomskog foruma, Klaus Schwab, kao i brojni visoki pristaše agende "Velikog reseta" govore o "prozoru prilika" za post-Covidovu eru, koja je u najšarenijim bojama propagande u časopisu Time neiznenađujuće i poput molitvenika kao egalitarnog, uključivog, održivog i zelenog. Pripremimo se za radikalno hvatanje s koronom i klimom, prema geslu: "A sada svi zajedno za zdravlje planeta!"
Osjećaji naprijed!
Na kraju, ljudi radije slijede grube emocionalne slike, takozvane stereotipe, umjesto suhoparnih činjenica, znao je već novinar i propagandist Walter Lippmann („Javno mnijenje“). Napadni naslovi ili impresivne slike, na primjer iz Kine, učinkovitiji su od statistike smrti. Propaganda porobljava limbički sustav, razum pada u hlaće.
Cenzura
Propagandi je potrebna cenzura da bi se lakše širila. Na društvenim mrežama i YouTubeu već se dugo odvija Corona-cenzura. I znanstvenici se žale na politizaciju, korupciju i suzbijanje istraživanja.Njemačka platforma Researchgate izbrisala je kritični članak na temu obaveze nošenja maske, ali na moj zahtjev za obrazlođenjem nije odgovoreno. Autorica studije u međuvremenu je izbrisana i s Twittera. Inače, najistaknutiji investitor u Researchgateu je Bill Gates s 30 milijuna dolara.
Štovanje heroja
Kampanjom "Specijalni heroji" savezna vlada već je sve sugrađane proglasila herojima koji su se u doba Corone samo bacili na kauč i prepustili se vijestima. Svatko tko se uspije cijepiti posljedično je čak proglašen i "herojem cijepljenja". I na druge načine, oni koji su na službenoj liniji postaju heroji Corone, bilo dodjelom Federalnog križa za zasluge, nagrada, statistike popularnosti ili izbora za "Čovjeka godine". Kao i u prethodnim reklamnim kampanjama, i sada je tražena autoritetna osoba liječnika.
"Cijepitelji"
Ono što je nekad bio propagandist, sada je „influencer“, plaćeni oglašivač. Već je u doba Waltera Lippmanna korištenje "Yes Men" ili "Four Minutes Men" bilo posebno učinkovito. Širom zemlje, istaknuti zagovornici rata upućivali su "spontane" i poticajne apele na javnim i privatnim događanjima. Današnji cijepitelji u Njemačkoj su, na primjer, Karl Lauterbach, koji govori o "savršenom cjepivu" kada je Biontech / Pfizer u pitanju; Kolumnist Spiegela Blome traži na ograničenja svima koji se dobrovoljno suzdrže od cijepljenja. "Neka cijela republika upire prst u njih"; kolumnist WELT-a Alan Posener zahtijevao je da samo cijepljenim osobama treba omogućiti pristup avionima i kinima. A Bill Gates već neko vrijeme vodi vlastiti blog i YouTube kanal. On je "svjetski cjepivač broj 1" i nikad se ne umara objašnjavati svima kako djeluju cijepljenja. Ništa od toga ne pokreće kritične upite novinara.
"Izazivanje straha"
Vjerojatno najučinkovitija propagandna tehnika je taktika plašenja. Vanjski stručnjaci koji nisu detaljnije imenovani preporučili su Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova već u proljeće 2020. da se vanjska komunikacija u vezi s virusom usredotoči na primarne strahove, poput straha od gušenja, kako bi se postigao šok efekt . Učinak taktike zastrašivanja je povećana čežnja za disciplinom, redom i autoritarnim vodstvom. Taktika strašenja otvara put koncentraciji moći.
"Vizualna agitacija"
U međuvremenu se veliki reklamni prostori opet pune službenim sloganima. "Vizualna agitacija", kako su je nazivali u DDR-u, ponovno se vratila, iako se u to vrijeme smatrala neučinkovitom.
Izdvojenost
Istaknuti događaji posebno su uočljivi i stoga ih je lakše pamtiti. Slavna osoba koja je oboljela od Covid-19 daleko je moćnija od stotina tisuća anonimnih bolesnika u Indiji. Bilo Macron, Spahn ili Söder: Političari se uvijek razbole s medijskom pažnjom, ali se onda oporavljaju šutke, potajno, ponekad posebno brzo. Često je onima koji su pogođeni (pazite) slabim simptomima "prema okolnostima, dobro". Drugi izvještavaju o čudnim simptomima: poput mikrobiologa povezanogsa SZO, Petera Piotu, koji je izjavio da ga je čak i kosa boljela.
Argumentum ad nauseam
Jedan od najvažnijih elemenata bilo koje propagande ili oglašavanja jest ponavljanje poruke, ako je moguće "dok ne povrate", do mučnine točnije. Svakodnevne "nove infekcije", smrtni slučajevi i istaknuti događaji imaju za cilj baciti sve pod čaroliju pripovijesti od najveće važnosti. Tema Corone toliko je sveprisutna gotovo godinu dana da je više ne možete izbjeći.
Grupno razmišljanje
Okupljanje istomišljenika dovodi do razvoja grupnog mišljenja. To znači određene misaone obrasce koji se u grupi smatraju nepovredivima. Poznati primjer fatalnog grupnog razmišljanja i pogrešaka stručnjaka, ideja je Kennedyjeve administracije i njezinih visokih savjetnika da napadnu Kubu. Groupno razmišljanje se temelji na samopotvrđivanju i sužavanju vidnog polja pogreške u potvrdi ("pristranost potvrde") i promiče takve kolektivne pogreške kao što je napad u Zaljevu svinja.
Trenutno se čini kao da se vladino stajalište stopilo s mišljenjem objavljenim u medijima kada je u pitanju Corona. Vlada i mediji udružili su snage kako bi stvorili komunikativnu zajednicu sudbine. Veliki narativ nije doveden u pitanje; najviše se kritizira u slučaju kozmetičkih pitanja poput "Tko će se prvo cijepiti i zašto više nema cjepiva?" S druge strane, rijetko tko pita: Treba li to uopće cijepljenje protiv bolesti, koje većina ljudi čini bez simptoma i više od 99% svih pacijenata preživi? A koji su rizici cjepiva?
Gunnar Kaiser ima sljedeći odgovor: To je kult.
Postoji li protuotrov za propagandu?
Da i ne. Možda je najučinkovitiji protuotrov izbjegavanje protoka vijesti. Ali ovo je samo djelomično korisno. Budući da takvo ponašanje može dovesti i do zamke stadnog instinkta. Aako se istomišljenici i kritičari povezuju samo sa svojom vrstom, oni također grade samo svoje "mi", a time i vlastiti silos mišljenja. Također je lakše reći nego učiniti, jednostavno "prestati se bojati".
Vjerojatno najučinkovitije sredstvo protiv propagande ipak je kritična masa neovisnih, mislećih i neustrašivih ljudi koji su spremni dovesti u pitanje bilo koje svoje uvjerenje i koji odbijaju prihvatiti bilo koje mišljenje, ma koliko ono strano bilo.
Također je neizbježno baviti se funkcioniranjem ljudskog uma, posebno njegovim slabim točkama, koje čine ljude podložnima manipulaciji. Područje kognitivnih pristranosti ("Heuristika i pristranosti") široko je i, zajedno s pregledom tehnika manipulacije i tehnika meke moći, može olakšati prepoznavanje manipulacija. Nedavno se kognitivni psiholog Rainer Mausfeld istaknuo u ovom području s posebno širokim utjecajem. Kao i na temu straha i moći.
Cilj propagande je podjela i razgradnja. Izvan socijalnog distanciranja prvi je korak ka mentalnom distanciranju. Tome se može suprotstaviti usredotočenjem na više umrežavanja i intelektualne razmjene, čak i s ljudima koji misle drugačije. Aldous Huxley upozorio je još pedesetih godina prošlog stoljeća da će metode manipuliranja mišljenjem i ispiranjem mozga postajati sve prisutnije u budućnosti.
Računajmo s činjenicom da će se elementi "Lijepog novog svijeta", što će reći ugodna kasta za neke, zbližiti zajedno sa sredstvima nadzora i represije. Očekuje nas kombinacija Huxleyja i Orwella. Jedna vrsta Covid-1984. Standardizacija mišljenja otvara put znanstvenoj diktaturi koja razlikuje razumno i nerazumno i isključuje potonje.
Privremeni zaključak:
Do sada najvažnije otkriće iz analize medicinskih i pravnih proturječnosti pandemijskog režima sastoji se u prepoznavanju da pandemijskom situacijom (djelomično) upravlja politika. To tim više vrijedi za ispravno "formuliranje". Propisi o jeziku mogu se ponovno promijeniti u bliskoj budućnosti, baš kao što smo i do sada skakali s jezičnog otoka na jezični otok. Prvo se radilo o snižavanju R-vrijednosti, sprječavanju urušavanja zdravstvenog sustava, poravnanju krivulje, "zaustavljanju prekidača valova".
Sada se radi o imunitetu stada cijepljenjem (SZO je s tim u vezi nedavno promijenio definiciju stadnog imuniteta). U ovom trenutku više ne bi bilo iznenađujuće ako bi borci protiv cijepljenja u budućnosti bili označavani pandemijskim teroristima, a podjela stanovništva na "razumne" i "nerazumne" ljude nastavljena. Političari uvijek mogu "Crnog Petra" borbe protiv pandemije vratiti stanovništvu i učiniti "nerazumnu manjinu" (točnije, naravno: desne, ezoteričare, antropozofe, antisemite ili bilo koji drugi popis koji im odgovara) odgovornim za pooštravanje mjera i koristiti protiv "razumnog".
Propaganda djeluje kroz vidljivost. To je poput prevelikog prometnog znaka koji pokazuje u određenom smjeru. Stoga prvenstveno ukazuje na nešto što bi nam trebalo upasti u oči. Ona druge stvari proglašava nebitnim ili nepostojećim. Utoliko više razloga da se zapitate: Što se trenutno događa iza kulisa? Koji su interesi Svjetskog ekonomskog foruma, Kine, moćnih udruga? Može li se "Veliko resetiranje" ipak zaustaviti? Propaganda utječe na to da se o tim temama u medijima ne može naučiti gotovo ništa. Novinarstvo je promijenilo stranu: daleko od pronalaženja istine, prema PR-u. Tako od već dugo izglednog stalnog zimskog sna, nastaje konačno smrtna postelja.
Miloš Matušek
Pravnik, novinar i autor. Kolumnist NZZ-a a. D.; Bivši zamjenik glavnog urednika Schweizer Monats
Priredila Dunja Gaupp
|
