Sve što se ovih tjedana u Europi događa u svezi s
emigrantskom krizom, itekako je pod punim nadzorom
prekooceanskih geopolitičkih kuhara koji su već davno
na ključne pozicije u strukturama Europske unije
postavili sebi odane i vjerne poslušnike. Drugim
riječima, Europska unija ni u čemu nije bespomoćna, a
kako se to sada čini promatrano kroz izbjeglički kaos
na terenu Južne i Srednje Europe.
Naime, stvaranjem pritiska na
vanjske države članice Unije koje su najizloženije
prvom udarnom emigrantskom valu (u prvom redu Grčka
i Italija, a onda Hrvatska, Mađarska i redom dalje),
o nužnosti poštivanja načela solidarnosti i
humanitarnog prava prema izbjeglicama tj. ne
odustajanje ni pod koju cijenu od načela tzv.
zajedničkih europskih vrijednosti na kojima počiva
cjelokupna konstrukcija EU tvorevine, namjerno je
projiciran sadašnji kaos. Tim je državama,
kombinacijom zakonsko-diplomatskih ucjena,
paraliziran cjelokupni sustav obrane vlastitih
granica na način, da se isti ne smije pokrenuti iako
to propisuju i nalažu ustavi i pozitivni zakoni tih
zemalja u ovakvim i sličnim okolnostima. A njegovo
pokretanje značilo bi uvođenje učinkovitih sredstava
i mjerama zaštite vlastitih granica, makar i kroz
samo demonstraciju vojne sile.
A kakvom oružanom, poglavito
pomorskom silom, raspolažu primjerice samo jedna
Grčka ili Italija, kao ključne članice NATO saveza
na njegovom Južnon krilu, nije potrebno posebno
naglašavati. I jedna i druga država posjeduju
stotine suvremenih vojnih brodova i snažno pomorsko
zarakoplovstvo, suvremene sustave obavještavanja i
informiranja kroz elektronske nadzore kopna, mora i
zraka, kao i vrlo učinkovit sustav obalne straže i
fizičkog nadzora svog akvatorija.
Ali to se, prema diktatu
Bruxellessa, ne smije aktivirati kada je aktualna
ljudska najezda iz Azije i Afrike u pitanju.
Te države ne smiju problem riješiti
na način na koji je to prije desetak godina učinila
vjerna Zapadna saveznica Australija, kada se više
nije mogla othrvati izbjegličkoj pomorskoj najezdi
stotina tisuća pokrenutih emigranata iz Jugo-istočne
Azije te je bila primorana aktivirati svoje
vojno-pomorske snage. Tek je nakon pokazane
političke odlučnosti u kombinaciji s nekoliko
ispaljenih granata i "kolateralnih" žrtava,
izbjeglički val preko noći posustao, nasukavši se na
atolima daleko od vruće australske obale, i konačno
odustao od "obećane" zemlje kako su im pokretači
kaosa obećavali. Australci su pokazali kako se štiti
svoja zemlja, vjera i kultura i kroz nedvosmislene
izjave njezinih državnika, poput onih, da se svima
onima koji žive i svoj kruh zarađuju u Australiji,
ukoliko im se ne sviđa australski način života,
omogućuje neometani odlazak iz zemlje, te da oni ne
očekuju kako će se Australci prilagođavati njima,
njihovoj kulturi, vjeri i sl.
Ali vratimo se temi ovog članka.
Europska unija kroz svoje ključne osobe itekako u
cjelosti nadzire proces koji se sada dramatično
europskoj i svjetskoj javnosti prezentira kroz
medijska izvješća kao potpuni kaos i izostanak
organizacije. Upravo je to dvoje u čitavoj ovoj
priči najvažnije. Prikaz kaosa i nemoći zemalja
članica Unije, da se samostalno nose s ovim
problemom. A kada "voda dođe do grla" i ustrašeni
europski narodi dođu do one razine svijesti kada se
s njima može lako manipulirati kroz "element straha"
(kao najjači pokretač ljudskih aktivnosti), slijedi
i lijek za nastali kaos. A on će se sastojati od
potpunog preuzimanja, najprije suvereniteta obrane
vanjskih granica, a kasnije i ukupng obrambenog
sustava zemalja članica na centralizirane mehanizme
Europske unije.
Da je to tako, ukazuje i današnje
obraćanje predsjednika Europskog vijeća, Poljaka
Donalda Tuska, na samitu u okviru kojeg se
raspravlja o krizi migranata i načinu izlaska iz
iste.
Na samitu se očekuje rasprava o
mogućnosti učvršćenja granica Grčke, koja je postala
glavna točka naznačena ljudima u Siriji i koji
namjeravaju napustiti vlastita ognjišta i krenuti u
Europsku uniju. A to je samo jedan korak u smjeru
daljnje predaje suvereniteta Atene briselskim
strukturama u svrhu učvršćenja centralizacije EU.
U svom pismu europskim premjerima, Donald Tusk je
izjavio, kako su vođe država članica Unije primorane
suprostaviti se "surovoj realnosti", u svezi stanja
na granicama takvih država poput Grčke. Tusk kaže,
kako je čitav niz država zatvorio granice i uveo
pogranične nadzore unutar Šengenske zone, upozorivši
kako "mi, kao europljani, u sadašnjem trenutku ne
možemo nadzirati naše zajedničke vanjske granice".
Bruxelless će, u zamjenu za
pojačanje nadzora granica EU, Grcima dostaviti i
dodatnu financijsku pomoć.
Veleposlanici svih vlada članica EU
sastali su se prošli vikend kako bi razmotrili plan
razmještaja 120 tisuća izbjeglica. Taj plan podržao
je službeni Berlin, međutim, kod nekih drugih
članica Unije, prije svih na njezinom istoku,
izazvao je sporove i proturječja, razdjelivši EU na
dva bloka.
Prošlog tjedna vlasti država Srednje
Europe, poput Češke i Poljske, otvoreno su
izjavljivale kako će one navedeni plan prihvatiti
samo ukoliko se prijam izbjeglica u zemlje bude
zasnivao na dragovoljnoj osnovi a ne političkim
nametanjem iz Bruxellessa.
Varšava je izjavila kako, neovisno o tome što je
Poljska spremna primiti više izbjeglica od
prvonaznačenoga broja, Poljaci očekuju od EU
uvođenje oštrijih pravila za normalan ulazak
emigranata, s određivanjem precizne brojke do koje
će se njihov ulazak tolerirati.
U svakom slučaju vidljivo je kako
nikakvih preciznih planova za zaustavljanje ove
ljudske najezde na Europu još uvjek nema. Već je
sada potpuno jasno, kako se pokretanje emigranata
prema europskom kopnu može zaustaviti samo nekim
snažnim geopolitičkim impulsom koji bi neutralizirao
potrebu za seobom stanovništva.
Kako je to ipak dugoročan proces, do
tada, u nedostatku konkretnih mjera, svaka pojedina
zemlja sa zrelim državničkim vodstvom, u ovakvim se
uvjetima mora samostalno brinuti o zaštiti vlastitih
interesa, a ne čekati da joj netko drugi izvana
čarobnim štapićem rješava probleme.
Zoran Meter, dnevno.hr |
