Hrvatska postaje slijepo crijevo

Nakon što je prošli tjedan luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn svoje europske kolege pozvao na osudu i izolaciju mađarskog premijera Viktora Orabana zbog njegovih odlučnih mjera suzbijanja ilegalnog i stihijskog prelaska mađarske granice od strane emigranata, Asselbornu i njegovim europskim istomišljenicima u petak je stigao hladan tuš.

Višegradska skupina pokazala je zube eurokratima

Na sastanku zemalja Višegradske skupine, održanom u petak u češkom glavnom gradu Pragu na temu krize koje te zemlje prolaze ili ih ona tek očekuje zbog dolaska golemog izbjegličkog vala, nazočio je kao gost i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier. On je čelnike vlada članica Višegradske skupine (Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) pokušavao nagovoriti na liberalnije postavljanje prema čitavom problemu i veću solidarnost s nesretnim ljudima (drugim riječima, na propuštanje izbjeglica u svoje zemlje bez ograničenja), upozorivši kako i Njemačka isto tako ima svoje limite.

Međutim, premijeri navedenih država ostali su čvrsti i međusobno solidarni, istrajavajući na svom prihvaćanju prethodno dogovorenih kvota koje svaka od njih mora zadovoljiti kada je riječ o smještaju izbjeglica na svom teritoriju, ili pristajući samo na njihovo neznatno povišenje. Svi se oni rukovode jednostavnom logikom zasnovanom na zdravorazumskom rasuđivanju, a koje, laički rečeno, kaže kako "onaj tko je čitavu kašu sam zakuhao, neka je sada sam i jede". Štoviše, isti su u potpunosti ignorirali poziv luksemburškog ministra za izolaciju mađarskog premijera te, upravo suprotno, Orbanu pružili punu političku potporu za njegov način borbe protiv emigrantske krize koja prijeti paralizom čitave Europe, najavivši i pružanje svoje materijalne i financijske potpore Mađarskoj. Višegradska skupina zemalja i dalje inzistira na dragovoljnoj osnovi primanja izbjeglica u svaku pojedinu zemlju, bez političkih pritisaka iz Bruxellessa i nametanja bilo kakvih nerazumnih kvota od strane briselske birokracije.

Naravno da se čelnici država Višegradske skupine u svom protivljenju službenom Bruxellessu ne rukovode samo činjenicom kako oni nisu krivi za nastalu katastrofu, već, kao pravi državnici, polaze od pretpostavki i analiza kakve bi posljedice po njihove zemlje u gospodarskom, demografskom, vjerskom, sociološkom, zdravstvenom, kulturnom i svakom drugom pogledu, mogao imati nekontrolirani ulazak i pružanje utočišta emigrantima izvan vlastitih mogućnosti. Namjerno, za razliku od mnogih, puno češće uporabljujem riječ emigranti nego izbjeglice, jer, osim što je pravih izbjeglica koji bježe zbog ratnih prilika sada u Europi između 40 i 50 posto od ukupnog broja pristiglih, sve su ostalo ekonomski emigranti koji ne podliježu zakonima i pravima koja se izbjeglicama zakonski moraju osigurati. Osim toga, prave izbjeglice se nikada ne bi ponašale tako agresivno i divlje (a čemu svjedočimo proteklih tjedana) već bi mirno prihvaćale odredišta i smještajne kapacitete koji im se stavljaju na raspolaganje.

Isto tako, obavještajnim i policijskim strukturama EU jako je dobro znano kako se u okupiranom djelu Sirije, Libiji i Turskoj kupuju krivotvorene sirijske putovnice za iznos između 800 i 1000 eura da bi u EU protupravno dobili izbjeglički status. Sve to u EU svi dobro znaju ali zdrave reakcije briselskih političara nema. Zato takvo stanje, s jedne strane zagušenja granica rijekama ljudi, a s druge nesnalaženja onih koji su se za ovo već davno morali pripremiti, izaziva veliku zabrinutost stanovništvom malih i gospodarski nejakih država EU čija politička vodstva ništa ne žele prepustiti slučaju. Oni znaju kako upravo svjedočimo povijesnim i tektonskim demografsko-političkim poremećajima u razmjerima koji se ciklički događaju svakih 500-tinjak godina. U takvim uvjetima slabim i neorganiziranim zemljama i njihovim narodima nema budućnosti. Nažalost, u slabe i neorganizirane svakako ubrajam i današnje hrvatske vlasti koje umjesto državničke, prema Bruxellessu vode dodvorničku politiku zasnovanu na hinjenom humanizmu a u stvarnosti na svojim uskim političko-financijskim interesima što je nedopustivo, poglavito u pokrenutim globalnim procesima.

Mlaka i uglavnom retorička borba Zapada protiv "Islamske države" i ISIL-ovih snaga u Iraku, Siriji i Libiji, ne ulijeva previše nade u skori završetak emigrantskog vala. Štoviše, nemali je broj visokopozicioniranih svjetskih političara i državnika koji upozoravaju na kretanje čitavih novih milijuna emigranata prema europskom kopnu. O tome je nedavno u Tirolu na godišnjem Europskom forumu progovorila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i sama navodeći kako je ovo tek početak i da Europu očekuju milijuni izbjeglica. Pritom je znakovito kako su njezine izjave bojkotirali svi glavni mediji u Hrvatskoj, dok su istodobno prenosili Milanovićeve putešestvije po Siciliji kada je licemjerno govorio o bezgraničnoj hrvatskoj solidarnosti, a emigrante gotovo otvoreno pozivao na dolazak u Hrvatsku gdje će osjetiti "dobrodošlicu", "ljubav" i "toplinu" za razliku od nekih drugih nama susjednih država EU. Tako rade diletanti, a nikako državnici.

Podjela Europe po novom obrascu

I dok danas Mađarska optužuje Grčku da ne čini ništa što bi smanjila ulazak emigranata, Grci Njemačku i Bruxelless da su ih ostavili same u borbi s rijekama izbjeglica, Njemačka Mađarsku za korištenje oštrih i neprimjerenih mjera spram njima, a Italiju za njihovo ne popisivanje, Danska Njemačku za propuštanje izbjeglica na njihov teritorij, a Englezi zaziru i od same pomisli na udomljavanje izbjeglica koji se pod smrtnom ugrozom podmorskim tunelom nastoje dokopati britanske obale, čini se kako je počeo prvi veliki politički razdor između članica EU koji iz temelja ugrožava njezinu postojeću strukturu i prijeti posvemašnjim raskolom. Na pomolu je svojevrsna nova blokovska podjela Europe na "istočni" i "zapadni blok", ovoga puta ne na ideološkoj razini već na različitim pogledima na rješavanje emigrantske krize koja prijeti uništavanjem Europe kakva je postojala stoljećima. Europa se vrlo lako može pretvoriti u civilizacijski, vjerski i kulturološki mikser, razdiran permanentnim unutarnjim sukobima većeg ili manjeg intenziteta koji će rezultirati općom gospodarskom stagnacijom i krahom europske pozicije globalnog igrača. To je pozicija koja prekooceanskim geostrateškim kuharima očigledno odgovara.

Da stvari izmiču kontroli upozorava prošlog tjedna i njemački Spiegel, prenoseći riječi predsjednika Europarlamenta Martina Schulza. Potonji, kritizirajući njihovu emigrantsku politiku, de facto ucjenjuje srednje i istočnoeuropske članice EU riječima, kako bi one trebale biti svjesne svog posebnog položaja u svezi potencijalne ruske ugroze, aludirajući na njihovo eventualno traženje vojne zaštite. Potpuno promašena i krajnje neprihvatljiva poveznica čelne osobe jedne zajedničke europske institucije prema pojedinim suverenim članicama EU.

I dok su u subotu u pojedinim velikim gradovima EU održavani javni skupovi potpore izbjeglicama od strane tamošnje liberalne javnosti, koja se zalaže za njihov neograničeni ulazak u EU, čini se kako je njemačka kancelarka Merkel iznova nadvisila samu sebe. Posljednji tjedan dana ona se često družila s prispjelim izbjeglicama na ulicama i kolodvorima njemačkih gradova, radila s njima selfije koji su punili domaće medijske stranice i društvene mreže, pritom javno pozivajući izbjeglice na slobodan ulazak u Njemačku (radikalnije i od premijera Milanovića čiji selfi s ponekim lažnim Sirijcem (vjerojatnost da nije Sirijac je oko 50 posto) i mi možemo uskoro očekivati, jer slijediti svoje gospodare je jedino što ova vlada zna). Međutim, čini se kako se stvari počinju polako mijenjati.

