Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

ANALIZA TERORISTIČKIH AKCIJA U PARIZU      (15.11.2015.)

UZROCI I POSLJEDICE PO EU I PO HRVATSKU


U seriji terorističkih napada džihadista u francuskom glavnom gradu do sada su poginule 153 osobe (info: CNN), dok francuske vlasti potvrđuju pogibiju više od 120 ljudi. Još je 200-tinjak osoba ranjeno.

Za najveće terorističke napade u francuskoj povijesti odgovornost je preuzela "Islamska država" ali odgovornost, htjeli mi to priznati ili ne, nije samo na njima, o čemu nešto više kasnije u tekstu.

Kronologija događaja:


Napadi su koordinirani i izvedeni u šest točaka Pariza, izvjestio je američki Stratfor. Pritom su tri napada (na stadion, restoran i koncertnu dvoranu) izvršena istodobno u 20:20 sati. Džihadisti su koristili nekoliko svojih uhodanih metoda: napad bombaša-samoubojica, otvaranje vatre iz automobila i zauzimanje koncertne dvorane i držanje taoca.


Najkrvaviji napad zbio se u koncertnoj dvorani Bataclan pri nastupu američkog rock sastava Eagles of Death Metal. Svjedoci navode kako su se uz paljbu iz strojnica čuli uzvici - "ovo je za Siriju". Dio publike je uspio pobjeći, a velik dio ih je zatočen i uzet kao taoci. Dvorana prima 1500 ljudi, a za tu večer sve su karte bile prodane. Zna se kako su taoce držala četiri terorista.


Francuske snage sigurnosti oslobađanje talaca odlučile su provesti oružanom akcijom. Kako priopćuje France Info, u vrijeme napada u dvorani je odjeknulo najmanje 7 eksplozija. Prvih šest dogodilo se na početku oslobađajuće akcije specijalne policijske postrojbe RED, kao i BRI - pariškog odjela za borbu protiv kriminala i terorizma. Navedena radio postaja izvjestila je kako je nakon 20 minuta odjeknula posljednja velika eksplozija.


CNN izvješćuje kako je u dvorani poginulo 112 osoba, a službene potvrde o tome još nema.


Drugi teroristički napad izvršen je na stadionu Stade de France, u vrijeme prijateljskog nogometnog susreta Francuske i Njemačke. Dvije eksplozije prouzročili su bombaši-samoubojice, a treća je izvršena uz pomoć plinskih balona u kojima su bili paketi s čavlima i drugim oštrim metalnim predmetima. Treba naglasiti kako su na stadionu u to vrijeme bili i francuski predsjednik Francoise Hollande i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier koji su žurno evakuirani. Ali za evakuaciju navijača i publike bilo je potrebno nekoliko sati.


Prema informacijama "iTELE", taj je napad prouzročio pogibiju četiriju osoba, a još 11 ih je zadobilo teške tjelesne ozljede i njihovi se životi nalaze u opasnosti. 14 osoba zadobilo je lakše ozljede.


Istovremeno sa dvoranom i stadionom, teroristi su kalašnjikovima u prolazu napali i restoran "Mala Kambodža" prepun gostiju, a pucali su i u ljude koji su šetali ulicom. Restoran se nalazi u blizini zgrade gdje su u sječnju ove godine ubijeni novinari satiričkog tjednika Charlie Hebdo. Radi se o turističkom djelu grada.


Pariški tužitelj je izvjestio kako su napadi izvršeni i na Bulevard de Charonne gdje je poginulo 18 osoba, Bulevard Voltaire gdje je jedna osoba izgubila život, Ulici Fontaine au-Piya (pet poginulih) i još 14 žrtava u Ulici Aliber. Teško je ranjeno još jako puno ljudi čiji se životi nalaze u opasnosti.


U posljednja tri teroristička napada džihadisti su na ljude pucali iz automobila.


Prema informacijama francuskih medija, u Parizu je ubijeno 8 terorista koji su sudjelovali u napadima. Neki od njih bili su samoubojice koji su poginuli u trenutku samih napada, a neke su likvidirale snage sigurnosti. Međutim, kako prenosi Associated Press, čak su sedmorica terorista bili samoubojice. U državi se vrši potraga za još nekoliko osoba za koje se sumnja da bi mogle biti povezane s pariškim napadima.


