Višegradska skupina pokazala je zube eurokratima
Na sastanku zemalja Višegradske
skupine, održanom u petak u češkom glavnom gradu
Pragu na temu krize koje te zemlje prolaze ili ih
ona tek očekuje zbog dolaska golemog izbjegličkog
vala, nazočio je kao gost i njemački ministar
vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier. On je
čelnike vlada članica Višegradske skupine (Poljska,
Češka, Slovačka i Mađarska) pokušavao nagovoriti na
liberalnije postavljanje prema čitavom problemu i
veću solidarnost s nesretnim ljudima (drugim
riječima, na propuštanje izbjeglica u svoje zemlje
bez ograničenja), upozorivši kako i Njemačka isto
tako ima svoje limite.
Međutim, premijeri navedenih država
ostali su čvrsti i međusobno solidarni,
istrajavajući na svom prihvaćanju prethodno
dogovorenih kvota koje svaka od njih mora
zadovoljiti kada je riječ o smještaju izbjeglica na
svom teritoriju, ili pristajući samo na njihovo
neznatno povišenje. Svi se oni rukovode jednostavnom
logikom zasnovanom na zdravorazumskom rasuđivanju, a
koje, laički rečeno, kaže kako "onaj tko je čitavu
kašu sam zakuhao, neka je sada sam i jede". Štoviše,
isti su u potpunosti ignorirali poziv luksemburškog
ministra za izolaciju mađarskog premijera te, upravo
suprotno, Orbanu pružili punu političku potporu za
njegov način borbe protiv emigrantske krize koja
prijeti paralizom čitave Europe, najavivši i
pružanje svoje materijalne i financijske potpore
Mađarskoj. Višegradska skupina zemalja i dalje
inzistira na dragovoljnoj osnovi primanja izbjeglica
u svaku pojedinu zemlju, bez političkih pritisaka iz
Bruxellessa i nametanja bilo kakvih nerazumnih kvota
od strane briselske birokracije.
Naravno da se čelnici država
Višegradske skupine u svom protivljenju službenom
Bruxellessu ne rukovode samo činjenicom kako oni
nisu krivi za nastalu katastrofu, već, kao pravi
državnici, polaze od pretpostavki i analiza kakve bi
posljedice po njihove zemlje u gospodarskom,
demografskom, vjerskom, sociološkom, zdravstvenom,
kulturnom i svakom drugom pogledu, mogao imati
nekontrolirani ulazak i pružanje utočišta
emigrantima izvan vlastitih mogućnosti. Namjerno, za
razliku od mnogih, puno češće uporabljujem riječ
emigranti nego izbjeglice, jer, osim što je pravih
izbjeglica koji bježe zbog ratnih prilika sada u
Europi između 40 i 50 posto od ukupnog broja
pristiglih, sve su ostalo ekonomski emigranti koji
ne podliježu zakonima i pravima koja se izbjeglicama
zakonski moraju osigurati. Osim toga, prave
izbjeglice se nikada ne bi ponašale tako agresivno i
divlje (a čemu svjedočimo proteklih tjedana) već bi
mirno prihvaćale odredišta i smještajne kapacitete
koji im se stavljaju na raspolaganje.
Isto tako, obavještajnim i policijskim strukturama EU jako je
dobro znano kako se u okupiranom djelu Sirije, Libiji i Turskoj kupuju
krivotvorene sirijske putovnice za iznos između 800 i 1000 eura da bi u EU
protupravno dobili izbjeglički status. Sve to u EU svi dobro znaju ali zdrave
reakcije briselskih političara nema. Zato takvo stanje, s jedne strane zagušenja
granica rijekama ljudi, a s druge nesnalaženja onih koji su se za ovo već davno
morali pripremiti, izaziva veliku zabrinutost stanovništvom malih i gospodarski
nejakih država EU čija politička vodstva ništa ne žele prepustiti slučaju. Oni
znaju kako upravo svjedočimo povijesnim i tektonskim demografsko-političkim
poremećajima u razmjerima koji se ciklički događaju svakih 500-tinjak godina. U
takvim uvjetima slabim i neorganiziranim zemljama i njihovim narodima nema
budućnosti. Nažalost, u slabe i neorganizirane svakako ubrajam i današnje
hrvatske vlasti koje umjesto državničke, prema Bruxellessu vode dodvorničku
politiku zasnovanu na hinjenom humanizmu a u stvarnosti na svojim uskim
političko-financijskim interesima što je nedopustivo, poglavito u pokrenutim
globalnim procesima.
