Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POSTIZBORNA ANALIZA    (11.11.2015.)

JE LI MOGUĆE SPRIJEČITI KRAH HRVATSKE KAO NACIONALNE DRŽAVE? 

Hrvatska politička podijeljenost izražena na nedjeljnim parlamentarnim izborima, u stvarnosti je odraz već toliko puta viđene razjedinjenosti hrvatskog nacionalnog tkiva, naslijeđene i naslonjene na nesretna zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata i unutar Titove protuhrvatske despotske državne tvorevine. Međutim, zlokobna sjena nacionalnog razdora ovaj se put kao nikada ranije nadvila nad samu opstojnost Hrvatske kao nacionalne države.

Punina hrvatske nesreće upravo se jučer ocrtala kroz tragičan izostanak samozaštitne instinktivne reakcije hrvatskog naroda pred dramatičnim globalnim političkim procesima koji se pred našim očima odvijaju ili tek slijede u svom još žešćem obliku, a za koje nitko sa sigurnošću ne može reći na koji će način završiti i čime će rezultirati. Tim procesima svakako se moraju pridodati aktivni i zamrznuti vojni sukobi u našem bližem i širem okružju. A u takvim okolnostima naš je narod umjesto zbijanja redova sebi dopustio komoditet stvaranja buduće nestabilne vlade ili čak ponavljanje parlamentarnih izbora u slučaju eventualne političke pat pozicije.


Vanjske političke turbulencije

Uz dominantnu emigrantsku krizu koja će po svemu sudeći još dugo trajati te na površinu sve više iznositi - u ime "viših ciljeva" dugo vremena maskirana europska proturječja, europski se narodi suočavaju i s masovnom destrukcijom vlastite kulture, vjere, tradicije, neviđene od vremena osmanlijskih vojni. Uslijed takvog razvoja stanja, ni ugroza od terorizma nikada nije bila veća, a oni koji još vjeruju kako je sve moguće držati pod nadzorom busajući se u falše neoliberalne civilizacijske dosege i floskule o općoj toleranciji i ljudskim pravima postavljajući ih ispred prava na sigurnost i samozaštitu, vrlo će brzo biti demantirani.

Svjesna realnosti odigravanja negativnih scenarija u bližoj budućnosti, većina se europskih naroda unutar svojih olabavljenih nacionalnih državnih okvira instaliranih u EU, odlučila za novu nacionalnu homogenizaciju. Nju otvoreno predvode pojedini državnici poput onih u zemaljama Višegradske skupine i personificiranih krpz lik mađarskog premijera Viktora Orbana. A "Orbana" je danas u EU sve više, počevši od Francuske, Velike Britanije, Danske, Austrije, a ne manjka ih niti u samoj Njemačkoj iako je ona posebna priča zbog negativnog povijesnog nasljeđa na koje je s vremena na vrijeme, već prema potrebi, podsjećaju dobro znana "središta moći".

Gradnju zidova i ograda na svojim granicama danas sve otvorenije zagovaraju i naši EU susjedi - državni dužnosnici Austrije i Slovenije.

Nacionalna homogenizacija vidljiva je i u hrvatskom okružju balkanskoga tipa. U prvom redu se to odnosi na Srbiju i njezinu razornu velikosrpsku političku terminologiju koja već godinama ne jenjava već, upravo suprotno - sve se glasnije odašilje svoje agresivne poruke i izvan njezinih granica. Slično je i u BiH gdje, osim vječno spremne ratničke retorike unutar Republike Srpske, islamizacija nekad tradicionalnog muslimanskog življa teče ubrzanom dinamikom dok su Hrvati prepušteni samim sebi i hiru većinskih naroda i nesklone im međunarodne zajednice.

Ne tako daleka Turska upravo je prošle nedjelje na izborima ojačala vladajuće nacionalističke snage koji zemlju najvjerojatnije guraju u novi rat - za sada samo na sirijskom terenu.

Isto tako nedaleki ukrajinski sukob samo je privremeno zamrznut, a o čemu svjedoči i najnovije prebacivanje islamističkih boraca s Bliskog istoka na taj - ipak najopasniji prostor geopolitičkog sudara SAD-a i Rusije i gdje je politička i gospodarska destabilizacija zemlje upravo u tijeku. Razornu lančanu reakciju u takvim je nestabilnim uvjetima vrlo lako pokrenuti.

Unutarnja proturječja:

Ako već hrvatskom narodu, zbog njegove političke nezrelosti kada je u pitanju promišljanje širih međunarodnih odnosa, nabrojane ugroze nisu bile dovoljne za mobilizaciju i kakvo-takvo nacionalno jedinstvo, pogledajmo s čim je on bio i jest suočen u vlastitoj državi.

Hrvatsku zbilju već više od jednog desetljeća karakterizira asimetrija želja i mogućnosti. Narod je politikantski i medijski zatrovan i zasljepljen tuđim blještavilom o boljem životu kojeg se bez pokrića željelo instalirati u hrvatsko društvo, a bez da su prethodno osigurani bitni elementi zaštite i funkcioniranja same države i njezinih institucija. Istodobno su se destruktivno razarale tradicionalne hrvatske kulturne vrijednosti, vjerske tradicije, običaji koji jedan narod čine posebnim i bogatim u odnosu na druge. Sve je to urodilo stvaranjem hrvatskog kompleksa "manje vrijednosti" koji se ogleda u sveprisutnoj malograđanštini, kvazi-kozmopolitizmu i nekritičkom poimanju globalizacijskih procesa.

Razvodnjavanjem hrvatskog nacionalnog habitusa uspostavljeni su temelji za sve otvoreniji prodor tuđinskih gospodarskih, nacionalnih i velikodržavnih interesa. Za njihovu analizu bilo bi potrebno previše vremena i prostora pa ću se zato ograničiti samo na jedan nedavni - ali zato drastični primjer.

Namjerno generirano pretvaranje hrvatskih Srba u remetilački faktor (umjesto onog stabilizacijskog za kojeg su bili spremni nakon vojnog poraza u VRO "Oluja" 1995. g.), ponajviše kroz destruktivnu politiku SDSS-a i samozvanog srpskog vođe u RH Milorada Pupovca, uz nužan blagoslov odnarođenih hrvatskih političkih elita od 2000. godine do danas, ovih je dana dosegnulo novu - još opasniju razinu.

Osjećajući se dovoljno moćni, a smatrajući Hrvate dostatno pacificiranim i domoljubno umrtvljenim, iz "dna kace" srpske političke misli iznjedrena je inicijativa o davanju Srbima statusa političkog naroda unutar Republike Hrvatske i federalizaciji hrvatske države. Drugim riječima, vratila bi se nakaradna politička praksa podjele nacionalnog suvereniteta Hrvatske kao države hrvatskog naroda i srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj, po identičnom modelu iz bivše SFRJ.

I srpski scenaristi očito nisu pogriješili u tajmingu i svojim procjenama o stanju hrvatskog nacionalnog bića, a što potvrđuje jučerašnja postizborna farsa.

Pogrešne analize jučerašnjih izbornih rezultata

Veliki uspjeh Mosta kao zajednice nezavisnih lista nedvojbeno zaslužuje svaku pohvalu s obzirom na nepostojanje klasične stranačke infrastrukture, relevantnih izvora financiranja, nedostatka političkog rada i iskustva na razini državnih institucija i još podosta toga.

Međutim i s 19 respektabilnih osvojenih saborskih mandata jasno je kako ta stranka i dalje snažno zaostaje za dvije vodeće političke opcije u zemlji - HDZ-om i SDP-om. Dakle, neminovno je kako hrvatski narod traži promjene od dosadašnje katastrofalne vladavine bivše Kukuriku koalicije, ali je isto tako vidljivo kako je ta razarajuća koalicija, koja je u međuvremenu pretvorena u koaliciju "Hrvatska raste", dobila neshvatljivo veliku potporu hrvatskih birača koji, ili slabo pamte ili imaju samoubilački instinkt koji nadjačava njihovo nehtijenje hrvatske kao samostalne države.

Također je jasno kako je Karamarko svojim neznanjem ili nehtijenjem, potpuno svejedno, propustio šansu postati hrvatskim "Orbanom" s početka ovog teksta, u vrijeme kada se "orbanizacija" Europe i svijeta ubrzano odvija.

Ako HDZ sutra nekako i uspije formirati vladu, ona će biti vrlo slaba, izložena pobočnim domaćim, a još više inozemnim udarima, zbog čega će njezin vijek ovisiti o različitim kompromisima - bilo onim oko ideoloških istina bilo onih glede podjele gospodarskih interesa i pozicija moći.

A ukoliko nam u uvjetima nadolazećih sukoba i nestabilnosti državu budu čuvali SDP (čije je domoljublje naglo splasnulo završetkom predizborne kampanje a hrvatski se stijeg u njegovoj izbornoj bazi u zagrebačkoj Tvornici nije mogao vidjeti), osnažen Pupovčevim "bradonjama" i manjinskim glasovima, Hrvatska bi vrlo lako mogla krenuti putom nesretne Sirije čija je unutarnja nesloga stvorila uvjete za buduće teritorijalno čerupanje zemlje od strane njezinih grabežljivih i nezasitnih susjeda.

Hoće li MOST izdržati?

A hrvatski bi susjedi od naše Ljepotice, kako joj je Milanović u predizbornoj kampanji počeo tepati, vrlo brzo učinili prostitutku čije bi usluge svatko koristio kada, koliko i kako to želi.

Što će se na kraju svega ovoga iznjedriti još nitko sa sigurnošću ne zna, ali da je hrvatski narod iznova pao na testu političke zrelosti koja ga ovog puta može skupo stajati, svima bi moralo biti jasno.

I zato sada taj tek nedavno izgrađeni Most na svojim novim i neisprobanim temeljima, čiju stvarnu čvrstoću još nitko ne zna, mora izdržati svo breme povijesne odgovornosti za bivstvo i opstojnost hrvatskoga naroda i njegove Domovine.

Iskreno se nadam kako će se Most pokazati čvrstim i da će se, osim borbom za osiguranje boljeg i dostojanstvenijeg života hrvatskog čovjeka, u jednakom smislu pobrinuti za nacionalnu i državnu sigurnost zemlje - kao temeljnih preduvjeta za svekoliku stabilnost i nacionalni opstanak hrvatskog naroda na turbulentnoj globalnoj političkoj pozornici, na kojoj će na kraju ostati mjesta samo za hrabre i odlučne narode, neovisno o njihovom broju i veličini.

Zoran Meter, dnevno.hr

116-2015

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch