I dok nam iz Slovačke stižu izjave najviših službenih
dužnosnika o prijemu u tu zemlju najviše 200
emigranata isključivo kršćanske vjeroispovijedi, dok
Mađari grade protuemigrantske ograde, Makedonci
proglašavaju izvanredno stanje, Englezi i Francuzi
dižu vojsku i policiju te uspostavljaju nove granične
prijelaze prvi put nakon uspostave Schengenske zone, a
susjedi Srbi najavljuju usmjeravanje izbjeglica prema
Hrvatskoj, premijer Milanović i vladajuća hrvatska
elita spremno "grme" čitavoj Europi o tome, kako je
Hrvatska spremna za prihvat novih stotina i stotina
emigranata te će za njih graditi dodatne izbjegličke
kampove.
Milanović, koji u očima licemjernog
svijeta želi biti veći papa od Pape, lažno
pokazujući svoju humanost dok njegov narod doma
gladuje, nikako da shvati kako EU birokratima papa
već odavno nije uzor, kao što im to nisu niti
kršćanske i općeljudske vrijednosti. Zato će njegovo
dodvorništvo EU licemjeri i primati s podrugljivim
osmjehom i hinjenom zahvalnošću, dok će između sebe
govoriti nešto tipa "ej, ljudi, budale".
Na žalost, Milanovićeva budalaština
i predizborno dodvoravanje onima koji za Hrvatsku
ionako previše ne mare, za nas Hrvate može imati
katastrofalne posljedice jer država pod njegovim
vodstvom ne poduzima nužne mjere samozaštite ionako
demografski opustjele i gospodarski osiromašene
zemlje, kako to ubrzano rade sve ostale europske
države. Milanović razmišlja iskompleksirano, nezrelo
i nedoraslo istinskom državniku, smatrajući očito
kako je upućivanje jednog spasilačkog broda HRM u
Sredozemno more nedostatno za Hrvatsku (iako,
proporcionalno gledano, i na taj način nadvisuje
uzrone demokracije, puno veće i snažnije) i kako su
Hrvati uvijek nekom izvana dužni dokazivati koliko
oni u stvarnosti vrijede pa i onda kada to ide na
njihovu štetu. Milanović ide još i dalje te, pored
gladnih i stambeno nezbrinutih branitelja i drugih
građana, ovih dana u sred Zagreba dodjeljuje stan
emigrantu iz Nigerije.
Kako to danas radi Europa?
Pristavši na američku geopolitičku
igru na Bliskom istoku i šire, EU birokrati mislili
su kako će se svojim beskrajnim financijskim
bogatstvom (kojeg njihovi obični građani na žalost
baš i ne osjećaju), svojim idiotskim zakonskim
akrobacijama tipa kvota za sve živo (od loze i
masline, preko ribe i mlijeka, pa do ljudskih
života), uspjeti riješiti i emigrantsku krizu,
hladno i bešćutno odredivši kvote tko i koliko će od
država članica primiti nesretnih ljudi. Međutim,
među tim nesretnicima ima, a što se u Hrvatskoj
sustavno izbjegava reći, i razno-raznih protuha,
neradnika, kriminalaca, a vjerojatno i osoba sklonih
islamskom ekstremizmu pa i terorizmu. A tko će i
kako to provjeravati?
Upravo iz tog razloga se države
članice EU i povlače u vlastitu zonu sigurnosti, ne
dozvoljavajući da im birokratizirani Bruxelless
kroji sudbinu. Na taj se način još jedino ne
postavljaju južne europske države jer im savjest ne
dozvoljava da protiv izbjeglica koriste represiju i
oružanu silu (od same savjesti, njihovi se
političari vjerojatno više boje licemjernih i grubih
kritika njihovih nadređenih iz Bruxellessa kojima se
ne žele zamjerati jer je vlast, neovisno o svemu,
ipak slast), a kako to danas spremno čine englezi i
francuzi štiteći vlastita "carstva" i prije negoli
je stvarna opasnost pravo i zakoračila na njihovo
"sveto" tlo. Pitanje je jedino do kada će Talijani,
Grci, Bugari i ostali, još imati strpljenja.
"U Slovačkoj nema džamija", govore u
tamošnjem MUP, dodajući kako bi se
emigranti-muslimani zato osjećali neugodno. Zato će
primiti samo do 200 kršćana.
To je samo jedan od niza primjera
koji jasno ukazuje kako emigrantska kriza udara na
ideale eurounijskog kulturnog pluralizma i njezine
zajedničke vrijednosti te izaziva sporove između
tamošnjih političkih struktura.
Suočivši se s ne odobravanjem
stanovništva (čitaj, birača) koje nije naviklo na
priljev rijeka izbjeglica s drugih kontinenata,
političari država Srednje i Istočne Europe redom
izjavljuju kako rastući izbjeglički val iz Afrike,
Bliskog i Srednjeg istoka te balkanskih zemalja,
nije njihov, već problem Zapadne Europe i onih koji
su to sve "zakuhali". Oni te ljude, neeuropljane i
nekršćane, jednostavno ne žele primati bojeći se
sigurnosne i demografske ugroze kao i
destabilizacije ionako krhkog gospodarskog stanja. I
u tome su u potpunosti u pravu.
Slika prvih
izjava o dolasku izbjeglica na milijun stanovnika:
Poglavito se produbljuje sukob između starih članica EU, prije svih između
Italije i Njemačke, ali i novih članica iz ex soc-lagera koje su dugo vremena
nastojale učvršćivati sveze unutar EU. Upravo one sada iskazuju najveću
zabrinutost o tome kako Bruxelless baš njima nastoji preusmjeriti emigrante, a
što za posljedicu ima jačanje pozicije euroskeptika. Osim sve snažnijih pojava
takvih tendencija, sve snažniji je i priljev izbjeglica.
Kineski zid, američki prema
Meksiku, ili danas Mađarski - u čemu je razlika?
Na europske obale, što morem, što
kopnom, pristiže beskonačni val ljudi. U srpnju je
broj migranata koji su ušli u EU dostigao svoju
maksimalnu razinu od 107 500, a što je više nego
trostruko veći iznos negoli godinu dana ranije
(informacija, agencija Frontex). Vanjska granica
Južne Europe na taj je način posve srušena, a stanje
podsjeća na filmske prizore propasti Rimskoga
carstva pod hordama barbarskih naroda.
Od istočnoeuropskih zemalja (kako
vidimo i iz priložene karte), posebno stradava
Mađarska, u kojoj je registrirano 120 tisuća
izbjeglica tijekom 2015. godine. Njoj je otežavajuća
okolnost njezin geografski položaj koji predstavlja
logičnu točku za put izbjeglica iz Bliskog istoka, a
koji prethodno prolaze preko Egejskog mora iz Turske
u Grčku i dalje Balkanom do EU.
Ovaj tjedan mađarske vlasti su
izjavile kako će nekoliko tisuća policajaca
patrolirati duž granice sa Srbijom, svjesni kako
sama žićana ograda nije dovoljna za zaustavljanje
izbjeglica. Također se priprema i zakon prema kojemu
će nezakoniti prijelaz granice biti kažnjiv s četiri
godine zatvora. Pitanje je samo hoće li i taj zakon
nešto promijeniti na bolje. Izgleda da bi s njim
jedino mogao profitirati građevinski sektor zbog
nedovoljnog broja zatvora u samoj zemlji. Premijer
Orban ovakvim mjerama sebe predstavlja kao istinskog
zaštitnika europske kulture i civilizacije ali mu
različiti licemjeri upravo to i spočitavaju, ne
predlažući pritom nikakva kvalitetna ili poštena
rješenja problema.
Prisjetimo se kako je i ex predsjednik G. W. Bush donio odluku o
izgradnji zida duž više od 2000 kilometara granice SAD-a s Meksikom zbog
sprječavanja ulaska tisuća emigranata iz Srednje Amerike. Bilo je tada malo
povika dežurnih zaštitnika ljudskih prava s obje strane Atlantika, ali zid je
izgrađen i još je uvijek tu, a malo tko ga više i spomene. S vremenom će postati
simbolom SAD-a kao što je to danas Kineski zid koji je također izgrađen za
zaštitu države od mongolskih hordi.
Druge istočnoeuropske zemlje još
uvijek nemaju takvih problema kao Mađarska, ali
njihovi mudri političari već unaprijed čine sve da
do njih niti ne dođe. Broj izbjeglica u Poljskoj,
Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj koji su
zatražili dozvolu za utočište iznosi 6 080.
Lutanja briselske birokracije
Da podsjetimo, Bruxelless je nakon
burnog sastanka EU čelnika u svibnju o.g. ipak
dogovorio sustav kvota za prijam emigranata u države
članice po ključu gospodarskog stanja,
nezaposlenosti i sl.
Međutim, već u lipnju države Srednje
Europe istupile su protiv toga plana i umjesto njega
izjavile o svojoj spremnosti za primitak nevelikog
broja migranata na dragovoljnoj osnovi.