Mlaka i uglavnom retorička borba
Zapada protiv "Islamske države" i ISIL-ovih snaga u
Iraku, Siriji i Libiji, ne ulijeva previše nade u
skori završetak emigrantskog vala. Štoviše, nemali
je broj visokopozicioniranih svjetskih političara i
državnika koji upozoravaju na kretanje čitavih novih
milijuna emigranata prema europskom kopnu. O tome je
nedavno u Tirolu na godišnjem Europskom forumu
progovorila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar
Kitarović i sama navodeći kako je ovo tek početak i
da Europu očekuju milijuni izbjeglica. Pritom je
znakovito kako su njezine izjave bojkotirali svi
glavni mediji u Hrvatskoj, dok su istodobno
prenosili Milanovićeve putešestvije po Siciliji kada
je licemjerno govorio o bezgraničnoj hrvatskoj
solidarnosti, a emigrante gotovo otvoreno pozivao na
dolazak u Hrvatsku gdje će osjetiti "dobrodošlicu",
"ljubav" i "toplinu" za razliku od nekih drugih nama
susjednih država EU. Tako rade diletanti, a nikako
državnici.
Podjela Europe po novom obrascu
I dok danas Mađarska optužuje Grčku
da ne čini ništa što bi smanjila ulazak emigranata,
Grci Njemačku i Bruxelless da su ih ostavili same u
borbi s rijekama izbjeglica, Njemačka Mađarsku za
korištenje oštrih i neprimjerenih mjera spram njima,
a Italiju za njihovo ne popisivanje, Danska Njemačku
za propuštanje izbjeglica na njihov teritorij, a
Englezi zaziru i od same pomisli na udomljavanje
izbjeglica koji se pod smrtnom ugrozom podmorskim
tunelom nastoje dokopati britanske obale, čini se
kako je počeo prvi veliki politički razdor između
članica EU koji iz temelja ugrožava njezinu
postojeću strukturu i prijeti posvemašnjim raskolom.
Na pomolu je svojevrsna nova blokovska podjela
Europe na "istočni" i "zapadni blok", ovoga puta ne
na ideološkoj razini već na različitim pogledima na
rješavanje emigrantske krize koja prijeti
uništavanjem Europe kakva je postojala stoljećima.
Europa se vrlo lako može pretvoriti u
civilizacijski, vjerski i kulturološki mikser,
razdiran permanentnim unutarnjim sukobima većeg ili
manjeg intenziteta koji će rezultirati općom
gospodarskom stagnacijom i krahom europske pozicije
globalnog igrača. To je pozicija koja prekooceanskim
geostrateškim kuharima očigledno odgovara.
Da stvari izmiču kontroli upozorava
prošlog tjedna i njemački Spiegel, prenoseći riječi
predsjednika Europarlamenta Martina Schulza.
Potonji, kritizirajući njihovu emigrantsku politiku,
de facto ucjenjuje srednje i istočnoeuropske članice
EU riječima, kako bi one trebale biti svjesne svog
posebnog položaja u svezi potencijalne ruske ugroze,
aludirajući na njihovo eventualno traženje vojne
zaštite. Potpuno promašena i krajnje neprihvatljiva
poveznica čelne osobe jedne zajedničke europske
institucije prema pojedinim suverenim članicama EU.
I dok su u subotu u pojedinim
velikim gradovima EU održavani javni skupovi potpore
izbjeglicama od strane tamošnje liberalne javnosti,
koja se zalaže za njihov neograničeni ulazak u EU,
čini se kako je njemačka kancelarka Merkel iznova
nadvisila samu sebe. Posljednji tjedan dana ona se
često družila s prispjelim izbjeglicama na ulicama i
kolodvorima njemačkih gradova, radila s njima
selfije koji su punili domaće medijske stranice i
društvene mreže, pritom javno pozivajući izbjeglice
na slobodan ulazak u Njemačku (radikalnije i od
premijera Milanovića čiji selfi s ponekim lažnim
Sirijcem (vjerojatnost da nije Sirijac je oko 50
posto) i mi možemo uskoro očekivati, jer slijediti
svoje gospodare je jedino što ova vlada zna).
Međutim, čini se kako se stvari počinju polako
mijenjati.
Homogenizacija europske desnice
Njemački der Spiegel tako piše
sljedeće (neću precizno citirati pa ne koristim
upravni govor): kancelarka još nikada nije
demonstrirala toliku osobnu uvučenost u imigracijsku
krizu (opisani selfiji i sl.). Europa danas,
nastavlja njemački medij, s nevjericom gleda na novu
Njemačku i njezinu kancelarku. U tome se ogleda i
uvažavanje i užas kako se država, poznata po hladnoj
i racionalnoj politici iz prošlosti, pretvara u
zemlju koja "gubi razum", kaže der Spiegel u svom
komentaru. Dakle, navedena novina postavlja pitanje
koje svi mi i u Hrvatskoj postavljamo. Što se to
događa s Njemačkom i njezinom kancelarkom, koja je
samo prije nekoliko godina, na valu pobuna, paleži i
razbijanja koje su po Francuskoj i drugim EU
državama činili pripadnici muslimanske zajednice,
prva hrabro istupila u Bundestagu i priznala
neuspjeh višedesetljetne integracijske politike
njemačke države prema muslimanskim useljenicima?
