A sad odjednom novinarima slovenske "Mladine" i
zagrebačkog "Globusa", koji nemaju ni političkog, ni
moralnog, ni kućnog odgoja pa u utrci za senzacijama,
zavedeni obavještajnim podzemljem, blate hrvatsku
političku ikonu, glavni finski državni odvjetnik Juka
Rappe potvrđuje: "Da, bivši hrvatski predsjednik
Stjepan Mesić i bivši direktor tvrtke 'Đuro Đaković'
Bartol Jerković osumnjičeni su da su od trojice
menadžera Patrije preko posrednika dogovorili i uzeli
mito za svoj angažman u natječaju za nabavu vojnih
vozila u Hrvatskoj 2007. godine".
Znaju li ti novinari, i to iz
ljevičarskog miljea, što za moralno samopouzdanje
nacije koje se hrani Mesićevom čestitošću znači ovakva
optužba!? Znači ohrabrenje za njegove protivnike koji
će sada zlurado obnavljati uspomene na navodne
nepodopštine vodećega hrvatskog antifašista.
Sjetit će se
našičke cementare, a zna se da mu je podmetnuta kako
bi ga se kompromitiralo.
Sjetit će se kupnje dvaju stanova, garaža i
zemljišta u Borčecu, na obroncima Medvednice, premda
su kupljeni novcem posuđenim od prijatelja a ne novcem
što bi ga kao mito Mesić dobio od finske Patrije.
Sjetit će se i njegovih
navodnih političkih grijeha. Vadit će mu izjave iz
1967. godine u kojima je tražio kazneni progon za
potpisnike Deklaracije o hrvatskom jeziku, a taj
progon za sličnu kontrarevolucionarnu djelatnost i
nacionalizam za koju će se godinu uistinu dogoditi,
što mu je kao antifašistu samo dalo za pravo. Zatim će
se sjetiti njegova pjevanja ustaških pjesama, a samo
je otvarao usta, kao što ih je samo otvarao u govoru u
kojem je rekao kako su Hrvati u Drugom svjetskom ratu
dvaput pobijedili - uspostavom NDH 10. travnja 1941. i
1945. kao partizani.
Zatim će se sjetiti optužbi novinara Josipa
Jovića da je bio suradnik zloglasne Udbe i pisca Ivana
Aralice da je bio suradnik još zloglasnijeg KOS-a, ali
tko može vjerovati da je to radio čovjek koji je
dvaput izabran za predsjednika države, a glasovit je
po svome poštenju i borbi protiv nepoštenja!?
Sjetit će se još i
njegova svjedočenja u Haagu koje nazivaju
veleizdajničkim, premda je svjedok samo ispunjavao
svoju građansku dužnost zapisanu u zakonu. Sjetit će
se i opomene koju je njemu i Sanaderu uputila sudačka
udruga zbog upletanja u proces Glavašu, ali tko da to
zamjeri osobi koja je cijeli život obuzeta strašću za
pravdom!?
Sjetit će se i njegovih titovskih svjetskih
putovanja na kojima se susretao s najomraženijim
diktatorima, ali svaki put kojim je Titova noga
kročila jest i naputak za njegove baštinike.
Sjetit će se najveće
gospodarske katastrofe, dužničkog ropstva i rasprodaje
državne mirovine iz vremena njegova dva mandata, ali
tko da mu zbog toga prigovori kad su njegove ovlasti
bile male, a i bio je zauzet obranom antifašizma
napadanog iza svakog ugla.
Kraj tolikih biografija koje mu prave
spomenik, kraj tolikih nastojanja Slavka i Ive
Goldsteina, Vesne Pusić, Milorada Pupovca, Tomislava
Jakića, te drugih promotora Mesićeve povijesne uloge,
protivnici bi mu htjeli ispisati biografiju punu
sumnji u kriminal i nacionalnu izdaju.
I ništa im nije sveto. Ne osvrću se
ni na činjenicu da se u svom antifašizmu, borbi protiv
ratnoga profiterstva, korupcije i kriminala,
nadahnjuje vrhunskom umjetnošću, kao što su pjesme
kraljice sevdaha Hanke Paldum i westem filmovi u
kojima, kako je govorio, uvijek pobjeđuje pravda.
Stoga glavni finski državni odvjetnik, novinari
"Mladine" i "Globusa" zaslužuju prijateljski posjet
Johna Waynea i njegova pravedničkog colta!
Piše: Milan
Ivkošić
Večernji list
Kliknite na naslov, onda na kameru
|