Homogenizacija europske desnice

Njemački der Spiegel tako piše sljedeće (neću precizno citirati pa ne koristim upravni govor): kancelarka još nikada nije demonstrirala toliku osobnu uvučenost u imigracijsku krizu (opisani selfiji i sl.). Europa danas, nastavlja njemački medij, s nevjericom gleda na novu Njemačku i njezinu kancelarku. U tome se ogleda i uvažavanje i užas kako se država, poznata po hladnoj i racionalnoj politici iz prošlosti, pretvara u zemlju koja "gubi razum", kaže der Spiegel u svom komentaru. Dakle, navedena novina postavlja pitanje koje svi mi i u Hrvatskoj postavljamo. Što se to događa s Njemačkom i njezinom kancelarkom, koja je samo prije nekoliko godina, na valu pobuna, paleži i razbijanja koje su po Francuskoj i drugim EU državama činili pripadnici muslimanske zajednice, prva hrabro istupila u Bundestagu i priznala neuspjeh višedesetljetne integracijske politike njemačke države prema muslimanskim useljenicima?

Danas Nijemcima ta ista kancelarka, bez ikakvog razumskog obrazloženja, kaže kako Njemačka može ove godine primiti 800 tisuća emigranata koje će ona odmah početi integrirati u svoje društvo?! Naveo bih pritom, kako su ovih mjeseci u mnogim njemačkim gradovima osnovane nove škole njemačkog jezika za prispjele izbjeglice ali se u njih, znakovito, malo tko javlja. Kako će u stvarnosti teći ta integracija, nitko ne zna, a zna se samo to, da kada mladi čovjek-izbjeglica u Njemačkoj ostvari svoj pravni status, on, temeljem zakona o pravu na spajanje obitelji, odmah k sebi može pozvati svoju bližu rodbinu. Upravo se tom činjenicom rukovode mnogi emigranti čija mlada muška lica, bez pratnje obitelji, danas viđamo u jurišima na slabobranjene EU-granice. "Priželjkivanih" 800 tisuća, na taj će se način vrlo brzo i višestruko uvećati.

Opisana čudna njemačka politika ne ostaje bez odgovora. Stvari se radikaliziraju i u dalekoj Norveškoj gdje se sve češće, na žalost, nailazi i na razumijevanje (da ne govorimo čak i o simpatijama) za krvoločni čin tamošnjeg ekstremiste Andersa Breivicka koji je 2012. g. pobio 70-ak svojih sugrađana zbog liberalnog odnosa prema tamošnjim emigrantima.

Nedavno je mađarski biskup László Kiss-Rigó išao tako daleko da je javno kritizirao i papu Franju zbog "nerazumijevanja situacije s emigrantima", kazavši kako se ovdje ne radi o izbjeglicama već o "invaziji". Oni dolaze, kaže mađarski biskup, s uzvicima "Allahu Akbar". Oni žele nad nama uspostaviti dominaciju. I tu je biskup potpuno u pravu, a sve drugo je čisto licemjerje i zatvaranje očiju pred problemom. Usporedimo stav mađarskog biskupa sa stavom dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji govori o hrvatskoj demografskoj pustoši i mladim i zdravim muškarcima koji nam s Bliskog istoka kucaju na vrata?! Potpuni sumrak razuma koji implicira puno toga, neshvatljiv i s pozicije same katoličke vjere. Po toj logici i BiH Hrvati su se tijekom povijesti samo trebali prepustiti turskoj najezdi, poturčiti i sve bi bilo dobro. I tako redom svi narodi do Vatikana i dalje. Danas bi biskup Uzanić vjerojatno bio muftija dubrovački.

Bilo kako bilo, prema najnovijim istraživanjima, s mađarskim biskupom danas se slaže četvrtina Nijemaca ali, što je najvažnije, i pojedini politički saveznici kancelarke Merkel, prije svih oni u Bavarskoj. Tamošnji premijer Horst Seehofer, osim što je u nedjelju pozdravio konačnu njemačku odluku da iznova uvede nadzor granice prema Austriji (odluka je, naravno, izazvala osudu dežurnih briselskih eurokrata), išao je još i dalje. On je najavio skori sastanak s, do jučer u Njemačkoj i mnogim državama Zapadne Europe "omraženim" mađarskim premijerom Orbanom. Štoviše, pozvao ga je na zasjedanje bavarskog Landtaga (parlamenta) kada se bude raspravljalo o izbjegličkoj krizi. Ne treba sumnjati kako će tom prigodom biti govora i o tome kako mađarski granični zid učiniti još čvršćim.

Svemu ovome treba dodati najnovije izjave i same njemačke kancelarke i njezinog ministra vanjskih poslova o tome kako Zapad konačno treba početi zajednički djelovati s Rusijom u pitanju zaustavljanja rata u Siriji i uništenje "Islamske države". Što će se na kraju svega ovog izroditi za sada je još uvijek nepoznanica, ali se čini kako je aktivni ulazak Rusije u bliskoistočnu "igru" poremetio prvotne planove američkih geopolitičkih kuhara koji se suludom politikom bez ikakve grižnje savjesti "razračunavaju" s tragičnim sudbinama milijuna ljudi.

Prijevremeni izbori jedini spas za Hrvatsku

Ovih dana postaje jasno kako od čudne liberalne politike EU-čelnika o apsolutnoj slobodi ulaska emigranata u Europsku uniju, na kraju neće ostati previše. Zahvaljujući ponajviše čvrstim državničkim stavovima mađarskog, a onda i ostalih čelnika država Srednje i Istočne EU, a od sada, čini se, i Njemačke, uvest će se stroži režim nadgledanja granica. Koliko će se to na samom terenu pozitivno odraziti, s obzirom na količinu nadolazećih ljudi koji su sada u pokretu prema europskom kopnu, poglavito onih koji pristižu brodovima te ih je iz humanih razloga teže sprječavati u svom naumu da se dočepaju Europe, ostaje za vidjeti. Međutim, ono što se već sada zna jest to, kako je Mađarska pred završetkom izgradnje svoje "fortifikacije" uz granicu sa Srbijom i da će se, ukoliko Grci i Makedonci u najskorije vrijeme ne poduzmu nešto slično (a što je teško za vjerovati i zbog financijskih razloga), izbjeglički val iz Srbije sve više kanalizirati u smjeru Hrvatske kao jedinoj preostaloj propusnoj točci tj. nebranjenoj granici EU na balkanskoj ruti.

Neoprostiva kratkovidnost trenutačnih hrvatskih vlasti koje nisu u stanju (ili čak nemaju niti želje) sagledati sve posljedice koje u tom slučaju mogu nastati po našu državu, iziskuju žurnu reakciju svih domoljubnih i svjesnih političkih i građanskih snaga hrvatskog društva.

Hrvatska, vladinom nedržavničkom politikom i lažnom umirujućom retorikom kako oni drže sve pod nadzorom, postaje slijepo crijevo u kojem mogu zaglaviti desetci tisuća emigranata u vrlo kratkom vremenu. Poglavito ukoliko i Slovenci donesu slične mjere poput jučer Nijemaca glede nadzora svojih južnih granica.

Tako će se Srednja Europa iznova zaštititi podaničkom i izdanom Hrvatskom kao što je bilo u srednjem vijeku prilikom prodora osmanlijskih osvajača. Hrvati su tada krvarili, a njihove zemlje opustjele, dok nam europske sile nisu pomagale (osim ponešto pape) već nam samo lukavo podmetnule laskavu titulu "predziđa kršćanstva" kojom se i danas tako naivno ponosimo. Istodobno, oni su vlastita društva gradili u miru i svojim narodima osiguravali napredak na hrvatskoj krvarini. A što bi bilo da je i Hrvatska poput Bosne šaptom pala, nije teško zamisliti.

Zato je nedopustivo da se povijest ovog djela Europe iznova prelama preko hrvatskih leđa, kao da iz nje ništa nismo naučili. Upravo smo sada svjesni razmjera pogubnosti politike "balkanskog smjera Hrvatske", koja nam je podvaljena od strane odnarođenih struktura vlasti od 2000. godine na ovamo (slijedom provedbe britanskih geopolitičkih interesa), umjesto da smo se po prirodnom, kulturnom i vjerskom pravu okrenuli sebi srodnim zemljama Višegradske skupine, a za što još nije prekasno. Da je bilo tako, sada bismo znali odgovor na novonastalu izbjegličku krizu. Ovako, niti znamo odgovore, niti imamo strategiju.

Vladina ad-hoc rješenja samo će pridonijeti još većoj konfuziji i neorganiziranosti jer se neće znati ni tko pije ni tko plaća. Hrvatsku od ilegalnog i agresivnog ulaska emigranata dijelom brane Dunav i Sava, što je dobro, ali duž kopnene granice sa Srbijom treba žurno napraviti zid po mađarskom obrascu. To se ne smije bojati glasno reći, bez obzira na dežurne ljevičarsko-liberalne galamdžije u medijima i pojedinim građanskim udrugama, koji su uvijek uglas, poput hijena spremni zaurlati na bilo koju odluku koja hrvatsku pozicionira kao ozbiljnu i samostalnu državu.

Sada, kada se postojeća vlast do kraja razgolitila u svom neznanju, nehtijenju i pukom populizmu, vrijeme je da hrvatska predsjednica i hrvatska oporba zajedno pozovu na provedbu izvanrednih parlamentarnih izbora jer vremena za nove vladine akrobacije s državom i narodom više nema.

Autor: Zoran Meter, dnevno.hr