Suđenje u Münchenu udbaškim zločincima Perkoviću i
Mustaču koji su sijali smrt na pločnicima europskih
gradova, parlamentarni izbori u Hrvatskoj, spašavanje
Ante Josipovića od mogućeg kaznenog progona i sl. -
razlozi su to da bratija spašava što se spasiti može.
Najprije svoju moć i utjecaj, a onda i ugled koji
uživaju kod petokolonaša kojima je mrsko sve što je
hrvatsko, pa se sada zalažu za uspostavu balkanskog
regiona, kao i za oduzimanje glasa iseljeništvu.
Mesić u Frankfurtu, Josipović u
Münchenu, Darija Krstičević u Berlinu, Josip Juratović
u Bundestagu, Ranko Vilović, diplomat u hrvatskom
veleposlanstvu u Berlinu. Crvena antihrvatska bratija
raštrkala se proteklih dana po cijeloj Njemačkoj
lobirajući u korist udbinih uznika i prikupljajući
novac za još jedno rashrvaćivanje Hrvatske. Drže
tribine, govore, prikupljaju donacije, uspostavljaju
nove veze i vezice, a sve s ciljem da ocrne svoju
domovinu Hrvatsku. A kako i ne bi kada su pred njima
presudni politički događaji iz kojih bi htjeli izaći
kao pobjednici. Kao da se nisu zasitili vlasti i
samovolje koju su provodili nad svojim narodom.
Sve je to proizvod dobro umrežene
antihrvatske hobotnice koja se divi najvećim
zločincima JBT-u i njegovim drugovima, ne samo u
Hrvatskoj nego i u Njemačkoj, u čemu ih svesrdno
podupire Josip Juratović, SPD-ov zastupnik u
Bundestagu.
Hrvatski iseljenici kažu kako je Stipe
Mesić, vječni predsjednik, najopasniji u osvajanju
dijaspore. Navodno Burduš, kako su ga od milja
prozvali iseljenici, uopće se ne želi baviti malim
iseljeništvom (radnicima bauštelcima) već strogo
ciljano osvaja samo lovatore, vlasnike uglednih tvrtki
kojima kao bivši predsjednik pun veza obećava sve i
svašta, isto kao što je radio i dok je vladao na
Pantovčaku. Zna Burduš dobro sve trikove s kojima
osvaja politički naivne hrvatske biznismene, a kada je
bio predsjednik nikome od njih nije pomogao - ni on
niti njegova neprincipijelna koalicija na čelu s
Vesnom Pusić, Ivom Josipovićem, Zoranom Milanovićem,
Nevenom Mimicom i ljudima od povjerenja iz
predsjedničkog ureda poput Josipa Perkovića, Siniše
Tatalovića, Joška Pare i drugih kojima je bilo
najvažnije da Hrvati izvan domovine ostanu bez svog
ponosa.
Burduš vicevima i podvalama kupuje
bogate iseljenike
Mesić je proteklih dana krstario
Njemačkom i u Bad Homburgu kod jednog poznatog
hrvatskog ugostitelja, inače Večernjakova pouzdanog
sponzora, održao svoja dva druženja s Hrvatima. I ne
može se reći da si Burduš nije dao truda pozvati naše
iseljenike. Osobno je, a i preko drugih kanala pozivao
uglednike, profesore, inženjere, liječnike, vlasnike
tvrtki - na večeru s predsjednikom. I na opću sramotu
okupilo se njih popriličan broj, a da nisu bili ni
svjesni na kakav sraman skup idu i tko će im čitati
političke lekcije kroz razne svoje viceve i podvale.
Tako je Stipe Burduš Mesić
iseljenicima najviše pričao o svojim učenicima
Tomislavu Karamarku i novoj Predsjednici Kolindi
Grabar Kitarović. Kao iskusni veteran balkanskih
prostora hvalio se kako su Kolinda i Karamarko
njegovih ruku djelo, te da nije njega da ne bi na
hrvatskoj političkoj sceni bilo ni Karamarka, niti
Kolinde. Kao da je zaboravio na Sanadera, Milanovića,
Yusipovića, valjda jer mu više nisu konkurencija.
Jasno, Burduš je zaboravio reći da
nije bilo Boljkovca, Manolića, Fumića i drugova iz
bivšeg CK, da ne bi bilo ni njega, Yusipovića, Pupovca
i ostale bratije koja mrzi sve što je hrvatsko.
Ponosno je Stipe mahao i antifašizmom jer zna da mu to
na njemačkoj političkoj sceni može valjati. Analizirao
je hrvatsku političku scenu na njemu svojstveni način,
pa je čak 'pohvalio' jedan članak iz tjednika
"7Dnevno".
Tipična Burduševa demagogija, samo što
si ne želi priznati da ga dijaspora ne voli i da ga
nikada nije voljela jer ju je mnogo puta proteklih
godina taj haaški lažljivac iznevjerio. Zbog toga je
na kraju svog duhovnog seminara Stipe Burduš, poput
iskusnog duhovnog gurua okrenuo sve na opuštanje i na
viceve, slične onima koje priča kada posjećuje svoje
omiljeno prenoćište kod Onkela u Münchenu i naručuje
svoje novinare da ga intervjuiraju sada kada su mu moć
i slava oslabili. Sada su mu novinari najpotrebniji da
slušaju njegove bljuvotine, jer valjda se kroz tih
desetak godina njegove vladavine nisu uspjeli
naslušati raznih drugih uvreda na račun Hrvatske i
Tuđmana.
Misli Burduš kako je sada potreban
Hrvatima u iseljeništvu više nego ikada, jer bivši
predsjednik u svojim poznim godinama još se ne misli
umiroviti nego Hrvatskoj i dalje nanositi nemjerljivu
štetu u inozemstvu. Mnogi ga poznaju još iz vremena
dok je iseljeništvo osvajao kao vatreni hadezeovac
duboko gurajući ruku u njihove džepove, a onda im je
preko noći okrenuo leđa i proglasio se vatrenim
antituđmanovcem. Znaju iseljenici koliko drug Mesić
ima lica i naličja i kako mutira, poput Tome Nikolića
i Voje Šešelja, pa mnogi misle kako su mu najnoviji
pokušaji bacanja iseljenicima kiseline u oči zapravo
posljednji trzaji.
Josipović u Njemačkoj zbog oca Ante i
svoje nove partije
Ali nije Mesić usamljeni jahač među
hrvatskim iseljeništvom ovih dana u Njemačkoj. Njemu
se priključio i još jedan bivši predsjednik Ivo
Yusipović, kako su ga od milja prozvali gastarbajteri.
Uoči uskršnjih blagdana viđen je u šetnji Münchenom -
priča nam gastarbajter Josip Vilić, koji se iznenadio
kada je nedaleko od Kaufhofa u centru grada ugledao
bivšeg predsjednika. Bivšeg su prepoznali i drugi
Hrvati na ulicama bavarske prijestolnice. A kako i ne
bi kada im je puno toga prisjelo zbog predsjednika
Yusipovića, posebno zbog njegova zalaganja za region
oko kojega je proteklih godina gdje god je stigao
okupljao svoje sljedbenike širom Lijepe naše i
svijeta.
Nije ga bilo briga za domoljubno
iseljeništvo i za emigrante-domoljube, koji su cijeli
svoj život ostali vjerni svojoj zemlji i narodu.
Josipović je sa svojim regionalnim idejama mahao
svijetom: kao pravi lider Balkana odlazio je kod
engleske kraljice, a i kod Angele Merkel i drugih
svjetskih predsjednika. Očito je zaboravio Josipović
koji je rat bio u Hrvatskoj i kakva je agresija
izvršena na goloruke Hrvate. Nije njemu to bilo važno
ni dok se šepurio na nekim njemačkim primanjima među
našim iseljenicima i njihovim političarima. Ali kako
saznajemo od naših iseljenika, Josipović se ovaj put u
Münchenu našao zbog svog oca Ante kojeg njemački
istražitelji žele čuti vezano uz likvidaciju Inina
direktora Stjepana Đurekovića i povezanosti s
ubojstvom obitelji Stjepana Ševe, njegove supruge i
osmogodišnje pokćerke Rosemarie. Očito Josipović u
cijelom tom procesu želi zaštititi oca kojem su godine
na leđima.
Mnogi dobro obaviješteni s kojima smo
razgovarali drže kako su Mesić i Josipović s istim
zadatkom bili ovih dana u Njemačkoj. Njihov posjet se
ne može nikako drukčije protumačiti nego kao potpora i
pomoć Perkoviću i Mustaču, jer su svjesni da ukoliko
dvojac Udbinih zlikovaca otvoreno progovori sve što im
je na duši, da će Mesić i Yusipović biti potpuno
raskrinkani. Ali ne samo oni.
Eto, tako je naš bivši predsjednički
dvojac proteklih dana u Münchenu i Bad Homburgu,
pokušali vrbovati neke bogatije Hrvate za pomoć
Josipovićevoj novoj Socijalističkoj internacionali.
Jedino nismo uspjeli doznati jesu li obojica bivših
predsjednika na kraju odsjeli u istom konačištu kod
Onkela ili otišli na neka skrovitija mjesta u razne
antihrvatske zaklade, gdje se vode planovi kako iz
ralja njemačkog zakona osloboditi Perkovića i Mustača.
S time im ovih dana naveliko ide u
prilog i Hrvat u Bundestagu Josip Juratović, koji
polako ali sigurno među našim iseljeništvom postaje
najomraženiji politički lik, jer je u Večernjem listu
otvoreno pozvao vladu Zorana Milanovića da našem
iseljeništvu ukine pravo glasa na izborima u domovini,
uz zamjerke upućene hrvatskim braniteljima iz Savske.
Ako se tome još dodaju Juratovićeva predavanja koja
širom Njemačke organizira na temu krvnika Josipa Broza
Tita, kojega prikazuje kao pozitivnu povijesnu ikonu,
onda o tome dalje i nije potrebno trošiti riječi, jer
drug Joža veliča svojega imenjaka dajući tako direktno
vjetar u leđa hrvatskom SDP-u na skorašnjim
parlamentarnim izborima. Juratović se kao njemački
političar izravno miješa u unutarnje poslove drugih
zemalja što je neprihvatljivo.
Autor: Vice
Borić, 7Dnevno
(107) |