Objašnjavajući svoju poziciju o
prijemu 200 migranata, umjesto 1200 koliko joj je
bilo određeno briselskom kvotom, slovački premijer
Robert Fiko je za izvjesni austrijski medij hrabro
izjavio: "Imam samo jedno pitanje: tko je
bombardirao Libiju? Tko je prouzročio probleme u
Sjevernoj Africi? Slovačka? Ne."
Slovačka predlaže privremeno
utočište u svojoj zemlji za 500 emigranata koji su
predali zahtjeve za boravak u Austriji, a čiji su
smještajni kapaciteti za izbjeglice već prepunjeni.
Međutim i dalje inzistira da to budu kršćani.
Političko rukovodstvo EU, svjesno
nemoći, namjerava iznova na jesen obnoviti pokušaj
polučenja riješenja ovog gorućeg problema, ali se
već sada političari u suprostavljenim blokovima
opiru bilo kakvom središnjem briselskom diktatu.
"Nacionalni savez Latvije", jedan od
koalicijskih partnera tamošnje vlade, istupio je
protiv obećanja premijera o prijamu 250 izbjeglica.
Tijekom ovog mjeseca u Rigi su prosvjedovale stotine
građana protiv takve premijerove namjere. Štoviše, i
ekstremno-desne stranke pribaltičkih država koje su
se do jučer natjecale u proturuskim stavovima, danas
istupaju s izjavama kako su im čak i Rusi
prihvatljiviji negoli muslimanske izbjeglice, jer su
"s Rusima živjeli dugo godina i Rusi u njihovim
državama imaju sličan svjetonazor i vrijednosti".
Poljska premijerka Eva Kopač
najavila je kako planira primiti 2 tisuće migranata,
a što je 1600 manje od donešene EU - kvote. Međutim
i takav potez je već prouzročio oštre polemike u
svezi, u listopadu nadolazećih parlamentarnih
izbora.
U lipnju je u Poljskoj provedeno javno
istraživanje u kojemu je čak 61 posto Poljaka
izjavilo kako njihova zemlje sebi više ne može
dozvoliti daljnje primanje izbjeglica.
U Slovačkoj je također u istom
mjesecu provedeno ispitivanje javnog mišljenja po
tom pitanju, a rezultat je pokazao kako se 70 posto
građana protivi primanju izbjeglica iz Bliskog
istoka i Sjeverne Afrike u količini koju im je
kvotom naložila EU.
U Češkoj je takav stav zauzelo više
od 70 posto ispitanika, a istodobno ih je 53 posto
izjavilo kako su spremni prihvatiti izbjeglice iz
Ukrajine.
Problem treba riješiti na vrućem
afričkom i bliskoistočnom terenu
Iz svega ovog razvidno je kako
nastojanja EU da izbjegličku krizu "liječi" kvotama,
umjesto da problem preventivno politički sasjeca na
samom terenu tj. njegovom izvoru, kroz stvarnu želju
za obračunavanjem s tzv. Islamskom državom,
predstavlja jalove pokušaje koji samo "doljevaju
ulje na vatru". Europsku nespremnost i neodlučnost
još više koriste i sami emigranti od kojih se neki
počinju ponašati kao gosti koji traže smještaj u
ovom ili onom hotelu, iskazujući pritom čak i
otvoreno nezadovoljstvo pa i spremnost otpor kada ih
se želi razmjestiti tamo gdje oni nisu planirali.
Osim toga, birokratizirani način
rješavanja problema putom kvota i administrativnog
nametanja, samo rađa odbojnost stanovništva
ugroženih država i pojačava njihov otpor prema EU, a
što u konačnici može dovesti i do njezine
dezintegracije koju ionako priželjkuje sve veći broj
euroskeptičnih političkih stranaka i snaga.Ta
umjetno-skrojena tvorevina ionako niočemu ne može
zauzeti državnički stav, a što se onda itekako obija
o glave njezinih stanovnika.
Čini se kako još jedino premijer
Milanović ne shvaća što se u stvarnosti u Europi
događa, ali, što je još gore, ne shvaća niti kako
osobno ne posjeduje potrebnu razinu državničke
mudrosti niti znanja za voditi ovu našu iscrpljenu i
sa svih strana ponižavanu i ugroženu Hrvatsku.
Ugroženu prije svega zbog odnarođenih vlasti i
društvenih elita koje njome već predugo upravljaju.
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr
|