Predsjednik Hollande u državi je uveo izvanredno stanje i zatvorio granice, a građanima Pariza je savjetovano ne napuštati svoje domove.


Što se u stvarnosti događa?


Dok se čitav svijet zgraža nad pariškom i francuskom tragedijom, a državnici svih zemalja redom iskazuju svoju "šokiranost" i solidarnost s francuskim narodom, ovaj napad stvarne poznavatelje stvari i profesionalne analitičare ni u čemu ne iznenađuje. Bolje rečeno, bilo je samo pitanje vremena kada i na kojem mjestu će do njega doći. A zasigurno, i na žalost, on neće biti jedini.


Svi mi dobro znamo što se zadnjih godina, počevši od tzv. arapskog proljeća do danas događalo. Namjerno su, pod krinkom borbe protiv diktatora i uvođenja ljudskih prava u arhaične bliskoistočne zemlje (kojima je zapadni model društvenog ustroja potpuno stran i nepoželjan), uništene, mada i nedvojbeno nedemokratske, ipak stabilne i sigurne države puno više sekularnog negoli islamističkog karaktera.


Upravo su se one - poput Iraka Sadama Huseina i Libije Moamera Gadafija (a danas na terenu i Assadova Sirija čini to isto), žestoko obračunavale s lokalnim islamističkim pokretima i uvezenim organizacijama obilato financiranim od strane bogatih arapskih zemalja - redom bliskih Zapadnih saveznica, poput Saaudijske Arabije i Katara. Da apsurd i u njemu vidljiva katastrofalna politika europskih elita bude veći, upravo su službe sigurnosti tih nekad snažnih, a danas urušenih arapskih država, profesionalno surađivale s europskim sigurnosnim aparatom te predstavljele istinsku branu značajnijem prodoru islamističkih elemenata na europsko tlo.


Pritom možemo kazati kako su urušene države Libija, Irak i Sirija u stvarnosti smetale jedino Izraelu koji ih je iz svojih razloga smatrao sigurnosnom prijetnjom upravo zbog njihove organiziranosti i stabilnosti.


A kada se iz svega ovog povuče paralela, ispada kako je EU zapravo žrtvovala vlastitu sigurnost za sigurnost Izraela koji danas realne ugroze svog teritorija od strane bilo koje susjedne arapske zemlje niti nema i kojemu je na Bliskom istoku trn u oku ostao još jedino Iran koji nadzire šijtske bliskoistočne manjine i njihove pokrete.


Sigurnost Izraela, koji za razliku od Europe ne trpi niti posljedice emigrantske krize, sada mogu ugrožavati jedino individualni teroristički napadi i povremene ali, budimo realni, ipak slabašne palestinske intifade. S bilo kakvim stvarnim vojnim ugrozama tzv. "Islamske države" Izrael bi se, kao snažna i efikasna država vrlo brzo obračunao. A sama "Islamska država" osim pojedinih verbalnih prijetnji Izrael niti ne dira, ali zato terorizmom redom uništava njegove susjede, u prvom redu Siriju i Libanon, a iznova nastoji destabilizirati i Egipat koji se prije dvije godine teškom mukom uspio othrvati "blagodatima" arapske proljetne revolucije.


Zašto se danas čuditi sinoćnjoj pariškoj tragediji kada je jasno da su političke elite učinile sve pretpostavke da do nje i dođe. Prije godinu i pol dana "rođena" je možda i najgora tvorevina koju je ljudska civilizacija ikada iznjedrila - "Islamska država". Ona je hranjena financijski i vojno, a njihova ishodišta bila su i još su uvijek poznata svim relevantnim sigurnosno-obavještajnim službama regije i svijeta.


Ad-hoc stvorena međunarodna koalicija od čak 60-ak zemalja na čelu s SAD-om koja protiv "kalifata" djeluje već više od godine dana, ostvarila je tragikomične rezultate. "IS" je u međuvremenu i vojno ojačao i proširio svoju financijsko-gospodarsku aktivnost sa susjednim zemljama - sponzorima, poglavito Turskom kroz preprodaju ukradene sirijske i iračke nafte.


