Ovaj prljavi citat samo je dio protuhrvatski sročenog
članka pod naslovom "Izabrana je lukava diplomatkinja",
objavljenog 12. sječnja 2015. godine, u švicarskom
dnevniku Aargauer Zeitung. Radi se o čistom govoru
mržnje Hrvatima u Švicarskoj dobro poznatog novinara
Norberta Mappes-Niedieka koji se služi lažima i podlim
konstrukcijama, ne trudeći se uopće ni malo prikriti
svoju mržnju prema svemu hrvatskome. Njegov krajnje
uvredljiv člank o novoj hrvatskoj predsjednici gospođi
Kolindi Grabar Kitarović i hrvatskim braniteljima,
iziskivao bi žuran odgovor hrvatskog diplomatskog
predstavništva u navedenoj zemlji, pa i samoga MVP RH, a
kako bi postupile i sve normalne države svijeta,
promptno stavši u zaštitu osobnog integriteta svog
predsjednika. Pretpostavljate već kako je, glede
navedenog, izostala bilo kakva reakcija od strane
hrvatske diplomacije jer, u suprotnom, potrebe za ovim
našim člankom ne bi niti bilo.
Protuhrvatska propaganda nikada nije
prestala, a mjenjao se samo njezin intenzitet
Već nam je odavno poznato s kakvom se
protuhrvatskom propagandnom mašinerijom susreće
moderna hrvatska država, od trenutka njene uspostave,
preko napada na Domovinski rat i njegove svetinje, sve
do najnovijih dana i "trpanja" zemlje u tzv. regiju
tj. zapadni Balkan, pri čemu se sve češće i otvorenije
negira i sama nacionalna samobitnost hrvatskog naroda
kojeg se, sukladno velikosrpskoj propagandi, svrstava
među "tri plemena jednog, jugoslavenskog naroda"
(Srbi, Hrvati i Slovenci, op.a.).
Svako toliko, u medijima Zapadnoga
svijeta, kojemu Hrvatska danas i formalno pripada,
iznova iznikne neka protuhrvatska novinarska
umotvorina, "oplemenjena" podlim lažima i najnižim
strastima, vođena mržnjom prema svemu hrvatskom, koja
kod dobronamjernog čitatelja iskrivljuje sliku o našem
narodu i Domovini. Ta je propaganda kontinuirano
nazočna još iz vremena komunizma, a rezultat je
tadašnjih obavještajnih operacija jugoslavenskih
tajnih službi i režimske diplomacije, kojima se tražio
alibi za brutalan obračun jugo-režima s hrvatskim
nacionalnim i državotvornim pokretom. Mjenjan je samo
njezin intenzitet, koji je u pravilu jenjavao kada su
vlast u Hrvatskoj obnašale projugoslavenske strukture
iz vremena Mesića i Račana, te sadašnje Kukuriku
vlade.
Detronizacijom Josipovića i najavom novog, znatno domoljubnijeg
smjera vođenja hrvatske politike od strane novoizabrane predsjednice
Grabar-Kitarović, protuhrvatska medijska mašinerija je ponovno aktivirana, u
nastojanju opstrukcije suverenističkih političkih snaga koje se onda, u
odabranim medijima spremno i sinkronizirano identificiraju s fašizmom,
neoustaštvom, netolerancijom, katoličkim fundamentalizmom, s ciljem strašenja
Zapadne javnosti "genocidnim" Hrvatima i stvaranja ozračja antipatije prema
hrvatskoj državi i njenom narodu uopće.
Dvije hrvatske diplomacije -
domoljubna i jugoslavenska
Suočavanjem s brutalnom vojnom i
propagandnom agresijom te pomanjkanjem prohrvatskih
kadrova, hrvatsko je vrhovništvo bilo primorano na
neke diplomatske pozicije postavljati i prebjege iz
jugo-diplomacije. Dio njih je iskreno prihvatio
dobivenu zadaću pomoći novouspostavljenoj Hrvatskoj, a
manji dio je, u svom rigidnom zanosu jugoslavenstvom,
prikriveno radio protiv nacionalnih interesa. Ipak,
sve u svemu, do 2000. g., uza sve goleme probleme i
podmetanja s kojima se suočavala, hrvatska je
domoljubna diplomacija s uspjehom ostvarivala pred nju
postavljene zadaće.
Problemi nastaju smrću predsjednika Tuđmana i ubrzo
potom smjenom političkih snaga u zemlji kada se
domoljubni diplomati smjenjuju, a uhljebljuju bivši
jugoslavenski i partijski kadrovi.
Ali vratimo se temi samoga članka.
Hrvatska diplomacija od 2000. godine čini vrlo malo,
ili ništa kako bi se medijska iracionalna
protuhrvatska mržnja neutralizirala, a istina o
Hrvatima u svijetu korektno prezentirala. Redovito
izostaju demantiji naših diplomatsko-konzularnih
predstavništava i nadležnog im ministarstva, na
očevidne diletantske škrabotine koje su plod
različitih interesnih grupacija nesklonih Hrvatskoj,
ili, u svom najblažem obliku, samo odraz nestručnosti
i pomanjkanja znanja novinara koji se u tako nešto
olako upuštaju.
Izostanak reakcije hrvatske
diplomacije niti ne čudi kada znamo tko joj je na
čelu, i tko je donedavno bio (formalno još uvijek i
jest), predsjednik države s ovlastima sukreatora
vanjske politike. Nasljednici haškog krivokletnika
Stjepana Mesića i njegovog poimanja čuvanja i provedbe
hrvatskih nacionalnih interesa te, s tim u svezi
kreiranja naše vanjske politike, kročili su Mesićevim
utabanim stazama.
Tandem Josipović-Pusić nebrojeno je
puta i sam ruglu izvrgivao zemlju koju predstavlja,
često i na sablazan diplomatsko-političkih
predstavnika drugih država kojima je tako nešto
neshvatljivo. Dovoljno se prisjetiti onih najvećih
protuhrvatskih "gafova" navedenoga dvojca, poput
Josipovićevog govora u izraelskom parlamentu o
"ustaškoj guji", njegovoj izjavi u Londonu o porastu
fašizma i ekstremne desnice u Hrvatskoj,
protuhrvatskih izjava britanskim medijima njegovog
bivšeg savjetnika Dejana Jovića, Pusićinih izjava o
hrvatskoj agresiji na susjednu BiH!, pa sve do
paljenja hrvatskih zastava po Srbiji, javnih
pretenzija njihovih vjerskih čelnika i političara na
hrvatski teritorij, a na što sve nije bilo nikakvih
reakcija navedenog hrvatskog tragikomičnog dueta. Samo
rijetko bismo, kao reakciju na slične događaje, iz
njihovih usta uspjevali čuti blijeda priopćenja čija
je podla sročenost više vrijeđala hrvatsko
dostojanstvo negoli izražavala iskreni, barem i samo
hladni, formalni politički prosvjed.
Jedan od spomenutih predvodnika
hrvatske vanjske politike više nam ne može nanositi
štetu, ali ostaje još Vesna Pusić. Njeno bestidno i
žilavo opiranje stavovima novoizabrane hrvatske
predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i davanje
prava sebi držati lekcije o tome što će predsjednica
morati a što neće smjeti činiti po vanjskopolitičkim
pitanjima zemlje, daje za pravo onima koji su Vesnu
Pusić već odavno svrstali u plaćenike britanske
vanjske politike (uostalom i Josipović je u Londonu
svojedobno otvoreno rekao kako hrvatska danas provodi
geopolitičke interese Velike Britanije, a koju je
izjavu za HTV, izvješćujući o njegovoj posjeti,
prenjela novinarka Jasna Paro, op.a.). Dakle biti
plaćenik strane države (pa makar i samo provoditelj
njenih interesa na štetu onih nacionalnih, bez
financijske potpore, na temelju ideološko-političke
opredjeljenosti), u vrijeme dok kod kuće obnašaš
najviše državničke dužnosti, svugdje u svijetu se
tretira nacionalnom izdajom tj. podlježe
kazneno-pravnoj odgovornosti.
Komentar članice Hrvatske kulturne
zajednice u Švicarskoj na rad hrvatske diplomacije
Glede navedenog protuhrvatskog
novinarskog uratka, kontaktirali smo gđu. Dunju Gaupp,
članicu Upravnog odbora Hrvatske kulturne zajednice u
Švicarskoj, sa sjedištem u Zurichu. Ista nam je rekla
kako je novinar Mappes-Niediek već davno prepoznat kao
"simpatizer Srba" što se ogledava u njegovim
komentarima kada izvješćuje o našim prostorima.
Posebno je vidljiva njegova antipatija prema prvom
hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i njegovom
HDZ-u, pri čemu su za njega domoljubni Hrvati
nacionalisti.
Gđa. Gaupp je dalje izjavila kako u predmetnom članku isti
novinar vrijeđa hrvatsku predsjednicu oznakama ženomrsca, opisujući njen lik,
frizuru, šminku, ..., a koji nije u skladu sa slikom zemlje " u kojoj trećina
stanovništva živi ispod granice siromaštva" (možda bi se predsjednica zbog toga
trebala oblačiti i izgledati kao klošar, rasčupane frizure i poderanih cipela,
op.a.). Posebno je švicarskim Hrvatima bilo teško čitati, na početku ovg članka
citirani tekst, koji govori o posjeti predsjednice hrvatskim braniteljima koji
već sto dana prosvjeduju pod šatorom u hrvatskom glavnom gradu, i kada ih se sa
strane novinara proglašava pijanom i bjesnom masom.
Gđa. Gaupp je izjavila kako je osobno
uputila pismenu reakciju na objavljeni uradak, a koju
švicarska novina nije željela objaviti. Toliko o pravu
na slobodu govora.
Na naš upit, kako na takve i slične
protuhrvatske uratke reagira tamošnje hrvatsko
diplomatsko-konzularno predstavništvo, i uopće kakva
je suradnja njene udruge s hrvatskim diplomatima u
Švicarskoj, dobili smo frapantan odgovor koji
potvrđuje naprijed iznešene teze.
Gđa. Gaupp odgovara kako se ona osobno
našoj diplomaciji u Švicarskoj zadnjih 15 godina
poprilično zamjerila, jer ih je u više navrata
prozvala zato što nisu reagirali na slične situacije.
"Jedan od veleposlanika mi je rekao kako to nije
njihov posao, nego nas koji tu živimo. Upitala sam ga,
ako je to moj posao, kojeg ionako radim badava, za što
je onda on stvarno plaćen? Zar samo da obilazi "pučke
veselice" mnogobrojnih udruga, na koje ih voze njihovi
vozači, naravno službenim automobilima, dobro se
nažderati i za Zagreb napraviti izvješće, valjda o
tome koliko je još 'ustaških' zmija aktivno", izjavila
je otvoreno gđa. Gaupp.
Prema njenim rječima Hrvatska kulturna
zajednica je jedina udruga u Švicarskoj koja ne poziva
našu diplomaciju na svoje priredbe, niti odlazi na
njihove (Dan državnosti i Božićni domjenak). Odazivaju
se samo onda "kada dobiju poziv upoznati novog
veleposlanika, uvijek u nadi da bi taj mogao konačno
biti pravi, a da bi se ubrzo uvjerili kako je isti kao
i svi oni poslije 2000. godine".
Predsjednica treba potporu čitavog
hrvatskog naroda
Nakon svega i više je nego razvidno s
kakvim će se sve problemima susretati nova hrvatska
predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović glede svog
nastojanja za uvođenjem životno nužnih promjena u
hrvatskoj vanjskoj politici i iznalaženjem onih
kadrovskih rješenja koja će se zasnivati na zdravom
domoljublju i profesionalizmu. Radi se o dvijema
nužnim kategorijama bez kojih je nezamisliva
ozbiljnost bilo koje države. Ukoliko te ozbiljnosti
nema, država nema ni budućnosti. A Hrvatska je po tom
pitanju i po mnogo čemu drugom bila i još uvijek jest
europski apsurd te se tome žurno mora stati na kraj
ukolko želimo da nas i drugi narodi uvažavaju i
prihvaćaju kao sebi ravnopravne. Time će na koncu i
isčeznuti protuhrvatske propagandne bljuvotine za koje
smo i sami djelomično krivi postavljenjem pogrešnih
ljudi na pogrešna mjesta.
Autor/izvror
Zoran Meter/7Dnevno
Vezani članci:
- LUKAVA KLEVETA SRPSKOG
SIMPATIZERA, pismo čitateljice D. Gaupp
- LUKAVA DIPLOMATKINJA, Mappes-Niediek, hrvatski prijevod
(104) |