Ovo je pjesma o jednom dobričini koji je bio veći od mnogih onih koji misle da je veličina u kućama, autima, debelim zlatnim lancima i kamarom novaca.

Radi se o nemilom događaju koji se dogodio u mome selu prie par dana. Siromah, poslije tragične smrti svoje kćerke prošle godine, usred svoga siromaštva i neimaštine, nije mogao gledati svoje preostalo dvoje djece, a da im on kao otac ne pruži kakav takav život. Nije imao veliku podršku svoje žene, jer je i sama ograničenih mogućnosti.

Neiskvaren, dobar do srži, nije vidio izlaza iz svoje situacije, te si je oduzeo život vješanjem u vočnjaku u društvu svojih pčela koje su mu čitav život bile ne sao izvor prihoda, nego do posljednjeg daha i najbolji prijatelji.

Neka ti je laka crna zemlja. I hvala Mato Majiću Medar, kako smo te zvali.

Ilija - Ico Blažević

Bože, ako te ima

O sveti Bože, ako te ima
Siromahu ni zrno sreće nedaš.
Vjeruj il' pitaj ljude jel' štima
Svemoguć nek si, ali ne gledaš.

O sveti Bože, ako te ima
Ništa mu nisi dao osim kruha
Vjeruj il' pitaj ljude je'l štima
Kao da nemaš ni srca ni duha.

O sveti Bože, ako te ima
Taj nikad nije molio sebi
Vjeruj i' pitaj ljude jel' štima
Jer on džabe ništa uzeo nebi.

O sveti Bože, ako te ima
Gledao sam u te, k'o u oca svoga
Vjeruj il' pitaj ljude jel' štima
Mislim, uzeo si pogrešnoga.

O sveti Bože, ako te ima
Ostavljaš siročad željne svega
Ti vjeruj il' pitaj ljude jel' štima
Vječno pitat ću se, zašto baš njega.