Bezobrazno omalovažavajuća političko-vojna priopćenja upućivana Zapadnoj javnosti, o dugotrajnoj i teškoj borbi protiv islamista , a onda i priznanje o nemoći da se spriječi širenje "IS", rezultiralo je pokretanjem golemog izbjegličkog vala prema Europi. Prvi pokušaji pograničnih država, poglavito na tzv. balkanskoj ruti, da sigurnosno-vojnim snagama spriječe povrede ilegalnog prijelaza svojih granica (što im je i ustavna obveza), poput primjerice Makedonije, na nož su dočekane od političke i medijske elite Zapadnih država, a legalne metode uspostave sigurnosti vlastitih granica proglašene su gotovo fašističkim.


Nakon toga "ručna kočnica" je spuštena, a val stotina tisuća ljudi od Afganistana i Pakistana do "crne" Afrike, u ime humanosti, ljudskih prava i tolerancije mogao je neometano zapljusnuti Europsku uniju, bez ikakvih prethodnih sigurnosnih provjera.


Mjere koje su pojedine zemlje na tom putu poduzimale radi zaštite svojih država (poput mađarske žičane ograde) ispočetka su ismijavane a njihovi državnici-kreatori proglašavani diktatorima (Orban = Hitler, ne jednom je izrečena komparacija ne samo sa strane medija već i visoke politike). Ali kako je vrijeme odmicalo, europski građani i političari Orbanu su se sve manje smijali i izrugivali, a nešto slično počeli priželjkivati i u vlastitim dvorištima.


Ali licemjerje, podanička prekooceanska politika i samodostatnost već odavno odnarođenih eurobirokrata, nisu dozvoljavale da se ozbiljna upozorenja stručnjaka za sigurnosnu problematiku o tome što se sve može dogoditi, i ugrade u europsku izvršnu politiku.


A ta je politika sve više poprimala imperativne i poluhisterične zahtjeve prema državama članicama Unije koje su se našle na izbjegličkoj trasi, kao i onim drugim, koje su tu masu sigurnosno neprovjerenih, a kulturološko-civilizacijko-vjerski potpuno drukčijih ljudi od njihovih građana, morale prihvatiti i udomiti primjenom raznoraznih kvota i sličnih instrumenata prisile - sve do pravih ucjena isključivanjem iz korištenja različitih financijskih fondova i td. Pritom su sve brojniji i sve teži ekscesi od strane emigranata koji posljednjih mjeseci izniču diljem EU, medijski bili posve ignorirani, a njihov značaj politički i sigurnosno minoriziran.


Štoviše, niti teroristički napad na novinare spomenutog pariškog satiričkog tjednika početkom ove godine, nije bio dovoljno upozorenje o opasnosti i potrebi poduzimanja oštrijih sigurnosnih mjera. Umjesto toga, europske političke elite su, držeći se za ruke, promarširale pariškim ulicama i degutantno stale u obranu floskula o pravu na slobodu izražavanja (a koje je, kada je u pitanju ozbiljno i kritičko novinarstvo koje iskazuje drukčije stavove u odnosu na nadzirane mainstream medije ionako diljem te iste EU protuzakonito gušeno). EU političari stali su u hinjenu obranu tih skandaloznih novina kojima tuđe svetinje ne prestavljaju ništa osim objekta za izrugivanje.


Ali zato nisu stale u obranu onih zbog kojih se na tim udobnim pozicijama i nalaze - vlastitih naroda. Njima su prethodno oduzeli nacionalni identitet svevši ih pod kategoriju "građani", lišili ih tisućljetnih vjerskih tradicija, nametnuli liberalne i protuprirodne seksualne ideologije, gospodarski ih osiromašili, a uz sve to i izručili na milost i nemilost nekontroliranim hordama islamističkih bandi. Istodobno su na istoku kontinenta sigurnosno stanje doveli do usijanja provocirajući u ime prekooceanskih interesa čak i rat s velikom Rusijom koji nikakvog dobra europskim narodima ne može donjeti.


A Rusija, koja je i sama godinama suočena s islamističkim prjetnjama, konačno je pokrenula konkretnu vojnu akciju protiv islamista na njihovom terenu. Ali nakon početne europske potpore, Rusija je sukladno stavovima SAD-a sve više bivala izložena kritikama od strane tih istih EU političara u smislu da u Siriji "ne čini dovoljno", da gađa jedne islamiste umjesto drugih, "umjerenu" oporbu umjesto ISIL-a i čitav pregršt drugih priopćenja geopolitičkog, a ne real-političkog karaktera. A istina je samo da je Rusija svojom intervencijom poremetila sotonsku bliskoistočnu politiku čije su posljedice i sinoć u Parizu postale vidljive, ali isto tako, da je pokrenula i davno umrtvljeni pregovarački proces za zaustavljanje krvavog rata u Siriji - zemlji već odavno prepuštenoj na milost i nemilost krvavih džihadističkih noževa.


Buduće posljedice


Sinoćnji francuski teroristički pir imat će svoje političke posljedice. Napad na srce Francuske sigurno će dovesti do povećanja napada francuskih zrakoplova u Siriji i Iraku, pričemu valja podsjetiti kako su Francuzi ovog tjedna u Perzijski zaljev poslali i svoj nosač zrakoplova. Za očekivati je i intenziviranje napada zračnih snaga ostalih važnijih članica međunarodne koalicije pod vodstvom SAD-a.


Napad na Francusku nedvojbeno će dovesti i do globalne islamofobije, slično kako je bilo i nakon 11. rujna 2001. g. Pritom će najviše posljedica trpiti tzv. tradicionalni islam koji nije smogao snage u vlastitim redovima suzbiti radikalne elemente školovane diljem medresa i drugi vjerskih škola vahabističkog i salafitskog smjera, poglavito na tlu Saudijske Arabije.


Pariški teroristički napad posljedice može proizvesti i na današnji i buduće pregovaračke procese u Beču koji će se nastaviti po pitanju mirnog riješenja sirijske krize.
Ali najveću posljedicu svakako bi trebao imati po daljnju politiku Francuske ali i čitave EU u odnosu na izbjegličku krizu, gdje će do još snažnijeg izražaja doći pozicije onih europskih političkih snaga koje traže uvođenje strože migracijske politike.


Nedvojbeno će ojačati i euroskeptične političke grupacije ali i doći do instinktivne samoobrambene nacionalne homogenizacije (u Francuskoj kroz izrazito desnu stranku "Nacionalni front) kao pandam neučinkovitim anacionalnim vladajućim političkim strukturama pojedinih država EU ali i briselskim strukturama koje sve više gube i ugled i povjerenje europske javnosti.


O posljedicama za šengensku zonu izlišno je i govoriti, a zatvaranje granica je zapravo već i na djelu.


Kada u novonastalim okolnostima sagledamo hrvatsku poziciju, ne može se a ne izraziti duboko žaljenje i zabrinutost stavovima još uvijek aktualne vlade Zorana Milanovića koja (pod tko zna čijim utjecajem) vodi potpuno nerazumnu i po Hrvatsku opasnu politiku nekontroliranog propuštanja izbjeglica (sličnu onoj njemačkoj na koju se uostalom Milanović i poziva), a bez alternativne "pričuvne" i brzo provedive opcije postavljanja fizičkih barijera duž hrvatske zelene granice za slučaj zatvaranja slovensko-hrvatske granice, a koje je zapravo već u tijeku.


Poglavito su nerazumne današnje Milanovićeve umirujuće izjave o neupitnoj hrvatskoj sigurnosti glede eventualnih terorističkih ugroza, u vrijeme kada je vidljivo da se s istima ne mogu nositi niti najveće svjetske države. Tim više što je hrvatsko okružje takvo da upravo vapi za oštrim sigurnosnim mjerama kada je u pitanju migracijska politika. Danas je već objavljeno kako su pojedini BiH portali sinoćnji teroristički napad na Pariz - pozdravili.


Uzdaje li se Milanović u nepogrešivost profesionalne suradnje hrvatskih i susjednih nam sigurnosnih službi, poglavito one u BiH gdje islamistički čimbenik sve više jača?
Ako je to tako, a izgleda da je, predsjednica države mora učiniti sve što je u njezinoj moći da buduća hrvatska vlada u ovako posloženim međunarodnim odnosima i okolnostima bude prije svega domoljubno svjesna i odgovorna prema svojim građanima. A Milanovićevom SDP-u, ukoliko želimo mirnije spavati, u njoj ne bi smjelo biti mjesta.


Zoran Meter, www.hkz-kkv.ch


116-2015

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch