Nakon, na najveći hrvatski nacionalni praznik Dan
pobjede, hrvatskih branitelja i domovinske zahvalnosti
u zgradi riječkog HNK održanog skandaloznog skupa,
kolokvijalno nazvanog "Kontra-Oluja", došlo je do niza
incidentnih situacija pa i fizičkih razračunavanja
između Pupovčevih pristaša i domoljubno orjentiranih
građana Rijeke. Ovi drugi su već više od godinu dana
izloženi sustavnom psihološkom i propagandnom ratu
koji se protiv njih vodi, osim od strane lokalnih
medija pod nadzorom Obersnelove bratije, i na
kazališnim daskama jednog nacionalnog teatra,
pretvorenog u poligon otvorenog jugoslavenskog
obračuna s neovisnom hrvatskom državom, pod krinkom
lažne multikulturalnosti, demokracije i čega sve ne.
Obersnel već drugi dan, uvijek za
manipulaciju spreman, lukavo kaže: "Takvo što ne
smije se događati i vjerujem da će oni koji si
uzimaju za pravo napadati druge ljude biti adekvatno
kažnjeni, jer govor mržnje, agresija i fizički
napadi ne mogu se i ne smiju tolerirati".
Pritom dodaje kako Rijeku ne predstavlja samo ta
"mala skupina ljudi" (misli na hrvatvske branitelje
i pripadnike navijačke skupine "Armada" koji su
prosvjedovali protiv navedene protuhrvatske
provokacije).
Obersnel, u maniri Miloševića na
Gazimestanu, ispaljuje verbalne projektile koji se
bez oklijevanja mogu svesti pod onu famoznu hašku
frazu o "prekomjernom granatiranju". On danas na sva
zvona zaziva i kažnjavanje i javnu i medijsku osudu
hrvatskih ljudi čiji je jedini grijeh samo to što im
je u jednom trenutku prekipjelo njegovo licemjerje i
skrivanje iza plašta demokracije i
multikulturalnosti, kao i ne poduzimanje ničeg
konkretnog od strane pravosudnih tijela države koja
ne želi štititi niti pravo na njihove nacionalne
osjećaje, niti samu sebe.
Nitko normalan nasilje ne može
opravdavati, ali može i mora uprijeti prstom u one
koje nasilje svjesno provociraju svojim djelovanjem
i koji isto tako moraju biti svjesni posljedica
takvog djelovanja. Jer nije lopov samo onaj koji
krade već i onaj. A upravo je taj drugi
lopov-logističar glavom i bradom Obersnel Vojko,
koji je alfa i omega svega što se u gradu na Rječini
događa, uključno i svinjarije oko jadnička Frljića.
Najbolji primjer lažnog Obersnelovog
pozivanja na demokraciju i slobodu izražavanja, bila
je samo nekoliko dana ranije donešena odluka kojom
je Obersnel u klasičnoj despotskoj maniri
primjerenoj totalitarnim državama pogazio odluku
Gradskih tijela kojima je na čelu i žurno zatražio
skidanje prethodno odobrenog i upravo postavljenog
braniteljskog plakata "Stop partitokraciji - sloboda
hrvatskoj naciji" na rječkom neboderu. Riječki
"glavonja" je ovim činom još jednom pokazao koliko
je u Rijeci pod njegovom vladavinom zaživjela
demokracija, jer si on čak ostavlja za pravo
protupravno pogaziti odluku za to nadležnih gradskih
tijela.
Obersnel je već odavno od trećeg
grada po veličini u Hrvatskoj stvorio vlastitu
prčiju naslijeđenu od svog mentora Slavka Linića.
Obersnel se, poput potonjeg, prikazuje velikim
socijaldemokratom zbog čega se onda valjda i
podrazumijeva njegova velika osjetljivost za obične
i male ljude, predana borba protiv korupcije,
izrabljivanja naroda i sl. a koji privid je, zbog
njemu sklonih i nadziranih medija riječko građanstvo
dugo gutalo kao stvarnost.
Ali činjenice su neumoljive te je
samo pitanje tko će ih i gdje prezentirati. Rijeka
je pod Obersnelovom kapom već više od jednog
desetljeća izložena i materjalnom i kulturnom i
duhovnom propadanju postavši hrvatski grad
predvodnik u padu broja stanovnika, odlasku mladih
trbuhom za kruhom, korupcijske pljačke svega
vrijednog, uništenju industrijske proizvodnje te
povišenju provincijalizma. Upravo taj
provincijalizam, koji je riječku kulturu srozao na
razinu ugoščavanja balkanskih cajki i komšijskih
kazališnih i filmskih "remek-djela" financiranih od
tamošnjih država i inozemnih središta moći po
istovrsnom obrascu promicanja "regije" i
"jugonostalgije" (zbog čega su oni prosječno
obrazovanom građaninu i Hrvatu negledljivi i
gadljivo slični jedan drugom, redom oslonjeni o
načelo "tko nas bre zavadi"), predstavlja
Obersnelovo uporište kada govori o riječkoj
multikulturi, toleranciji i sl.
Obersnel upropaštava Rijeku ubrzanom
dinamikom koju, i pored medijskog pokrivača koju ima
u jugoslavenski ideologiziranom Novom listu, sve
više prepoznaju i inače mirni i dobrohotni riječki
građani, neovisno o njihovoj ovoj ili onoj
političkoj orijentiranosti. Kada nešto nije dobro,
ono nije dobro za sve.
A osmišljena proizvodnja
konfrontacije unutar stanovništva, prikrivena
Obersnelovom pustom frazeologijom, ovom gradu i
njegovim ljudima ne može donjeti ništa dobro.
Pljuvanje vrjednota većinskog naroda u ime bilo
čega, a poglavito lažnog kozmopolitizma, ne može
dovesti do stabilizacije stanja u gradu na Rječini
već samo do rađanja novih i produbljavanja već
postojećih sukoba.
Zato i pripadnici drugih manjinskih
zajednica koje žive u Rijeci i njihovih političkih
predstavnika moraju na sebe preuzeti dio povijesne
odgovornosti i za ovaj grad, ali i za same sebe, te
stati u zaštitu domoljubnih osjećaja riječkih
Hrvata, koji imaju jednako pravo na slavljenje
svojih pobjeda kao i Hrvati u bilo kojem drugom
djelu Hrvatske. Održavanje provokativnih predstava u
hrvatskoj nacionalnoj kazališnoj kući, k tome još i
na najveći hrvatski praznik, uz prethodno spuštanje
zastave na pola koplja, ne smije ostati bez reakcije
manjinskih predstavnika. Takve predstave mogu se
održavati ali nikako ne na taj dan i na takav način
da se unaprijed zna kako će izazvati opravdani gnjev
većinskog naroda.
Te stvari su bilo gdje u demokratskom svijetu nedopustive, a
podlijegale bi i pravosudnom sankcioniranju, jer nadilaze fraze o slobodi
umjetničkog izražavanja. Granicu te slobode formalno još nitko nije odredio ali
postoji područje ljudske savjesti koje ju itekako precizno određuje te treba je
uvažavati, kako to čine i naši demokratski uzori u svijetu. Jer apsolutna
sloboda, dobro je znano, vodi prema anarhiji.
I zato hrvatski branitelji i
političke stranke koje u Rijeci i diljem Hrvatske
djeluju s državotvorne pozicije, ne smiju stati. One
moraju sinkronizirati svoje buduće djelovanje i
zatomiti osobne animozitete, a onda će se
Obersnelovo prekomjerno granatiranje raspršiti poput
balona od sapunice i postati ono što u stvarnost i
jest - pucanj u prazno!
Autor: Zoran Meter Petak, dnevno.hr |
