Oni još uvijek ne shvaćaju kako se u stvarnosti ne
napada osoba Kolinde Grabar-Kitarović već njena
personifikacija, utjelovljenje spoja domoljubne i
moderne Hrvatske kojeg ona u ovom trenutku predstavlja.
Besramno se napada i institucija predsjednika države i
sama hrvatska država koju takve snage nikada nisu
željele niti prihvatile.
Signal za
obračun s Hrvatskom je poslan, a floskule o pomirbi
više nemaju nikakvog smisla
Upravo je kombinacija zdravog hrvatskog domoljublja
i modernizma ono čega se najviše plaše okoštale
partijske i projugoslavenske strukture kojima je tako
nešto nespojivo. Za njih je to noćna mora, anatema
koja jamči hrvatski nacionalni i državni prosperitet
zbog kojeg oni svoje prljave protuhrvatske aktivnosti
smatraju mesijanstvom i zbog čega su spremni verbalno
ginuti. Oni desetljećima hrvatsko domoljublje perfidno
i spretno maskiraju u ustaštvo i klerofašizam, rado
pri tom koristeći i različite provokatore ili
političke naivce i zanesenjake, kojima se onda daje
prostora za njihovo veličanje davno propalih ideja i
režima, da bi se potom takvi stavovi imputirali svim
hrvatskim domoljubima čiji se zdravi patriotizam ni u
čemu ne razlikuje od istog takvog američkog,
njemačkog, engleskog, ...
Više od 15 godina, u našem su društvu pažljivo
razrađivane i pohranjivane protuhrvatske specijalne
operacije, s precizno odabranim voditeljima koji imaju
zadaću u danom trenutku povući za sobom nezadovoljno
mnoštvo građana, većim djelom nesvjesno činjenice tko
i što iza njihove nesreće u stvarnosti stoji (a stoje
sve one vlade i političke strukture koje samostalnu
hrvatsku i boljitak njenih građana nikada nisu niti
željele već su sve činile da nam bude gore i da
hrvatski narod zažali zbog raspada Jugoslavije, u
kojoj je kao teklo med i mlijeko).
Takve snage sada otvoreno izlaze na površinu i uz
potporu režimskih medija čiji su nadzor već odavno
uspostavile, započinju konačnu bitku za Hrvatsku.
Bitka je to ravna onoj oružanoj jer poslje nje više
nema uzmaka. Jedna ideološka opcija hrvatskog društva
izići će kao pobjednica, pri čemu za onu drugu više
neće biti mjesta.
I zato su potpuno lažne i perfidne konstrukcije svih
onih političkih struktura i pojedinaca koji danas
pozivaju na lažnu pomirbu političko-ideološki
suprostavljenih strana unutar našeg društva. One to
isto nisu nikada zatražile svih proteklih godina dok
su neojugoslavenske strukture u potpunosti nadzirale
sve poluge državne vlasti. Sada, kada se većinski dio
naroda ponovno vraća domoljubnim opcijama, oni takvim
zazivima žele u prvom redu iznova zaštititi svoje
pozicije kako su to uspjeli i početkom 90-ih godina,
iskoristivši, od predsjednika Tuđmana ponuđenu im
pomirbu, u ime opstanka srpskom agresijom ugrožene
novouspostavljene hrvatske države. Oni se iznova
pozivaju na demokraciju, toleranciju i koje sve ne
verbalno-akrobatske kategorije za zaštitu svojih
interesa, svjesno potiskujući istinu o tome kako se u
Hrvatskoj ne radi o političkoj borbi demokratskih i
protudemokratskih snaga već isključivo o borbi
državotvornih i antihrvatskih snaga.
"Svetost" analitičara tipa Žarka Puhovskog služi za
narodno ispiranje mozga
Eklatantan primjer perfidnog javnog djelovanja jest
neprestano davanje medijskog prostora tzv. neupitnim i
nepogrješivim analitičarima tipa lažnog haškog
svjedoka Žarka Puhovskog. Tako on, na nedavnom
gostovanju u jednoj emisiji Radmanove TV, čiju
pretplatu svi moramo plaćati, bez ustezanja izjavljuje
kako se predsjednica Grabar-Kitarović ponaša kao
"predsjednica pola Hrvatske", dokazujući isto njenim
izbacivanjem Titove biste iz Pantovčaka i političkim
napadom na premijera Milanovića.
Lažni neovisni analitičar proteklih se 15 godina
nikada nije bunio protiv bivšeg predsjedničkog tandema
Mesić-Josipović čije je otvoreno zastupanje njihove
"polovice Hrvatske" (da se poslužim njegovim
rječnikom) iz povjesnog gnojišta uskrsnulo Tita i
njegovu propalu državnu tvorevinu što su spremno
prihvatili unaprijed određeni partijski povjesničari
kroz osovinu Goldštajn-Jakovina-Markovina i njima
slični društveni higijeničari u masmedijima. Tada je
to vjerojatno bilo u redu jer, po Puhovskom, upravo je
ta polovica Hrvatske ona prava, a ne ova koju danas
simbolizira nova predsjednica.
Ta njegova polovica Hrvatske proteklih se mjeseci u
demokratskom duhu fizički obračunava sa svojim
domoljubnim neistomišljenicima, a ovih dana agresivno
nasrće i na invalide Domovinskog rata što je
nezamislivo u bilo kojoj svjetskoj državi, a
Milanovićeva Vlada sve to lakonski dopušta i tolerira.
Sve je to običnom hrvatskom čovjeku već odavno
gadljivo i negledljivo jer se u studija HTV-a i
ostalih režimskih TV kuća ne pozivaju oni gosti koji
bi manipulatorima tipa Puhovskog znali promptno i
argumentirano replicirati i stisnuti ih uza zid srama
gdje im je i mjesto. Puhovski je samo jedan od onih
osoba s početka ovog teksta čije je njegovo političko
djelovanje uoči srpske agresije na Hrvatsku njenoj
javnosti jako dobro znano, bilo iz vremena gušenja
studentskog pokreta unutar Hrvatskog proljeća 1971.
g., bilo iz vremena pred raspad državne tvorevine
SFRJ, kada je isti pokušao regenerirati velikosrpskim
nacionalizmom razjedenu državu, kroz ustroj famoznog
UJDI-ja (Ujedinjena jugoslavenska demokratska
inicijativa). U stvarnosti se radilo o jeftinom
marketinškom triku tadašnjega režima kojim se željelo
uspostaviti lažnu tj. partijski nadziranu
demokratizaciju društva uzdrmanog i tadašnjim
posvemašnjim slomom komunističkog sustava u Istočnoj
Europi.
Uskrsnulim Titom po hrvatskom domoljublju - Tito je
Hrvatima vratio izgubljeni teritorij
Ovih se dana po nekim domaćim portalima protura
vijest o najnovijem "hitu u regiji", a odnosi se na
virtualnu "Titovu poruku Kolindi", u kojoj Tito
"govori" kako bi Kolinda, da, naravno, nije bilo
njega, danas živjela u Italiji i ne bi bila
predsjednica svih Hrvata.
Takav naizgled benigan uradak spada u gore opisane
akcije snaga koje u Hrvatsku žele unositi razdor jer
redovito izaziva buru reakcija i komentara "pro" i
"kontra", pri čemu govor mržnje postaje neizostavna
kategorija. Smišljeno postavljanje takvih "smicalica"
na pojedine portale govori i o njihovoj medijskoj
ulozi i zauzetim ideološkim pozicijama. Zato bih za
one manje upućene želio iznjeti neke činjenice i
komparacije o Titovoj ulozi u stvaranju moderne
hrvatske države.
Za sve one koji Tita doživljavaju poput
detroniziranog Josipovića, smatrajući kako je on eto,
uz neke loše imao i puno više dobrih osobina, treba
kazati sljedeće.
Tko bi se to u bivšoj Jugoslaviji bez izričite
Titove naredbe ili njegova prešutnog odobrenja
usuđivao bez suđenja likvidirati stotine tisuća nakon
rata zarobljenih vojnika i civila? Tko bi se to bez
Titovoga znanja i odobrenja usudio otvarati partijske
kaznionice poput one na Golom otoku, gdje se
najbrutalnijim represivnim metodama preodgajalo
nepoćudne ''državne elemente"?
Što se tiče Titovih "dobrih osobina", nisu li svi,
pa i oni najveći svjetski diktatori, u svojoj
vladavini pored brutalnih zločina imali i pozitivnih
stvari? Nije li Hitler, primjerice, u Njemačkoj
izgradio suvremene autoceste kojima se Nijemci i danas
voze? Nije li Staljin izvršio industrijalizaciju i
elektrifikaciju zemlje te obrazovao njeno, u
feudalizmu zaostalo ruralno stanovništvo i uveo mu
zdravstvenu zaštitu?
Kada danas neki lamentiraju o Titovim zaslugama za
povrat Hrvatskoj otetog teritorija i njezino
proširenje na današnje granice, treba podsjetiti na
sljedeće:
Nije li i Staljin proširio sovjetski i ruski
teritorij kao i Tito jugoslavenski i hrvatski, u vidu
vraćanja Istre i Dalmacije matici zemlji (pri tom
lišeći Hrvatsku njenih neospornih teritorija u Boki
Kotorskoj i Istočnom Srijemu)? Odgovor je pozitivan
ali to ih nikako ne eskulpira i ne skida s rang-lista
ponajvećih svjetskih zločinaca čak i u vlastitim
zemljama, u kojima su posmicali milijune svojih
ideoloških protivnika. Po tom istom obrascu i Titu,
poput Staljina, mora biti osigurano mjesto u plejadi
svjetskih krvnika, svidjelo se to nekomu ili ne.
Na kraju krajeva, oni koji danas u Hrvatskoj
smišljeno Titom i njegovom "dobrotom" indoktriniraju
narod, to ponajprije čine iz najnižih pobuda mržnje
prema Domovini i hrvatskom narodu u cjelosti, jer se
isto drukčije naprosto logikom ne može obrazložiti.
Zato je demaskiranje Titove "dobrote" za Hrvate
test njihove nacionalne i političke zrelosti koja
jamči opstanak u uzavrelom grotlu budućnosti.
Kada k tomu uzmemo u obzir i činjenicu prema kojoj
danas u Srbiji Tita slave i veličaju upravo one snage
iz velikosrpske kuhinje koje su "Titov lik i djelo"
zgazili tenkovskim gusjenicama 1991. godine, mantre o
Titu još više gube na značaju. Jedan od sadašnjih
najvećih Titovih promotora na ovim "našim"
jugo-prostorima je glavom i bradom umirovljeni
načelnik generalštaba JNA, u vrijeme njenog
povampirenog orgijanja po Hrvatskoj. Radi se o
generalu Stevanu Mirkoviću koji danas napada četničke
velikosrpske ideologe i operativce isključivo s
pozicije žalovanja zašto ovi nisu uspjeli stvoriti
tzv. veliku Srbiju. Njegov supstitut za isto jest
reinkarnacija Jugoslavije koja bi u konačnici
objedinila sve Srbe u jednoj državi pod njihovom
dominacijom, kao maksimum koji se po srpske nacionalne
interese u današnjim međunarodnim odnosima može
ostvariti.
I kada hrvatski narod jednom u dovoljnoj količini
shvati koje sve snage danas stoje iza reinkarnacije
Tita i kada spozna njihove konačne ciljeve, Tito i
njegov zločinački despotski režim bit će u konačnici
demistificirani i pospremljeni u povjesni otpad gdje
im je već odavno i mjesto. Tek tada Hrvatska može
postati normalna država, u kojoj će se voditi
uobičajene političke borbe po uzoru na sav demokratski
svijet, rukovodeći se primarno interesima naroda i
države.
Autor, izvor:
Zoran Meter, 7Dnevno
(104) |
