"Pobjednička proslava još nije bila u punom jeku, kada je buduća predsjednica napravila signalizirajući potez: Uputila se u Savsku ulicu u Zagrebu, gdje branitelji već tjednima prosvjeduju protiv, u njihovim očima, nedomoljubne vlade. "Nitko ne će omalovažavati naš Domovinski obrambeni rat" viknula je tamo Kolinda Grabar Kitarović pijanim, bjesnim građanima."

Ovaj prljavi citat samo je dio protuhrvatski sročenog članka pod naslovom "Izabrana je lukava diplomatkinja", objavljenog 12. sječnja 2015. godine, u švicarskom dnevniku Aargauer Zeitung. Radi se o čistom govoru mržnje Hrvatima u Švicarskoj dobro poznatog novinara Norberta Mappes-Niedieka koji se služi lažima i podlim konstrukcijama, ne trudeći se uopće ni malo prikriti svoju mržnju prema svemu hrvatskome. Njegov krajnje uvredljiv člank o novoj hrvatskoj predsjednici gospođi Kolindi Grabar Kitarović i hrvatskim braniteljima, iziskivao bi žuran odgovor hrvatskog diplomatskog predstavništva u navedenoj zemlji, pa i samoga MVP RH, a kako bi postupile i sve normalne države svijeta, promptno stavši u zaštitu osobnog integriteta svog predsjednika. Pretpostavljate već kako je, glede navedenog, izostala bilo kakva reakcija od strane hrvatske diplomacije jer, u suprotnom, potrebe za ovim našim člankom ne bi niti bilo.

Protuhrvatska propaganda nikada nije prestala, a mjenjao se samo njezin intenzitet

Već nam je odavno poznato s kakvom se protuhrvatskom propagandnom mašinerijom susreće moderna hrvatska država, od trenutka njene uspostave, preko napada na Domovinski rat i njegove svetinje, sve do najnovijih dana i "trpanja" zemlje u tzv. regiju tj. zapadni Balkan, pri čemu se sve češće i otvorenije negira i sama nacionalna samobitnost hrvatskog naroda kojeg se, sukladno velikosrpskoj propagandi, svrstava među "tri plemena jednog, jugoslavenskog naroda" (Srbi, Hrvati i Slovenci, op.a.).

Svako toliko, u medijima Zapadnoga svijeta, kojemu Hrvatska danas i formalno pripada, iznova iznikne neka protuhrvatska novinarska umotvorina, "oplemenjena" podlim lažima i najnižim strastima, vođena mržnjom prema svemu hrvatskom, koja kod dobronamjernog čitatelja iskrivljuje sliku o našem narodu i Domovini. Ta je propaganda kontinuirano nazočna još iz vremena komunizma, a rezultat je tadašnjih obavještajnih operacija jugoslavenskih tajnih službi i režimske diplomacije, kojima se tražio alibi za brutalan obračun jugo-režima s hrvatskim nacionalnim i državotvornim pokretom. Mjenjan je samo njezin intenzitet, koji je u pravilu jenjavao kada su vlast u Hrvatskoj obnašale projugoslavenske strukture iz vremena Mesića i Račana, te sadašnje Kukuriku vlade.

Detronizacijom Josipovića i najavom novog, znatno domoljubnijeg smjera vođenja hrvatske politike od strane novoizabrane predsjednice Grabar-Kitarović, protuhrvatska medijska mašinerija je ponovno aktivirana, u nastojanju opstrukcije suverenističkih političkih snaga koje se onda, u odabranim medijima spremno i sinkronizirano identificiraju s fašizmom, neoustaštvom, netolerancijom, katoličkim fundamentalizmom, s ciljem strašenja Zapadne javnosti "genocidnim" Hrvatima i stvaranja ozračja antipatije prema hrvatskoj državi i njenom narodu uopće.

Dvije hrvatske diplomacije - domoljubna i jugoslavenska

Suočavanjem s brutalnom vojnom i propagandnom agresijom te pomanjkanjem prohrvatskih kadrova, hrvatsko je vrhovništvo bilo primorano na neke diplomatske pozicije postavljati i prebjege iz jugo-diplomacije. Dio njih je iskreno prihvatio dobivenu zadaću pomoći novouspostavljenoj Hrvatskoj, a manji dio je, u svom rigidnom zanosu jugoslavenstvom, prikriveno radio protiv nacionalnih interesa. Ipak, sve u svemu, do 2000. g., uza sve goleme probleme i podmetanja s kojima se suočavala, hrvatska je domoljubna diplomacija s uspjehom ostvarivala pred nju postavljene zadaće.
Problemi nastaju smrću predsjednika Tuđmana i ubrzo potom smjenom političkih snaga u zemlji kada se domoljubni diplomati smjenjuju, a uhljebljuju bivši jugoslavenski i partijski kadrovi.

Ali vratimo se temi samoga članka. Hrvatska diplomacija od 2000. godine čini vrlo malo, ili ništa kako bi se medijska iracionalna protuhrvatska mržnja neutralizirala, a istina o Hrvatima u svijetu korektno prezentirala. Redovito izostaju demantiji naših diplomatsko-konzularnih predstavništava i nadležnog im ministarstva, na očevidne diletantske škrabotine koje su plod različitih interesnih grupacija nesklonih Hrvatskoj, ili, u svom najblažem obliku, samo odraz nestručnosti i pomanjkanja znanja novinara koji se u tako nešto olako upuštaju.

Izostanak reakcije hrvatske diplomacije niti ne čudi kada znamo tko joj je na čelu, i tko je donedavno bio (formalno još uvijek i jest), predsjednik države s ovlastima sukreatora vanjske politike. Nasljednici haškog krivokletnika Stjepana Mesića i njegovog poimanja čuvanja i provedbe hrvatskih nacionalnih interesa te, s tim u svezi kreiranja naše vanjske politike, kročili su Mesićevim utabanim stazama.

Tandem Josipović-Pusić nebrojeno je puta i sam ruglu izvrgivao zemlju koju predstavlja, često i na sablazan diplomatsko-političkih predstavnika drugih država kojima je tako nešto neshvatljivo. Dovoljno se prisjetiti onih najvećih protuhrvatskih "gafova" navedenoga dvojca, poput Josipovićevog govora u izraelskom parlamentu o "ustaškoj guji", njegovoj izjavi u Londonu o porastu fašizma i ekstremne desnice u Hrvatskoj, protuhrvatskih izjava britanskim medijima njegovog bivšeg savjetnika Dejana Jovića, Pusićinih izjava o hrvatskoj agresiji na susjednu BiH!, pa sve do paljenja hrvatskih zastava po Srbiji, javnih pretenzija njihovih vjerskih čelnika i političara na hrvatski teritorij, a na što sve nije bilo nikakvih reakcija navedenog hrvatskog tragikomičnog dueta. Samo rijetko bismo, kao reakciju na slične događaje, iz njihovih usta uspjevali čuti blijeda priopćenja čija je podla sročenost više vrijeđala hrvatsko dostojanstvo negoli izražavala iskreni, barem i samo hladni, formalni politički prosvjed.

Jedan od spomenutih predvodnika hrvatske vanjske politike više nam ne može nanositi štetu, ali ostaje još Vesna Pusić. Njeno bestidno i žilavo opiranje stavovima novoizabrane hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i davanje prava sebi držati lekcije o tome što će predsjednica morati a što neće smjeti činiti po vanjskopolitičkim pitanjima zemlje, daje za pravo onima koji su Vesnu Pusić već odavno svrstali u plaćenike britanske vanjske politike (uostalom i Josipović je u Londonu svojedobno otvoreno rekao kako hrvatska danas provodi geopolitičke interese Velike Britanije, a koju je izjavu za HTV, izvješćujući o njegovoj posjeti, prenjela novinarka Jasna Paro, op.a.). Dakle biti plaćenik strane države (pa makar i samo provoditelj njenih interesa na štetu onih nacionalnih, bez financijske potpore, na temelju ideološko-političke opredjeljenosti), u vrijeme dok kod kuće obnašaš najviše državničke dužnosti, svugdje u svijetu se tretira nacionalnom izdajom tj. podlježe kazneno-pravnoj odgovornosti.

