Sinoć je u HTV-ovoj emisiji "Otvoreno" iznova raspravljano o izbjegličkoj krizi koja je zahvatila Hrvatsku, ne toliko zbog emigranata samih, koliko zbog totalne nesposobnosti, a očito i ne htijenja hrvatske Vlade da se pravodobno i učinkovito uhvati u koštac s problemom, i prevenira navedeni kaos koji prijeti nacionalnoj sigurnosti i stabilnosti zemlje (ma što ministar policije Ostojić o tome mislio i govorio).

Ostojić se u emisiji gotovo pa izrugivao sa zapovjedi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o podizanju stupnja pripravnosti Hrvatske vojske. Štoviše, u maniri nezavršenog studenta prava tumačio je hrvatski Ustav, govoreći kako se, prema njegovim odredbama vojska smije angažirati isključivo u slučaju ratne opasnosti.

Radmanova dalekovidnica i dalje nastavlja Hrvatima zamagljivati oči, ne samo odabranim srceparajućim kadrovima nesretnih ljudi koji su iz razno-raznih razloga napustili svoja ognjišta (ali nikako svi zbog ratnih prilika, i kojih je u EU svega oko 50 posto od ukupnoga broja prispjelih emigranata). Ona to čini i filtriranjem ružnih i brutalnih scena nasilja od strane emigranata koje čine onda kada vlasti zemlje koja ih je primila ne ispunjavaju sve njihove želje i prohtijeve. I na kraju, ali nikako ne manje važno, Radmanova televizija namjerno ugošćuje i pojedine krajnje degutantne osobe, uključno i one koje svoje negativne stavove o Hrvatskoj već godinama iznose u skladu s programima opskurnih i iz inozemnih središta moći i razno-raznih Sorosovih ekspozitura sponzoriranih građanskih udruga (koje su se u međuvremenu "preplatile" na hrvatski državni proračun). Takve osobe u pravilu iritiraju ionako sve manji broj gledatelja Radmanovog agit-pro stroja, već davno puno više sličnog sjeverno-korejskoj državnoj televiziji, nego modernom demokratskom mediju Zapadnoga tipa.

Tako je i sinoć na HTV-u gostovao i vidljivo nervozni ministar Ostojić, zapetljan između prethodnog dana iznesene neistine o tome kako država ima sve pod nadzorom i da će u Hrvatsku prvi dan ući oko tisuću izbjeglica, pa do činjenice koja eklatantno potvrđuje kako Vlada nema nikakve strategije niti plana za nositi se s ovom krizom, a koja se ogleda u gotovo 10 tisuća prispjelih emigranata koji državnu granicu prelaze kao da se radi o siru s rupama.

Ostojić se u emisiji gotovo pa izrugivao sa zapovjedi predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o podizanju stupnja pripravnosti Hrvatske vojske. Štoviše, Ostojić je u maniri nezavršenog studenta prava tumačio hrvatski Ustav, govoreći kako se, prema njegovim odredbama vojska smije angažirati isključivo u slučaju ratne opasnosti. Međutim, Ustav to pitanje uopće niti ne regulira već ga definira Zakon o obrani i koji, uzgred rečeno, dozvoljava uporabu vojske i u nekim drugim slučajevima poput obavljanja odre­đenih "zadataka u stanju neposredne ugroženosti te pružanja pomoći institucijama civilne vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i td.", a da ne govorimo o terorističkim ugrozama koje dolaze iz inozemstva. Previše aljkavosti od strane ministra koji bi svojom odlučnošću u zaštiti državnih granica (što mu je jedna od glavnih zakonskih obveza) morao hrvatskim ljudima uljevati povjerenje, a ne prodavati demagogiju.

Ali pustimo sada Ostojića i Milanovićevu Vladu. Njihov mandat se i tako bliži kraju iako do tada stignu napraviti još previše štete, a što upravo i čine. Osvrnuo bih se radije na drugog gosta spomenute emisije, a radi se o Gordanu Bosancu, sveprisutnom hrvatskom aktivistu koji svoj kruh zarađuje prodavajući narodu zjake ili, da se izrazim preciznije, "muda za bubrege". Taj iritantan lik, (ne)poznat kroz djelovanje u udrugama poput Centra za mirovne studije i GONG, inače je i jedan od osnivača LGBT grupe Iskorak i su-pokretač Queer Zagreb, udruge kojoj je nastranost (poglavito po pitanju seksualnosti) glavna nit djelovanja, na što ukazuje i približan prijevod te engleske riječi (budući da točnog hrvatskog prijevoda za nju niti nema).

I tako nam je sinoć taj Bosanac, nakon što se prethodno zgrozio mogućnošću angažiranja Hrvatske vojske na hrvatskoj državnoj granici duž Srbije, opet išao podvaliti "muda (ali ovog puta) za izbjeglice". Podsjetio nas je Bosanac na to kako je hrvatska turistička država koja ugošćuje milijune turista pa se dosjetio i spasonosnog riješenja. Upitao se on, zašto Hrvatska, poput turista, ne bi na svom teritoriju mogla smjestiti i izbjeglice kada već ima na raspolaganju toliko smještajnih kapaciteta. Drug Bosanac očito još razmišlja u skladu sa socijalističkim modelom upravljanja, nekad nazočnog u neprežaljenoj mu Jugoslaviji, a gdje su hoteli bili u društvenom vlasništvu. Tako bi on i danas privatnim vlasnicima hotela jednim dekretom i svojim potpisom naložio da prime horde divljaka (koji su upravo to, a ne prave izbjeglice jer bi u protivnom bezpogovorno prihvaćali smještaj koji im se stavlja na raspolaganje), a nakon sigurne totalne devastacije interijera vjerojatno bi im, umjesto plaćanja odštete, odgovorio kako država s tim nema ništa jer se tu radi o privatnom vlasništvu.

Bosanca ne zabrinjava niti zatvaranje koridora za izbjeglice prema EU od strane susjedne nam Slovenije. Zanimljivo, da kao "humanist" na čija se načela stalno poziva kada je Hrvatska i njezin odnos prema izbjeglicama u pitanju, Bosanac navedeni slovenski čin uopće ne napada već se brutalno verbalno obračunava jedino s mađarskim premijerom Orbanom koji čini jedino ono što se činiti i mora, štiti svoju državu i narod. Štoviše, Orbanov primjer sada, nakon prethodnih licemjernih kritika, slijede gotovo sve države EU, osim Hrvatske za koju njezinu Vladu ionako nije previše briga jer je dobar dio ministara ionako kao samostalnu državu nije želio. I konačno, Bosanac do kraja koristi Radmanovu minutažu namjenjenu zaglupljivanju Hrvata, te poentira prijedlogom, kako bi Hrvatska za primjer drugim državama u Europskoj uniji trebala "zbrinuti 50 tisuća izbjeglica" te bi zato imala bolju "startnu poziciju u pregovorima s EU" kada se bude raspravljalo o razmještaju izbjeglica unutar Unije?! Na takvu notornu glupost čak je i ministar Ostojić "raskolačio" oči, ali, naravno, niti jednom rječju joj se nije usprotivio. A zašto i bi kada vjerojatno očekuje kako ćemo zbog Vladine neučinkovitosti tu brojku ionako za dva-tri dana dostići. Ispalo bi da kritizira samoga sebe.

Što na kraju svega reći? Možda samo to da je jadna država koja ima ovakvu vlast. A možda narod nije ni zaslužio bolju jer ju je ipak sam sebi izabrao, a nekako me ne bi previše iznenadilo da to iznova učini. Mazohizam je, čini se, Hrvatima u krvi. Za sebične interese, malo vlasti i puno grabeži, čini se kako smo olako spremni žrtvovati i svoje svetinje i svoj obraz i svoju državu. Da nam nije onih najmlađih u našem okružju, koji ni za što nisu krivi i kojima moramo osigurati život u svojoj Domovini u miru i sigurnosti, već bih i sam odavno od svega digao ruke i prepustio sve svome tijeku, isprazno govoreći kako bolje nismo ni zaslužili.

Autor: Zoran Meter, dnevno.hr