Danas Nijemcima ta ista kancelarka, bez ikakvog razumskog
obrazloženja, kaže kako Njemačka može ove godine primiti 800 tisuća emigranata
koje će ona odmah početi integrirati u svoje društvo?! Naveo bih pritom, kako su
ovih mjeseci u mnogim njemačkim gradovima osnovane nove škole njemačkog jezika
za prispjele izbjeglice ali se u njih, znakovito, malo tko javlja. Kako će u
stvarnosti teći ta integracija, nitko ne zna, a zna se samo to, da kada mladi
čovjek-izbjeglica u Njemačkoj ostvari svoj pravni status, on, temeljem zakona o
pravu na spajanje obitelji, odmah k sebi može pozvati svoju bližu rodbinu.
Upravo se tom činjenicom rukovode mnogi emigranti čija mlada muška lica, bez
pratnje obitelji, danas viđamo u jurišima na slabobranjene EU-granice.
"Priželjkivanih" 800 tisuća, na taj će se način vrlo brzo i višestruko uvećati.
Opisana čudna njemačka politika ne
ostaje bez odgovora. Stvari se radikaliziraju i u
dalekoj Norveškoj gdje se sve češće, na žalost,
nailazi i na razumijevanje (da ne govorimo čak i o
simpatijama) za krvoločni čin tamošnjeg ekstremiste
Andersa Breivicka koji je 2012. g. pobio 70-ak
svojih sugrađana zbog liberalnog odnosa prema
tamošnjim emigrantima.
Nedavno je mađarski biskup László
Kiss-Rigó išao tako daleko da je javno kritizirao i
papu Franju zbog "nerazumijevanja situacije s
emigrantima", kazavši kako se ovdje ne radi o
izbjeglicama već o "invaziji". Oni dolaze, kaže
mađarski biskup, s uzvicima "Allahu Akbar". Oni žele
nad nama uspostaviti dominaciju. I tu je biskup
potpuno u pravu, a sve drugo je čisto licemjerje i
zatvaranje očiju pred problemom. Usporedimo stav
mađarskog biskupa sa stavom dubrovačkog biskupa Mate
Uzinića koji govori o hrvatskoj demografskoj pustoši
i mladim i zdravim muškarcima koji nam s Bliskog
istoka kucaju na vrata?! Potpuni sumrak razuma koji
implicira puno toga, neshvatljiv i s pozicije same
katoličke vjere. Po toj logici i BiH Hrvati su se
tijekom povijesti samo trebali prepustiti turskoj
najezdi, poturčiti i sve bi bilo dobro. I tako redom
svi narodi do Vatikana i dalje. Danas bi biskup
Uzanić vjerojatno bio muftija dubrovački.
Bilo kako bilo, prema najnovijim
istraživanjima, s mađarskim biskupom danas se slaže
četvrtina Nijemaca ali, što je najvažnije, i
pojedini politički saveznici kancelarke Merkel,
prije svih oni u Bavarskoj. Tamošnji premijer Horst
Seehofer, osim što je u nedjelju pozdravio konačnu
njemačku odluku da iznova uvede nadzor granice prema
Austriji (odluka je, naravno, izazvala osudu
dežurnih briselskih eurokrata), išao je još i dalje.
On je najavio skori sastanak s, do jučer u Njemačkoj
i mnogim državama Zapadne Europe "omraženim"
mađarskim premijerom Orbanom. Štoviše, pozvao ga je
na zasjedanje bavarskog Landtaga (parlamenta) kada
se bude raspravljalo o izbjegličkoj krizi. Ne treba
sumnjati kako će tom prigodom biti govora i o tome
kako mađarski granični zid učiniti još čvršćim.
Svemu ovome treba dodati najnovije
izjave i same njemačke kancelarke i njezinog
ministra vanjskih poslova o tome kako Zapad konačno
treba početi zajednički djelovati s Rusijom u
pitanju zaustavljanja rata u Siriji i uništenje
"Islamske države". Što će se na kraju svega ovog
izroditi za sada je još uvijek nepoznanica, ali se
čini kako je aktivni ulazak Rusije u bliskoistočnu
"igru" poremetio prvotne planove američkih
geopolitičkih kuhara koji se suludom politikom bez
ikakve grižnje savjesti "razračunavaju" s tragičnim
sudbinama milijuna ljudi.
Prijevremeni izbori jedini spas za
Hrvatsku
Ovih dana postaje jasno kako od
čudne liberalne politike EU-čelnika o apsolutnoj
slobodi ulaska emigranata u Europsku uniju, na kraju
neće ostati previše. Zahvaljujući ponajviše čvrstim
državničkim stavovima mađarskog, a onda i ostalih
čelnika država Srednje i Istočne EU, a od sada, čini
se, i Njemačke, uvest će se stroži režim nadgledanja
granica. Koliko će se to na samom terenu pozitivno
odraziti, s obzirom na količinu nadolazećih ljudi
koji su sada u pokretu prema europskom kopnu,
poglavito onih koji pristižu brodovima te ih je iz
humanih razloga teže sprječavati u svom naumu da se
dočepaju Europe, ostaje za vidjeti. Međutim, ono što
se već sada zna jest to, kako je Mađarska pred
završetkom izgradnje svoje "fortifikacije" uz
granicu sa Srbijom i da će se, ukoliko Grci i
Makedonci u najskorije vrijeme ne poduzmu nešto
slično (a što je teško za vjerovati i zbog
financijskih razloga), izbjeglički val iz Srbije sve
više kanalizirati u smjeru Hrvatske kao jedinoj
preostaloj propusnoj točci tj. nebranjenoj granici
EU na balkanskoj ruti.
Neoprostiva kratkovidnost
trenutačnih hrvatskih vlasti koje nisu u stanju (ili
čak nemaju niti želje) sagledati sve posljedice koje
u tom slučaju mogu nastati po našu državu, iziskuju
žurnu reakciju svih domoljubnih i svjesnih
političkih i građanskih snaga hrvatskog društva.
Hrvatska, vladinom nedržavničkom
politikom i lažnom umirujućom retorikom kako oni
drže sve pod nadzorom, postaje slijepo crijevo u
kojem mogu zaglaviti desetci tisuća emigranata u
vrlo kratkom vremenu. Poglavito ukoliko i Slovenci
donesu slične mjere poput jučer Nijemaca glede
nadzora svojih južnih granica.
Tako će se Srednja Europa iznova
zaštititi podaničkom i izdanom Hrvatskom kao što je
bilo u srednjem vijeku prilikom prodora osmanlijskih
osvajača. Hrvati su tada krvarili, a njihove zemlje
opustjele, dok nam europske sile nisu pomagale (osim
ponešto pape) već nam samo lukavo podmetnule laskavu
titulu "predziđa kršćanstva" kojom se i danas tako
naivno ponosimo. Istodobno, oni su vlastita društva
gradili u miru i svojim narodima osiguravali
napredak na hrvatskoj krvarini. A što bi bilo da je
i Hrvatska poput Bosne šaptom pala, nije teško
zamisliti.
Zato je nedopustivo da se povijest
ovog djela Europe iznova prelama preko hrvatskih
leđa, kao da iz nje ništa nismo naučili. Upravo smo
sada svjesni razmjera pogubnosti politike
"balkanskog smjera Hrvatske", koja nam je podvaljena
od strane odnarođenih struktura vlasti od 2000.
godine na ovamo (slijedom provedbe britanskih
geopolitičkih interesa), umjesto da smo se po
prirodnom, kulturnom i vjerskom pravu okrenuli sebi
srodnim zemljama Višegradske skupine, a za što još
nije prekasno. Da je bilo tako, sada bismo znali
odgovor na novonastalu izbjegličku krizu. Ovako,
niti znamo odgovore, niti imamo strategiju.
Vladina ad-hoc rješenja samo će
pridonijeti još većoj konfuziji i neorganiziranosti
jer se neće znati ni tko pije ni tko plaća. Hrvatsku
od ilegalnog i agresivnog ulaska emigranata dijelom
brane Dunav i Sava, što je dobro, ali duž kopnene
granice sa Srbijom treba žurno napraviti zid po
mađarskom obrascu. To se ne smije bojati glasno
reći, bez obzira na dežurne ljevičarsko-liberalne
galamdžije u medijima i pojedinim građanskim
udrugama, koji su uvijek uglas, poput hijena spremni
zaurlati na bilo koju odluku koja hrvatsku
pozicionira kao ozbiljnu i samostalnu državu.
Sada, kada se postojeća vlast do
kraja razgolitila u svom neznanju, nehtijenju i
pukom populizmu, vrijeme je da hrvatska predsjednica
i hrvatska oporba zajedno pozovu na provedbu
izvanrednih parlamentarnih izbora jer vremena za
nove vladine akrobacije s državom i narodom više
nema.
Autor:
Zoran Meter, dnevno.hr |