Komentar članice Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj na rad hrvatske diplomacije

Glede navedenog protuhrvatskog novinarskog uratka, kontaktirali smo gđu. Dunju Gaupp, članicu Upravnog odbora Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj, sa sjedištem u Zurichu. Ista nam je rekla kako je novinar Mappes-Niediek već davno prepoznat kao "simpatizer Srba" što se ogledava u njegovim komentarima kada izvješćuje o našim prostorima. Posebno je vidljiva njegova antipatija prema prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu i njegovom HDZ-u, pri čemu su za njega domoljubni Hrvati nacionalisti.

Gđa. Gaupp je dalje izjavila kako u predmetnom članku isti novinar vrijeđa hrvatsku predsjednicu oznakama ženomrsca, opisujući njen lik, frizuru, šminku, ..., a koji nije u skladu sa slikom zemlje " u kojoj trećina stanovništva živi ispod granice siromaštva" (možda bi se predsjednica zbog toga trebala oblačiti i izgledati kao klošar, rasčupane frizure i poderanih cipela, op.a.). Posebno je švicarskim Hrvatima bilo teško čitati, na početku ovg članka citirani tekst, koji govori o posjeti predsjednice hrvatskim braniteljima koji već sto dana prosvjeduju pod šatorom u hrvatskom glavnom gradu, i kada ih se sa strane novinara proglašava pijanom i bjesnom masom.

Gđa. Gaupp je izjavila kako je osobno uputila pismenu reakciju na objavljeni uradak, a koju švicarska novina nije željela objaviti. Toliko o pravu na slobodu govora.

Na naš upit, kako na takve i slične protuhrvatske uratke reagira tamošnje hrvatsko diplomatsko-konzularno predstavništvo, i uopće kakva je suradnja njene udruge s hrvatskim diplomatima u Švicarskoj, dobili smo frapantan odgovor koji potvrđuje naprijed iznešene teze.

Gđa. Gaupp odgovara kako se ona osobno našoj diplomaciji u Švicarskoj zadnjih 15 godina poprilično zamjerila, jer ih je u više navrata prozvala zato što nisu reagirali na slične situacije. "Jedan od veleposlanika mi je rekao kako to nije njihov posao, nego nas koji tu živimo. Upitala sam ga, ako je to moj posao, kojeg ionako radim badava, za što je onda on stvarno plaćen? Zar samo da obilazi "pučke veselice" mnogobrojnih udruga, na koje ih voze njihovi vozači, naravno službenim automobilima, dobro se nažderati i za Zagreb napraviti izvješće, valjda o tome koliko je još 'ustaških' zmija aktivno", izjavila je otvoreno gđa. Gaupp.

Prema njenim rječima Hrvatska kulturna zajednica je jedina udruga u Švicarskoj koja ne poziva našu diplomaciju na svoje priredbe, niti odlazi na njihove (Dan državnosti i Božićni domjenak). Odazivaju se samo onda "kada dobiju poziv upoznati novog veleposlanika, uvijek u nadi da bi taj mogao konačno biti pravi, a da bi se ubrzo uvjerili kako je isti kao i svi oni poslije 2000. godine".

Predsjednica treba potporu čitavog hrvatskog naroda

Nakon svega i više je nego razvidno s kakvim će se sve problemima susretati nova hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović glede svog nastojanja za uvođenjem životno nužnih promjena u hrvatskoj vanjskoj politici i iznalaženjem onih kadrovskih rješenja koja će se zasnivati na zdravom domoljublju i profesionalizmu. Radi se o dvijema nužnim kategorijama bez kojih je nezamisliva ozbiljnost bilo koje države. Ukoliko te ozbiljnosti nema, država nema ni budućnosti. A Hrvatska je po tom pitanju i po mnogo čemu drugom bila i još uvijek jest europski apsurd te se tome žurno mora stati na kraj ukolko želimo da nas i drugi narodi uvažavaju i prihvaćaju kao sebi ravnopravne. Time će na koncu i isčeznuti protuhrvatske propagandne bljuvotine za koje smo i sami djelomično krivi postavljenjem pogrešnih ljudi na pogrešna mjesta.

Autor/izvror

Zoran Meter/7Dnevno

Vezani članci:

- LUKAVA KLEVETA SRPSKOG SIMPATIZERA, pismo čitateljice D. Gaupp

- LUKAVA DIPLOMATKINJA, Mappes-Niediek, hrvatski prijevod

(104)