Neki kažu kako iza navedenog prosvjeda navodno stoji
"Udruga slobodarskih aktivista" koja se prošle godine
"proslavila" javnim paradiranjem središtem Zagreba
njihove suosnivačice Mirjane Mirt, a kada je ova nosila
veliki transparent s ćirilićnim natpisom "Ne
neoustaštvu". Međutim ta iskompleksirana kreatura Mirt
koja utjelovljuje sam pojam "govor mržnje" i otvoreno
manifestira svoju nesnošljivost prema državi u kojoj
živi vulgarnim blaćenjem i naroda i Boga na društvenim
mrežama (zbog čega bi u svakoj drugoj zemlji već odavno
bila pod sankcijama pravosudnih tijela), nije stvarni
problem. Problem su oni koji iza Mirt stoje i omogućuju
joj neometano javno djelovanje, koje uz to plaćaju
porezni obveznici tj. građani ove zemlje, koje ova tako
nemilice izlaže ruglu.
Mirt je samo agent tzv. strategije društvene
transformacije koja se koristi različitim tehnikama
manipulacije sviješću građana, od onih kulturnih i
neformalnih, u vidu općeprihvaćenih parola kojima se
nitko ne može suprostavljati tipa "ljubav za sve" i
"smrt fašizmu", uz koje se odmah redovito podvaljuju i
one ideologizirane, tipa "stop neoustaštvu" (kojeg u
Hrvatskoj niti nema već ga pobornici društvene
transformacije nasilno imputiraju u zdravo hrvatsko
domoljublje, nastojeći ga time oskvrnuti, a onda i
zakonski sankcionirati kao neprihvatljivo), pa do onih
militarističkih, otvoreno revolucionarnih, čije su
parole u startu razarajuće, tipa "kaznit ćemo", "ubit
ćemo", s ciljem ostvarivanja nekog "boljeg svijeta".
I jedna i druga tehnika otvoreno su
manipulativne i cilj im je privući nesvjesne građane
na svoju stranu i postići kritičnu masu potrebnu za
mjenjanje vrijednosnog sustava neke nacije, zemlje,
društva. Još je Rene Descartes govorio: "Napredujem
pod maskom." Drugim rječima prijetvor tj. laž, osnovna
je nit vodilja takvih opskurnih kreatura i njihovih
istomišljenika u tzv. građanskim udrugama.
A Mirjani Mirt te njenoj i sličnim
udrugama, u startu treba zbaciti prijetvorne maske s
lica, ako treba i primjenom grube sile od strane
državnog aparata ali i građana samih, ukoliko ih ove
počmu neometano fizički napadati. Prisjetimo se samo
brutalnih fizičkih nasrtaja takvih "boraca" za slobodu
govora i demokraciju na njihove neistomišljenike iz
udruge građana U ime obitelji, ili nedavno,
na voditeljicu udruge "Krug za trg" i njenog supruga,
u njihovom domu, u središtu Zagreba, o čemu sam već
ranije pisao, uz opasku kako počinitelji do danas nisu
pronađeni.
Prosvjed je organiziran od vladajućih
političkih struktura?
Prosvjed protiv branitelja u Savskoj
samo je formalno organiziran od strane navedene
grupacije ljudi. Nejaka udruga, s mizernim brojem
članova, samostalno ne bi mogla prosvjednicima
napuniti niti igraonicu dječjeg vrtića, a kamoli
glavni gradski trg. Pokušajte npr. vi i vaši
istomišljenici unutar prijateljskih grupa na facebooku
organizirati neki javni prosvjed, pa čak i skup
humanitarnog karaktera, i ubrzo ćete uvidjeti koliko
je u stvarnosti nemoguće postići bilo kakvu relevantnu
masovnost koja bi omogućila polučenje željenoga cilja.
Ali kada je riječ o kreaturi Mirt i
njoj sličnim aktivistima, primjetit ćemo kako se u
akcijama koje oni pokreću promptno ubacuje jedan
ključni element - masovni mediji. Upravo su mediji ti
koji odlučuju kako će na kraju neki prosvjedni skup
izgledati: poput očerupane kokoši s ponekim kartonskim
transparentom koji kod usputnih građana izaziva samo
podsmjeh, ili će dobiti ozbiljan karakter i čije će se
parole i ideje u konačnici morati uvažavati, ili barem
razmatrati od strane nositelja vlasti na određenim
razinama.
