Prave uzročnike ove tragedije, koji sjede u briselskim
i foteljama najutjecajnijih europskih država (i
naravno, preko Atlantika), uopće se ne spominje, a za
njihove propale političko-vojne akrobacije sada bi
odgovornost trebali snositi oni narodi i države koje
sa svom tom prljavom politikom nisu imali ništa. Osim
toga, radi se o državama kud i kamo gospodarski i
demografski slabijim od svjetskih geopolitičkih
"kuhara", kojima se sada kvotama nastoje
preraspodijeliti horde izbjeglica od kojih to većina
niti nisu. Njih gotovo 60 posto ne dolazi iz ratom
zahvaćene Sirije te bi se zakonski morali tretirati
kao ekonomski emigranti, a ne izbjeglice (npr. oni iz
Eritreje, Somalije, Sudana, Čada, Srednje Azije, .).
Ali službeni Bruxelless vješto
izbjegava razlučivati "zrno od kukolja" iz nekog
njemu dobro znanog razloga, iako i obavještajne
službe i mediji upozoravaju na laku infiltraciju
terorističkih elemenata u nepreglednoj masi ljudi.
Eurobirokrati radije ustrajavaju na
ideološko-etičkim, prečesto tradicionalnim narodima
potpuno nakaradnim načelima na kojima počiva čitava
EU konstrukcija, nego da brani sigurnost njezinih
naroda čije je granice dekretom i protupravno
otvorio. Ali zato ti eurobirokrati, nastojanja
pojedinih država i njihovih čelnika da se sami
štite, spremno, uglas i bez ikakvih posljedica
proglašavaju fašizmom, diktaturom i sl.
Ono što se sprema nekad kršćanskoj
Europi, čiji pojedini biskupi (na žalost i u
Hrvatskoj) danas iz tko zna kojih razloga olako
sagledavaju nastali problem ne želeći vidjeti "što
se iza brda valja", nadilazi sve postojeće kalvarije
vidljive iz ionako prilično filtriranih TV snimki
emigrantske katastrofe (iako i takve ukazuju na
dramatičnost stanja). O tome više jednom drugom
prigodom, a sada bih se samo osvrnuo na upravo
objavljeno priopćenje predsjednika Eurokomisije
Jean-Claudea Junckera koje itekako daje naslutiti u
kojem će smjeru ići politika Bruxellessa kada je
sučeljavanje s emigrantskom invazijom u pitanju. Ono
ujedno i daje odgovor na pitanje zašto se naša Vlada
na čelu s Milanovićem tako "humanistički" postavlja
prema čitavom problemu bez nužne trunke obrambenog
mehanizma, jer se sada vidi kako i Hrvatska, prema
EU-licemjerima, mora na sebe preuzeti svoj dio
"odgovornosti" za novonastalu krizu.
Umjesto 40 tisuća izbjeglica,
države EU moraju žurno primiti njih 120 tisuća
U srijedu, 9. rujna, čelnik
Eurokomisije Juncker je u svom godišnjem obraćanju o
stanju Europske unije na zasjedanju Europarlamenta,
izjavio: "Donesena je odluka o drugom koraku glede
preseljenja 120 tisuća ljudi koji se sada nalaze u
Italiji, Grčkoj i Mađarskoj. To mora biti učinjeno u
obvezujućoj formi." Prema njegovim riječima,
odgovarajući prijedlozi bit će izneseni na
razmatranje u Bruxellessu 14. rujna.
"Općenito, radi se o prijemu 160
tisuća osoba. To je onaj broj kojega Europljani
moraju primiti", naglasio je Juncker, dodavši kako u
raspoređivanju izbjeglica sudjelovati moraju sve
članice EU te da se mora prijeći s riječi na djela.
A o kakvim djelima je riječ vidi se
iz Junckerove sljedeće rečenice koja kaže kako
izbjeglice "moraju dobiti posao s prvim danom ulaska
u EU!? Europska unija, kaže on dalje, razrađuje
spisak "sigurnih država" u kojima se poštivaju sva
ljudska prava. A države-kandidati (za ulazak u EU,
op. a.) moraju shvatiti kako će u slučaju da one
budu isključene iz "sigurnosnog spiska", izgubiti
mogućnost zadržavanja statusa kandidata za članstvo
u EU. "U Europskoj uniji se mora osigurati stalni
mehanizam raspodjele izbjeglica koji je nužan za
brže reagiranje na migracijsku krizu. Migracija mora
biti legalizirana. Mi moramo izgraditi legalne
putove migracije u EU", izjavio je Juncker.
Prema riječima šefa Eurokomisije, od
početka godine u Europu je došlo 500 tisuća
izbjeglica, zbog čega je ta kriza postala
prioritetom za EU. "Ti ljudi bježe od rata u Siriji,
"Islamske države" u Libiji, diktature u Eritreji",
kazao je Juncker. Najveći dio njih primila je Grčka
u koju je stiglo oko 200 tisuća izbjeglica; Mađarska
- oko 150 tisuća i Italija - 120 tisuća. Juncker je
obećao kako će EU financijski pomoći Turskoj,
Jordanu i Libanonu gdje se već nalazi više od 4
milijuna. "Najvažnije je pitanje humanosti i
ljudskog dostojanstva", poentira Juncker te na kraju
sve ovo uspoređuje s Europljanima koji su "u
različitim vremenima svi bili izbjeglice koji su
bježali od religioznih i nacionalnih progona,
fašizma, građanskih ratova, komunizma,. te kako
danas izbjeglice u EU čine svega oko 0,11 posto
stanovništva, dok npr. u Libanonu čine 25 posto".
Juncker je naveo i to kako ovo što se sada događa s
izbjeglicama iz Sirije, sutra se može dogoditi s
Ukrajincima!!!
Hoće li Europljani šutjeti, a
Europa "šaptom pasti"?
Iz Junckerovog govora najvažnije je
naglasiti "njegovo" nastojanje za uvođenjem slobode
protoka migranata u EU, a što u konačnici znači
otvaranje granica za potencijalno milijune i
milijunje ljudi, kulturološki, vjerski, socijalno,
potpuno drukčijih od nas u Europi. Njih će se onda
obligatornim, centraliziranim zakonodavstvom
usmjeravati prema državama članicama EU i to onima
koje su "sigurne" po pitanju ljudskih prava
(premijer Milanović i čitava hrvatska vladajuća
politička i medijska elita upravo tjednima
prepariraju hrvatske građane na nužnost poštivanja
svih normi i humanih načela za prijam emigranata,
komparirajući sve to lažno s hrvatskom tragičnom
sudbinom iz Domovinskog rata i igrajući na emocije i
bolna sjećanja hrvatskog čovjeka. Pored toga, naša
se vrhuška upinje EU-birokratima ukazivati na
hrvatsku gostoljubivost i spremnost na prijam
unesrećenih tisuća ljudi, kao što sam već opisao u
komentaru u "7Dnevno" pod naslovom: "Dok Milanović
izigrava papu, horde izbjeglica ruše EU kao barbari
Rimsko carstvo" (poveznica ispod teksta)).
Drugi dio Junckerovog govora na koji
se mora obratiti pozornost, svakako je onaj o
državama-kandidatima za članstvo u EU. Radi se o
tipičnom primjeru ucjene prema tim državama koje
ionako trpe velike financijske i druge posljedice
ulaska tisuća i tisuća emigranata, a prečesto su od
EU-birokrata, osim nedovoljne financijske potpore,
izložene i brutalnim verbalnim napadima ukoliko
nastoje zaštititi vlastite granice od ilegalnog
ulaska (a što moraju činiti po ustavu!) iako još
niti nisu članice EU (npr. Makedonija). Njima
Juncker, danas, zapravo otvoreno prijeti gubitkom
statusa "kandidata" ukoliko se budu protivile ulasku
budućih milijuna emigranata. Nije teško
pretpostaviti kakav će odjek ova Junckerova izjava
izazvati kod običnih građana tih država. Kod njih će
nedvojbeno ojačati ionako dominantna eurofobija, za
razliku od tamošnjih političkih struktura koje će se
(kao i one hrvatske) spremno povinuti i "pljunuti" i
na svoje ustave i na zakonske obveze o zaštiti
granica svoje države i naroda od vanjskih ugroza.
Obratiti pozornost treba i na izjavu
kako će EU financijski pomoći Turskoj, Libanonu, .
koje se bore s izbjegličkom krizom. Do kada ćemo mi
svi morati plaćati tuđe promašene i agresivne
politike, od Bliskog istoka i Afrike, do Ukrajine i
to politike u kojima su se oni dočepali unosnih
naftonosnih polja i sebi podčinili iznova
uspostavljene političke strukture?
Čiji su na kraju krajeva novci koje
Juncker misli davati jednim dekretom ili potpisom?
Njegovi, Merkeličini, Hollandovi, Cameronovi, ili
možda ipak građana od kojih ubiru poreze, a nizašto
ih ne pitaju (npr. kroz instituciju referenduma od
kojeg hrvatska vlastela bježi "kao vrag od
tamjana")? Izbjeglice neće doći u Junckerovu ili
Hollandovu vilu, već će se nastaniti u mom i vašem
susjedstvu, sa svim konsekvencama koje iz toga
proizlaze (od slobodnog i sigurnog šetanja ulicom,
pa do naizgled banalne stvari, poput smanjenja
vrijednosti nekretnina, a kako je to primjerice
danas u SAD-u kada se u bjelački kvart doseli crnac,
pa makar bio i obrazovan).
I misli li Juncker, da bi dio toga
novca kao pomoć rado vidjeli i osiromašeni građani
država članica EU ili oni "usisavanjem" u
birokratizirani EU-aparat više uopće nisu važni? Ali
"usisavanja" i obmane u ime pljačkanja tuđe imovine
i života više nije moguće sakriti. Najnovija obmana
je upravo jučer izrečena iz usta ukrajinske
ministrice financija koja kaže, kako će "Ukrajina za
20 godina biti nova Švicarska". Vjerojatno se mnogi
još sjećaju potpuno identične izjave kada se to
govorilo i za našu Hrvatsku. A gdje smo danas? Ne
bježi li nam mladež u svijet trbuhom za kruhom dok
se Vlada i ministar Grčić sprdaju s boljim životom
koji je u Hrvatskoj otpočeo upravo njihovim dolaskom
na vlast? I čeka li te naše istinske ekonomske
emigrante u EU status koji će licemjerna briselska
birokracija spremno dati onima koji dolaze u hordama
iz isto takvih razloga ali pod krinkom ratnih
stradalnika?
Hoće li Hrvatima, kao ravnopravnim stanovnicima EU, ta ista
Unija omogućiti pravo na posao prvi dan kada stignu u destinacije koje oni žele,
a kako to danas emigranti čine želeći se silom dočepati odavno politički
kolonizirane Njemačke. Njemačke, čiji naivni dio naroda, iskompleksiran
sramotnom ulogom njegovih predaka u Drugom svjetskom ratu, danas sa cvijećem i
voćem dočekuje izbjeglice na kolodvorima svojih gradova, dobivajući zauzvrat
toliko dugo iščekivane pohvale savezničkih pobjednika o po "prvi put" vidljivoj
i onoj dobroj i nježnoj strani velikog njemačkog naroda. Nešto slično kao što to
u Hrvatskoj posljednjih godina čine razno-razni samoprozvani antifašisti koji s
gnušanjem gledaju na hrvatsku povijest i na sebi osjećaju krivnju svojih predaka
koju su im u glavu usadili svekoliki protivnici hrvatske državnosti i
prosperiteta u vidu domaćih slugu i inozemnih manipulatora. Upravo su oni, po
istom njemačkom obrascu, danas najveći pobornici stihijskog propuštanja
emigranata u Hrvatsku i najveće galamdžije na one koji samo ustrajavaju na
poštivanju ustavnih i zakonskih normi kada je sigurnost zemlje u pitanju (u koju
se svakako uvrštava i sprječavanje ilegalnog i nekontroliranog prelaska
granice).
Osobno se nadam kako mjere koje je
Juncker danas naveo za saniranje izbjegličke krize u
EU, neće biti usvojene 14. rujna. Ne zbog naglo
probuđenog predizbornog "domoljublja" premijera
Milanovića ili naših uhljebljenih eurobirokrata u
Bruxellessu, već prije svega poradi protivljenja
istinskih domoljuba koji vole svoje narode i države,
poput mađarskog premijera Orbana, slovačkog mu
kolege Fika, poljske premijerke Ewe Kopacz, češkog
premijera Sobotke i drugih slobodarski nastrojenih
čelnika država koji se ne boje istini pogledati u
oči te jasno i glasno reći: "Gospodo licemjeri -
NEĆE PROĆI!"
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr |
