Punina hrvatske nesreće upravo se jučer ocrtala kroz
tragičan izostanak samozaštitne instinktivne reakcije
hrvatskog naroda pred dramatičnim globalnim političkim
procesima koji se pred našim očima odvijaju ili tek
slijede u svom još žešćem obliku, a za koje nitko sa
sigurnošću ne može reći na koji će način završiti i čime
će rezultirati. Tim procesima svakako se moraju
pridodati aktivni i zamrznuti vojni sukobi u našem
bližem i širem okružju. A u takvim okolnostima naš je
narod umjesto zbijanja redova sebi dopustio komoditet
stvaranja buduće nestabilne vlade ili čak ponavljanje
parlamentarnih izbora u slučaju eventualne političke pat
pozicije.
Vanjske političke turbulencije
Uz dominantnu emigrantsku krizu koja
će po svemu sudeći još dugo trajati te na površinu sve
više iznositi - u ime "viših ciljeva" dugo vremena
maskirana europska proturječja, europski se narodi
suočavaju i s masovnom destrukcijom vlastite kulture,
vjere, tradicije, neviđene od vremena osmanlijskih
vojni. Uslijed takvog razvoja stanja, ni ugroza od
terorizma nikada nije bila veća, a oni koji još
vjeruju kako je sve moguće držati pod nadzorom
busajući se u falše neoliberalne civilizacijske dosege
i floskule o općoj toleranciji i ljudskim pravima
postavljajući ih ispred prava na sigurnost i
samozaštitu, vrlo će brzo biti demantirani.
Svjesna realnosti odigravanja
negativnih scenarija u bližoj budućnosti, većina se
europskih naroda unutar svojih olabavljenih
nacionalnih državnih okvira instaliranih u EU,
odlučila za novu nacionalnu homogenizaciju. Nju
otvoreno predvode pojedini državnici poput onih u
zemaljama Višegradske skupine i personificiranih krpz
lik mađarskog premijera Viktora Orbana. A "Orbana" je
danas u EU sve više, počevši od Francuske, Velike
Britanije, Danske, Austrije, a ne manjka ih niti u
samoj Njemačkoj iako je ona posebna priča zbog
negativnog povijesnog nasljeđa na koje je s vremena na
vrijeme, već prema potrebi, podsjećaju dobro znana
"središta moći".
Gradnju zidova i ograda na svojim
granicama danas sve otvorenije zagovaraju i naši EU
susjedi - državni dužnosnici Austrije i Slovenije.
Nacionalna homogenizacija vidljiva je
i u hrvatskom okružju balkanskoga tipa. U prvom redu
se to odnosi na Srbiju i njezinu razornu velikosrpsku
političku terminologiju koja već godinama ne jenjava
već, upravo suprotno - sve se glasnije odašilje svoje
agresivne poruke i izvan njezinih granica. Slično je i
u BiH gdje, osim vječno spremne ratničke retorike
unutar Republike Srpske, islamizacija nekad
tradicionalnog muslimanskog življa teče ubrzanom
dinamikom dok su Hrvati prepušteni samim sebi i hiru
većinskih naroda i nesklone im međunarodne zajednice.
Ne tako daleka Turska upravo je prošle
nedjelje na izborima ojačala vladajuće nacionalističke
snage koji zemlju najvjerojatnije guraju u novi rat -
za sada samo na sirijskom terenu.
Isto tako nedaleki ukrajinski sukob
samo je privremeno zamrznut, a o čemu svjedoči i
najnovije prebacivanje islamističkih boraca s Bliskog
istoka na taj - ipak najopasniji prostor geopolitičkog
sudara SAD-a i Rusije i gdje je politička i
gospodarska destabilizacija zemlje upravo u tijeku.
Razornu lančanu reakciju u takvim je nestabilnim
uvjetima vrlo lako pokrenuti.
Unutarnja proturječja:
Ako već hrvatskom narodu, zbog njegove
političke nezrelosti kada je u pitanju promišljanje
širih međunarodnih odnosa, nabrojane ugroze nisu bile
dovoljne za mobilizaciju i kakvo-takvo nacionalno
jedinstvo, pogledajmo s čim je on bio i jest suočen u
vlastitoj državi.
Hrvatsku zbilju već više od jednog
desetljeća karakterizira asimetrija želja i
mogućnosti. Narod je politikantski i medijski zatrovan
i zasljepljen tuđim blještavilom o boljem životu kojeg
se bez pokrića željelo instalirati u hrvatsko društvo,
a bez da su prethodno osigurani bitni elementi zaštite
i funkcioniranja same države i njezinih institucija.
Istodobno su se destruktivno razarale tradicionalne
hrvatske kulturne vrijednosti, vjerske tradicije,
običaji koji jedan narod čine posebnim i bogatim u
odnosu na druge. Sve je to urodilo stvaranjem
hrvatskog kompleksa "manje vrijednosti" koji se ogleda
u sveprisutnoj malograđanštini, kvazi-kozmopolitizmu i
nekritičkom poimanju globalizacijskih procesa.
Razvodnjavanjem hrvatskog nacionalnog
habitusa uspostavljeni su temelji za sve otvoreniji
prodor tuđinskih gospodarskih, nacionalnih i
velikodržavnih interesa. Za njihovu analizu bilo bi
potrebno previše vremena i prostora pa ću se zato
ograničiti samo na jedan nedavni - ali zato drastični
primjer.
Namjerno generirano pretvaranje
hrvatskih Srba u remetilački faktor (umjesto onog
stabilizacijskog za kojeg su bili spremni nakon vojnog
poraza u VRO "Oluja" 1995. g.), ponajviše kroz
destruktivnu politiku SDSS-a i samozvanog srpskog vođe
u RH Milorada Pupovca, uz nužan blagoslov odnarođenih
hrvatskih političkih elita od 2000. godine do danas,
ovih je dana dosegnulo novu - još opasniju razinu.
Osjećajući se dovoljno moćni, a
smatrajući Hrvate dostatno pacificiranim i domoljubno
umrtvljenim, iz "dna kace" srpske političke misli
iznjedrena je inicijativa o davanju Srbima statusa
političkog naroda unutar Republike Hrvatske i
federalizaciji hrvatske države. Drugim riječima,
vratila bi se nakaradna politička praksa podjele
nacionalnog suvereniteta Hrvatske kao države hrvatskog
naroda i srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj, po
identičnom modelu iz bivše SFRJ.
I srpski scenaristi očito nisu
pogriješili u tajmingu i svojim procjenama o stanju
hrvatskog nacionalnog bića, a što potvrđuje jučerašnja
postizborna farsa.
Pogrešne analize jučerašnjih izbornih
rezultata
Veliki uspjeh Mosta kao zajednice
nezavisnih lista nedvojbeno zaslužuje svaku pohvalu s
obzirom na nepostojanje klasične stranačke
infrastrukture, relevantnih izvora financiranja,
nedostatka političkog rada i iskustva na razini
državnih institucija i još podosta toga.
Međutim i s 19 respektabilnih
osvojenih saborskih mandata jasno je kako ta stranka i
dalje snažno zaostaje za dvije vodeće političke opcije
u zemlji - HDZ-om i SDP-om. Dakle, neminovno je kako
hrvatski narod traži promjene od dosadašnje
katastrofalne vladavine bivše Kukuriku koalicije, ali
je isto tako vidljivo kako je ta razarajuća koalicija,
koja je u međuvremenu pretvorena u koaliciju "Hrvatska
raste", dobila neshvatljivo veliku potporu hrvatskih
birača koji, ili slabo pamte ili imaju samoubilački
instinkt koji nadjačava njihovo nehtijenje hrvatske
kao samostalne države.
Također je jasno kako je Karamarko
svojim neznanjem ili nehtijenjem, potpuno svejedno,
propustio šansu postati hrvatskim "Orbanom" s početka
ovog teksta, u vrijeme kada se "orbanizacija" Europe i
svijeta ubrzano odvija.
Ako HDZ sutra nekako i uspije
formirati vladu, ona će biti vrlo slaba, izložena
pobočnim domaćim, a još više inozemnim udarima, zbog
čega će njezin vijek ovisiti o različitim kompromisima
- bilo onim oko ideoloških istina bilo onih glede
podjele gospodarskih interesa i pozicija moći.
A ukoliko nam u uvjetima nadolazećih
sukoba i nestabilnosti državu budu čuvali SDP (čije je
domoljublje naglo splasnulo završetkom predizborne
kampanje a hrvatski se stijeg u njegovoj izbornoj bazi
u zagrebačkoj Tvornici nije mogao vidjeti), osnažen
Pupovčevim "bradonjama" i manjinskim glasovima,
Hrvatska bi vrlo lako mogla krenuti putom nesretne
Sirije čija je unutarnja nesloga stvorila uvjete za
buduće teritorijalno čerupanje zemlje od strane
njezinih grabežljivih i nezasitnih susjeda.
Hoće li MOST izdržati?
A hrvatski bi susjedi od naše
Ljepotice, kako joj je Milanović u predizbornoj
kampanji počeo tepati, vrlo brzo učinili prostitutku
čije bi usluge svatko koristio kada, koliko i kako to
želi.
Što će se na kraju svega ovoga
iznjedriti još nitko sa sigurnošću ne zna, ali da je
hrvatski narod iznova pao na testu političke zrelosti
koja ga ovog puta može skupo stajati, svima bi moralo
biti jasno.
I zato sada taj tek nedavno izgrađeni
Most na svojim novim i neisprobanim temeljima, čiju
stvarnu čvrstoću još nitko ne zna, mora izdržati svo
breme povijesne odgovornosti za bivstvo i opstojnost
hrvatskoga naroda i njegove Domovine.
Iskreno se nadam kako će se Most
pokazati čvrstim i da će se, osim borbom za osiguranje
boljeg i dostojanstvenijeg života hrvatskog čovjeka, u
jednakom smislu pobrinuti za nacionalnu i državnu
sigurnost zemlje - kao temeljnih preduvjeta za
svekoliku stabilnost i nacionalni opstanak hrvatskog
naroda na turbulentnoj globalnoj političkoj pozornici,
na kojoj će na kraju ostati mjesta samo za hrabre i
odlučne narode, neovisno o njihovom broju i veličini.
Zoran Meter, dnevno.hr |
