Radmanova dalekovidnica i dalje nastavlja Hrvatima
zamagljivati oči, ne samo odabranim srceparajućim
kadrovima nesretnih ljudi koji su iz razno-raznih
razloga napustili svoja ognjišta (ali nikako svi zbog
ratnih prilika, i kojih je u EU svega oko 50 posto od
ukupnoga broja prispjelih emigranata). Ona to čini i
filtriranjem ružnih i brutalnih scena nasilja od
strane emigranata koje čine onda kada vlasti zemlje
koja ih je primila ne ispunjavaju sve njihove želje i
prohtijeve. I na kraju, ali nikako ne manje važno,
Radmanova televizija namjerno ugošćuje i pojedine
krajnje degutantne osobe, uključno i one koje svoje
negativne stavove o Hrvatskoj već godinama iznose u
skladu s programima opskurnih i iz inozemnih središta
moći i razno-raznih Sorosovih ekspozitura
sponzoriranih građanskih udruga (koje su se u
međuvremenu "preplatile" na hrvatski državni
proračun). Takve osobe u pravilu iritiraju ionako sve
manji broj gledatelja Radmanovog agit-pro stroja, već
davno puno više sličnog sjeverno-korejskoj državnoj
televiziji, nego modernom demokratskom mediju
Zapadnoga tipa.
Tako je i sinoć na HTV-u gostovao i
vidljivo nervozni ministar Ostojić, zapetljan između
prethodnog dana iznesene neistine o tome kako država
ima sve pod nadzorom i da će u Hrvatsku prvi dan ući
oko tisuću izbjeglica, pa do činjenice koja
eklatantno potvrđuje kako Vlada nema nikakve
strategije niti plana za nositi se s ovom krizom, a
koja se ogleda u gotovo 10 tisuća prispjelih
emigranata koji državnu granicu prelaze kao da se
radi o siru s rupama.
Ostojić se u emisiji gotovo pa
izrugivao sa zapovjedi predsjednice Kolinde Grabar
Kitarović o podizanju stupnja pripravnosti Hrvatske
vojske. Štoviše, Ostojić je u maniri nezavršenog
studenta prava tumačio hrvatski Ustav, govoreći kako
se, prema njegovim odredbama vojska smije angažirati
isključivo u slučaju ratne opasnosti. Međutim, Ustav
to pitanje uopće niti ne regulira već ga definira
Zakon o obrani i koji, uzgred rečeno, dozvoljava
uporabu vojske i u nekim drugim slučajevima poput
obavljanja određenih "zadataka u stanju neposredne
ugroženosti te pružanja pomoći institucijama civilne
vlasti i stanovništvu u slučaju prirodnih,
tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća i td.", a
da ne govorimo o terorističkim ugrozama koje dolaze
iz inozemstva. Previše aljkavosti od strane ministra
koji bi svojom odlučnošću u zaštiti državnih granica
(što mu je jedna od glavnih zakonskih obveza) morao
hrvatskim ljudima uljevati povjerenje, a ne
prodavati demagogiju.
Ali pustimo sada Ostojića i
Milanovićevu Vladu. Njihov mandat se i tako bliži
kraju iako do tada stignu napraviti još previše
štete, a što upravo i čine. Osvrnuo bih se radije na
drugog gosta spomenute emisije, a radi se o Gordanu
Bosancu, sveprisutnom hrvatskom aktivistu koji svoj
kruh zarađuje prodavajući narodu zjake ili, da se
izrazim preciznije, "muda za bubrege". Taj iritantan
lik, (ne)poznat kroz djelovanje u udrugama poput
Centra za mirovne studije i GONG, inače je i jedan
od osnivača LGBT grupe Iskorak i su-pokretač Queer
Zagreb, udruge kojoj je nastranost (poglavito po
pitanju seksualnosti) glavna nit djelovanja, na što
ukazuje i približan prijevod te engleske riječi
(budući da točnog hrvatskog prijevoda za nju niti
nema).
I tako nam je sinoć taj Bosanac,
nakon što se prethodno zgrozio mogućnošću
angažiranja Hrvatske vojske na hrvatskoj državnoj
granici duž Srbije, opet išao podvaliti "muda (ali
ovog puta) za izbjeglice". Podsjetio nas je Bosanac
na to kako je hrvatska turistička država koja
ugošćuje milijune turista pa se dosjetio i
spasonosnog riješenja. Upitao se on, zašto Hrvatska,
poput turista, ne bi na svom teritoriju mogla
smjestiti i izbjeglice kada već ima na raspolaganju
toliko smještajnih kapaciteta. Drug Bosanac očito
još razmišlja u skladu sa socijalističkim modelom
upravljanja, nekad nazočnog u neprežaljenoj mu
Jugoslaviji, a gdje su hoteli bili u društvenom
vlasništvu. Tako bi on i danas privatnim vlasnicima
hotela jednim dekretom i svojim potpisom naložio da
prime horde divljaka (koji su upravo to, a ne prave
izbjeglice jer bi u protivnom bezpogovorno
prihvaćali smještaj koji im se stavlja na
raspolaganje), a nakon sigurne totalne devastacije
interijera vjerojatno bi im, umjesto plaćanja
odštete, odgovorio kako država s tim nema ništa jer
se tu radi o privatnom vlasništvu.
Bosanca ne zabrinjava niti
zatvaranje koridora za izbjeglice prema EU od strane
susjedne nam Slovenije. Zanimljivo, da kao
"humanist" na čija se načela stalno poziva kada je
Hrvatska i njezin odnos prema izbjeglicama u
pitanju, Bosanac navedeni slovenski čin uopće ne
napada već se brutalno verbalno obračunava jedino s
mađarskim premijerom Orbanom koji čini jedino ono
što se činiti i mora, štiti svoju državu i narod.
Štoviše, Orbanov primjer sada, nakon prethodnih
licemjernih kritika, slijede gotovo sve države EU,
osim Hrvatske za koju njezinu Vladu ionako nije
previše briga jer je dobar dio ministara ionako kao
samostalnu državu nije želio. I konačno, Bosanac do
kraja koristi Radmanovu minutažu namjenjenu
zaglupljivanju Hrvata, te poentira prijedlogom, kako
bi Hrvatska za primjer drugim državama u Europskoj
uniji trebala "zbrinuti 50 tisuća izbjeglica" te bi
zato imala bolju "startnu poziciju u pregovorima s
EU" kada se bude raspravljalo o razmještaju
izbjeglica unutar Unije?! Na takvu notornu glupost
čak je i ministar Ostojić "raskolačio" oči, ali,
naravno, niti jednom rječju joj se nije usprotivio.
A zašto i bi kada vjerojatno očekuje kako ćemo zbog
Vladine neučinkovitosti tu brojku ionako za dva-tri
dana dostići. Ispalo bi da kritizira samoga sebe.
Što na kraju svega reći? Možda samo
to da je jadna država koja ima ovakvu vlast. A možda
narod nije ni zaslužio bolju jer ju je ipak sam sebi
izabrao, a nekako me ne bi previše iznenadilo da to
iznova učini. Mazohizam je, čini se, Hrvatima u
krvi. Za sebične interese, malo vlasti i puno
grabeži, čini se kako smo olako spremni žrtvovati i
svoje svetinje i svoj obraz i svoju državu. Da nam
nije onih najmlađih u našem okružju, koji ni za što
nisu krivi i kojima moramo osigurati život u svojoj
Domovini u miru i sigurnosti, već bih i sam odavno
od svega digao ruke i prepustio sve svome tijeku,
isprazno govoreći kako bolje nismo ni zaslužili.
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr |