Kada najvažniji i najodgovorniji političar u zemlji, za
svog ideološkog mentora uzima osobu tipa Slavka
Goldsteina, onda niti ne čude Milanovićevi ponižavajući
stavovi o hrvatskim braniteljima, ćirilici u Vukovaru,
bleiburškoj komemoraciji i mnogočemu drugom. Dok je uza
se imao ideološki identično indoktriniranog ex
predsjednika Ivu Josipovića, bilo mu je kud i kamo lakše
djelovati i Titoizmom i neojugoslavenstvom trovati
hrvatsko društvo. A kada Josipovića više nema, u prvi
plan odjednom isplovljava Goldstein, koji, očito ne bez
razloga, započinje plašiti Hrvate nigdje prisutnim
ustašama, fašizmom, logorima.
Milanović, nadahnut Goldsteinovim
svinjarijama koje vrijeđaju dostojanstvo prosječno
obrazovanog Hrvata, sada i sam nastavlja njegovim
smjerom. Tako nam dezorjentirani Milanović danas kaza
slijedeće: ''I Tito i Tuđman su najbolje što smo
mi u datim razdobljima svoje povijesti imali, i to ako
kao Hrvat ne razumiješ, onda ne razumiješ hrvatsku
povijest." Ova notorna glupost, kojom
kvazi-elitist Milanović druge vrijeđa, a sebi daje za
pravo podučavati sve hrvatske i svjetske povjesničare
koji se našom povješću bave, kako oni ništa ne znaju
ukoliko Tita ne smatraju svetom ikonom hrvatskog
naroda, zrela je za psihoanalizu. Takvu banalnu ocjenu
ne bi se usudio dati niti diplomirani povjesničar, a
kamoli osoba koja na studij povijesti niti primirisala
nije. Predsjednik Vlade RH, koji svojim promašajima
dovršuje proces uništenja hrvatskog gospodarstva,
djeluje s antagonističkih pozicija koje pridonose
razdoru unutar hrvatskog društva.
Taj lažni integralist, koji se s
Mesićem i ostalim promotorima propale države
svojedobno gnušao ''Tuđmanovog mješanja kostiju"
(žrtava fašizma i komunizma, op.a.) kroz tada nužnu
politiku unutarnje pomirbe hrvatskoga naroda, sada
lažno veliča pok. prvog hrvatskog predsjednika
smještajući ga uz bok najvećeg protivnika stvaranja
hrvatske države i promotora krvavih jugoslavenskih
zločina nad hrvatskim narodom, J.B. Tita.
Naravno, naš premijer odmah dodaje
kako on nije ''opčinjen ni jednim ni drugim"
te kako ''respektira neke stvari i s jedne i s
druge strane", uz konstataciju kako je "teško
uspoređivati '45., '90. i '98. godinu". Velika
količina nebuloza sažetih u samo jednu rečenicu.
Milanović nije ''opčinjen" Titom, ali nam ga svako
toliko gura pod nos, uz više-manje otvoren zahtjev da
ga svi mi moramo zavoliti kao najzaslužnijeg Hrvata.
Ali zaslužnog za što, to Milanović ne kaže.
Stoga ću vas osobno podsjetiti na
Titove zasluge:
politička i oružana borba protiv uspostave hrvatske države;
smaknuća prohrvatski orjentiranih partijskih dužnosnika i prije i u vrijeme i
poslje Drugog svjetskog rata; brutalna razračunavanja partizanskih jedinica s
hrvatskim civilima prigodom ''oslobođenja" naših sela i gradova; sramna
bleiburška epizoda i egzekucije civila i vojnika duž križnoga puta, bez
provođenja istraga i sudskih procesa; otvaranje režimskih kazamata i logora
nakon Drugog svjetskog rata za obračun s političkim protivnicima i
''nacionalizmima" svih naroda i narodnosti koje su tvorile SFRJ; omogućavanje
institucionalizacije povampirenog velikosrpstva kroz državno većinsko
kadroviranje takvih snaga u sve ključne institucije, poglavito vojsku, policiju,
gospodarstvo i diplomatska predstavništva, a također, ne manje važno, kroz
brutalno iskrivljavanje povjesnih činjenica od strane velikosrpskih povjesničara
koja su uzimana zdravo za gotovo i čijim se teorijama o genocidnosti hrvatskog
naroda ''nadahnjivala" jugoslavenska školska i akademska mladež. Ima toga još
puno, od zločinačkih operacija državnih sigurnosnih službi, kolokvijalno zvanih
udba, pa do klasičnog diktatorskog nepoštivanja ljudskih prava, sloboda govora i
medijskih sloboda.
O svemu tome Milanović podlo šuti iako
nedvojbeno za to sve zna. Ili možda Milanović ipak
nije dovoljno učen, te o tome ništa ne zna. Možda mu
je upravo zato i pri ruci povjesničar Slavko
Goldstein, čiji sin Ivo, koji ne zna Francuski, gordo
sjedi u uredu hrvatskog veleposlanstva u Parizu ispod
Titove slike. Vjerojatno on samo slijedi očeve i upute
ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić.
Zoran Milanović nastavlja provođenje
politike nacionalnog razdora, koju je još 2000. godine
pod inozemnom instruktažom započeo haški krivokletnik
Stjepan Mesić, a do vulgarnosti intenzivirao
blagorječivi i umiljati Ivo Josipović.
I upravo zato predsjednica Kolinda
Grabar-Kitarović mora ustrajati na demontaži Titove
''dobrote" kao otrova za hrvatsko društvo, najprije
kroz demontiranje biste u svom uredu na Pantovčaku.
Ali ona tu ne smije stati. Tito mora van iz hrvatskog
društva, skupa s Pavelićem, Jugoslavijom, komunizmom i
fašizmom. Sve ih se, jednom za uvijek, treba baciti u
okove prošlosti i označiti neprihvatljivim za moderno
hrvatsko društvo, koje mora biti zasnovano isključivo
na temeljima Domovinskog rata i utemeljitelja moderne
hrvatske države, prvog hrvatskog predsjednika dr.
Franje Tuđmana. Upravo su oni simboli moderne Hrvatske
kakve imaju svi drugi i veliki narodi, svidjelo se to
nekome ili ne.
Autor/izvor:
Zoran Meter, dnevno.hr
|
