Bilo je i nekoliko ružnih reakcija na objavu te teme na
naslovnici, što je možda i donekle razumljivo, posebice
ako je riječ o ljudima koji su osobno doživjeli strahote
agresije i rata, izgubili svoje bližnje, svoju imovinu,
nastradali... No mi se u VP-u bavimo izučavanjem
hrvatske vojne povijesti iz svih razdoblja, a JNA je
obilježila dobar dio hrvatske povijesti 20. stoljeća,
baš kao i partizani za Drugog svjetskog rata. Bilo je na
naslovnicama i drugih tema vezanih uz pobjedničku stranu
u Drugome svjetskom ratu, ovu domaću, pa smo imali
Franju Tuđmana u partizanima, Glavni štab Hrvatske,
operaciju židovskih padobranaca, Titovu bitku za Trst...
Tu su i dva ovogodišnja posebna broja, o Crvenoj armiji
i američkoj vojsci u Drugom svjetskom ratu.
Bio sam prilično siguran da će biti
svakakvih, pa i burnih reakcija i na temu ovoga broja,
na Ustašku vojnicu, na sliku Jure Francetića na
naslovnici. No i na ovaj način, s otvaranjem i ove
teme o Ustaškoj vojnici, VP svima dokazuje i pokazuje
kako se treba odnositi prema proučavanju povijesti -
nema više ideologizacije, nema tabua, nema skrivanja,
nema navijanja. To sam već više puta naglasio u
uvodnicima magazina. I to su prepoznali mnogobrojni
čitatelji.
Kad je riječ o ovoj temi, istraživati
i pisati o temama vezanima uz Ustaški pokret za
znanstvenike je oduvijek predstavljao svojevrstan
rizik. Činjenica je da su i NDH i Ustaški pokret, pa
otuda i Ustaška vojnica, bili definirani negativno još
u vrijeme socijalističke Jugoslavije terminima kao
fašistički, kvislinški ili zločinački. Stoga je uvijek
postojao svojevrstan rizik da znanstvenik koji se
usudi istraživati te teme, bez obzira na to koliko
objektivan pri tome bio, bude i sam politički
okvalificiran kao 'ustaški', 'proustaški' ili čak
'profašistički' nastrojen.
Čak i u vrijeme socijalističke Jugoslavije kada su se
povjesničari, osvjedočeni članovi komunističke partije, bavili ovom temom, bilo
je preporučljivo staviti koji epitet (takozvani, kvislinški itd.) ispred naslova
tema koje je 'pokrivala' NDH. Također, činjenica da su pripadnici Ustaškog
pokreta imali odlučujuću ulogu u nastanku NDH utjecala je da se terminom
'ustaški' obuhvati i ono što je bilo izvan pokreta ili vojnice. Došlo je tako do
sveopće kontaminacije povijesnih tema iz razdoblja NDH terminom ustaški, naravno
ako ona nije bila partizanska ili antifašistička. Ovaj trend uočljiv je i kod
pojedinih istaknutih povjesničara toga razdoblja, kako u Hrvatskoj, tako i u
drugim republikama tadašnje Jugoslavije.
Što je još gore, aktualne političke
podjele u hrvatskom političkom životu, kao i
posljedice rata 1991.-1995., koje se osjećaju na
području čitave bivše Jugoslavije, i nadalje otežavaju
objektivno sagledavanje pojedinih pitanja iz razdoblja
NDH, odnosno da se tim temama pridoda određen
ideološki naglasak. S druge strane, pojava vala novog
'antifašizma' u javnom diskursu posebno je utjecala da
se bavljenje NDH proglašava tzv. 'povijesnim
revizionizmom'. Široko postavljen 'antifašizam' čak je
i kod pojedinih znanstvenika uspostavljen kao
svojevrstan kriterij istine, a jezik osuda bavljenja
poviješću NDH bliži je staljinističkoj ratnoj
promidžbi, nego jeziku činjenica.
Stoga je i najnovija reakcija bivšeg
predsjednika Stjepana Mesića na tragu staljinističkih
i boljševičkih manira, kad se trebalo zabranjivati, pa
i likvidirati, sve što je nepoćudno. Nadam se da će
bivši predsjednik Mesić, kao i svi koji misle kao on,
idući put pažljivije govoriti o ovim temama, a ne da
truje hrvatski javni prostor traženjem zabrana koje
smo imali do 1990. godine. Ako je netko glorificirao
Ustaški pokret, to je onda upravo bio bivši
predsjednik Mesić, čiji su govori javno dostupni na
internetu. Kako je komentirao moj dobar prijatelj i
kolega, zanimljivo, gdje je ta objektivnost današnjih
hrvatskih političara? Već je i Italija uspjela
razjasniti svoju vojnu povijest unatoč svim sukobima
od lijeve do najdesnije strane, a Hrvati ne mogu.
Šteta.
Piše:
Zvonimir Despot, Glavni urednik "Vojne povijesti"
Večernji list |