A zagrebački prosvjed od strane "Occupy Croatia" imao
je itekakvu medijsku popraćenost. Već se danima po
novinama i portalima kao i na televizijskim vjestima o
njemu razglabalo i tako mu davalo na značaju. Imajući
u vidu pod čijim se nadzorom nalaze glavni hrvatski
mediji, dakle, pod vlašću aktualnog režima, nije teško
izvući zaključke tko iza ovog prosvjeda zapravo i
stoji.
Osim toga Vlada RH i njima odani
mediji već tjednima omalovažavaju, čak i sotoniziraju
braniteljski prosvjed vulgarizirajući do krajnjih
granica ljudsku patnju i muke koje su ti isti
branitelji proživljavali tijekom Domovinskog rata, a
proteklih 15 godina ih iznova prolaze zbog
katastrofalnog odnosa hrvatskih vlasti i društva u
cjelini prema njima, njihovoj žrtvi, Domovinskom ratu
i njegovim vrjednostima.
Drugim rječima, od strane današnjih
vlasti sustavno se i organizirano pokušava stvoriti
atmosfera lažnog braniteljskog elitizma na uštrb
običnih građana koji isto tako loše žive. Time se, s
jedne strane željelo (da je prosvjed bio masovniji)
isprovocirati fizičke sukobe dviju suprostavljenih
prosvjednih grupa (iako se branitelji od istoga
ograđuju, ističući pravo i drugih na njihov prosvjed),
gdje bi država bila primorana reagirati u skladu sa
zakonom o JRM, a nakon toga oba prosvjeda nasilno
"razgrmiti" i tako se rješiti neugodne političke omče
oko vrata koje joj braniteljski prosvjednici svojim
zahtjevima predstavljaju.
S druge strane, vladajući žele bijes građana zbog katastrofalnog
socijalnog stanja u zemlji kanalizirati prema braniteljskoj populaciji u
cjelosti, kako bi se prikrilo vlastito katastrofalno vođenje države, ali, i ne
manje važno, kreiralo javno mišljenje o štetnosti samoga postojanja samostalne
hrvatske države čiji građani nisu u stanju postići niti minimalni ideološki
konsenzus kao temeljnu jezgru državotvornosti i općeg napretka bilo kojeg
društva. U tu svrhu služi i pokušaj unošenja razdora u braniteljsku populaciju
kroz medijsko naglašavanje izjava pojedinih lažnih branitelja, i istinskih
branitelja ili njihovih potomaka koji su se, svjesno ili ne, našli na strani
protubraniteljskih prosvjednika vjerojatno zadovoljni vlastitim statusom.
Izabrani tajming prosvjeda nije
slučajan
Ovih dana mediji su se razbacivali
informacijama o razno-raznim građanskim pokretima,
revolucijama i njihovim obljetnicama. Ali redovito se
prešućuje kako su sve te revolucije na kraju i "pojele
svoju djecu". Od onih sjevernoafričkih tzv.
"proljetnih revolucija", pa do one ukrajinske čiju se
godišnjica obilježava upravo na dan kada su zakazani i
zagrebački prosvjedi. Ukrajinska revolucija, kao i
navedene afričke koje su rezultirale monstruoznim
političko-vojnim projektom tzv. Islamske države,
koliko god bila umaskirana u borbu za bolje sutra, na
svom je primjeru pokazala u što se sve može pretvoriti
jedna suverena, a k tome i još velika država ukoliko
narod dozvoli manipulaciju svijesti upravljanu izvana.
Na jučerašnjem velikom javnom skupu u središtu Kijeva,
povodom godišnjice pogibije prosvjednika Majdanske
revolucije, predsjednik države Petro Porošenko
brutalno je izviždan (što nije prenešeno u hrvatskim
medijima) zbog porazne politike koja je njegovu zemlju
dovela na rub opstanka. Narod jednostavno pamti što mu
se revolucijom obećavalo, a što je na kraju od nje
dobio. Međutim povratka u takvim slučajevima više
nema, a svaki narod na kraju ubire plodove svoje
političke zrelosti ili nezrelosti.
Nije dakle slučajan tajming niti
zagrebačkog kvazirevolucionarnog prosvjeda baziranog
na manipulaciji osjećajima ljudi zbog njihovog teškog
života. Ljudi čitaju novine, gledaju TV, vide nasilje
i patnju diljem svijeta te na kraju i reagiraju po
zakonu mase misleći kako čine dobro i sebi i društvu.
Na žalost malo je onih koji su u stanju razlučiti žito
od kukolja, spoznati što se sve valja u pozdini i što
im od toga prijeti još većim zlom.
Na Zapadu propali ljevičarski pokreti
izvezeni su u Hrvatsku
Famozni pokret "Occupy Wall Street"
koji se 2011. g. pojavio u New Yorku kao reakcija
američke ljevice na globalnu financijsku krizu i
kapitalistički ustroj vlasti, vrlo je brzo eutaniziran
spretnom reakcijom tih istih vlasti kroz razne
manipulativne tehnike i, naravno, svemoćnu ulogu
novca. Međutim prijemćivost poruka samoga pokreta na
nezadovoljno stanovništvo kojemu se nudi
"osvješćenje", "prosvjetljenje", kao i "podučavanje" o
tome kako se razina upravljanja društvima može
spustiti i na ulicu i da svatko na taj način može
participirati u donošenju odluka, vrlo je brzo
percipirano od strane onih silnica u američkom društvu
koje se brinu za ukupnu svjetsku higijenu. Tako je
pokret vrlo brzo pod tutorstvom State Departmenta
proširen diljem svijeta, dok je u samom SAD gotovo
zamro, ili, u najboljem slučaju postao segmentiran i
izmrvljen po manjim gradskim sredinama, bez ikakve
realne snage.
Ali u inozemstvu, naročito među mladom populacijom nezadovoljnom
nezaposlenošću i preraspodjelom bogatstava u domicilnim društvima, vrlo je brzo
postao popularan. Diljem velikih gradova Europske Unije pokret je organizirao
brojne masovne prosvjede ali je ipak u Zapadnim društvima također relativno brzo
i zamro. Posljednja značajnija akcija tog pokreta bila je veliki prošlogodišnji
studentski val nezadovoljstva u Hong-Kongu kao pokušaj destabilizacije
političkog stanja ne samo toga grada već, kako se kasnije pokazalo, i same Kine.
I to bi uglavnom bilo sve.
Kada je o minornoj udruzi "Occupy
Croatia", kao i o tzv. slobodarskim aktivistima tipa
fašistice Mirt riječ, a imajući u vidu par stotina
osoba koliko su uspjeli izvući na ulicu uza svu
medijsku pompu koja se oko toga podigla (naravno,
prosvjed je prošao bez političara koji su iza njega
stajali i koji bi se tamo vrlo brzo pojavili da je
skup bio masovan i "perspektivan"), ostaje za
konstatirati sljedeće:
Hrvatski je narod, učeći proteklih 15
godina na vlastitim greškama, konačno dosegnuo onu
potrebnu razinu nacionalne i građanske svijesti koja
mu donekle jamči opstanak u uzavrelom globalizacijskom
grotlu. To je dokazao nedavnim otkazivanjem
protunacionalnoj Josipovićevoj politici, a na istom je
tragu sada i Milanovićeva nesposobna vlada.
Upravo zato što Vladine institucije ne
ulijevaju nikakvu nadu u ostvarivanje i zaštitu
nacionalnih interesa, narod je primoran reagirati
instinktivno. On jednostavno osjeća da mu malo tko
izvana (a poglavito od njih sponzorirane nevladine
udruge) želi dobro i da o svojoj sudbini mora sam
odlučivati, a kako je to bilo i 91. godine kada je
čitavi svijet šutio o brutalnoj srpskoj agresiji i
oglušivao se o vapaje ranjenog naroda izloženog
istrebljenju. Vjera u Boga, građanska hrabrost i
nacionalna sloga u mjeri dostatnoj za očuvanje svoje
države, jesu i sve će više biti jamac hrvatske
državotvornosti. A onda razne pseudo-udruge mogu
lajati koliko hoće. Bitno je samo to da se nitko ne
boji njihovog ugriza.
Autor/izvror
Zoran Meter/dnevno.hr
(104) |
