Dana 12. srpnja 1987., predsjednik SAD-a Ronald Reagan boravio je je u Berlinu prigodom proslave 750. obljetnice grada. Tijekom svog govora na Brandenburškim vratima Reagan je praktički isprovocirao i “izazvao” Gorbačova da sruši Berlinski zid sljedećim riječima:

„Podupiremo promjene i otvorenost; jer mi vjerujemo da sloboda i sigurnost idu zajedno, da uznapredovanje ljudskih sloboda može samo ojačati mir u Svijetu. Postoji jedan potez koji bi Sovjeti mogli napraviti, a bio bi nezamjenjiv, koji bi dramatično unaprijedio želju za mirom. Generalni sekretare Gorbačov, ako tražite mir, ako tražite prosperitet za Sovjetski Savez i Istok, ako tražite liberalizaciju, dođite ovdje na ova vrata. Gospodine Gorbačov otvorite ova vrata. Gospodine Gorbačov, srušite ovaj zid!”

Ledi Margaret Thatcher i Ronald Reagan imali su posebne prijateljske i političke odnose za vrijeme svojih mandata koje se nastavilo i nakon njihovog formalnog silaska s političke scene. Taj tandem imao je presudnu ulogu u rušenje Berlinskog zida, sloma „željezne zavjese“ i zaustavljanju hladnog rata između Istoka i Zapada.

„Željezna ledi“ Margaret Thatcher na tragu tih politika imala je snažnu ulogu u međunarodnim krugovima kao prijateljica Hrvatske na putu našeg osamostaljenja i jedina je u svojoj čuvenoj izjavi tražila da se Hrvatskoj skine embargo na uvoz oružja, kako bi se se Hrvatska naoružala i obranila od velikosrpske agresije. Ta čuvena izjava nastala je na ideji tvrtke Capitol d.o.o čiji sam bio član i osnivač i pobornik ideje da otputujemo u Veliku Britaniju i zatražimo međunarodnu potporu uglednih Britanskih političara i gospodarstvenika.

Na kraju smo završili u obiteljskom domu Margaret Thacher gdje nam je „željezna ledi“ dala čuvenu izjavu pred kamerama, a moj dragi prijatelj Dragan Salarić, profesor engleskog jezika, držao je u tom trenutku snimanja senhaizerov mikrofon ispred kamera HRT-a. Snimka izjave je vrlo brzo obišla cijeli Svijet i odjeknula u međunarodnim krugovima nakon čega su se kao na tekućoj vrpci redale potpore neovisnosti Hrvatske, nasuprot snažnom zalaganju jakih političkih krugova za konstrukciju neke nove konfederalne Jugoslavije.

Jedan od tih jugoljubaca ili idejnih začetnika neke nove konfederalne Jugoslavije bio je i Stjepan Mesić čija je ideja bila da se na pet godina potpiše konfederalni ugovor i da zatim svako ide svojim putem. Da se kojim slučajem to dogodilo mi Hrvatsku nikada ne bi imali, ni ovakvu kakva je danas! Stjepan Mesić, tada visoko pozicionirani HDZ-ovac, kada smo mu predočili dokaz da imamo dogovoren razgovor s ledi Margaret Thacher u Velikoj Britaniji i da će Hrvatska vjerojatno dobiti njenu potporu, rezolutno nam je odbio svaku potporu s riječima: „A što će to nama“? Osobno sam bio na tom sastanku. Nakon toga svu potporu za tu akciju dao nam je gospodin Antun Vrdoljak, osigurao nam sredstva za put i dao na raspolaganje televizijsku opremu. Tako su nastale dvije sjajne emisije, u suradnji tvrtke Capitol d.o.o i HRT-a, „Velika Britanija za Hrvatsku“ i „SAD-e za Hrvatsku“ koje i dan danas postoje u arhivima HRT-a.

Napadi na Predsjednicu, jer se usudila kazati da je rođena iza "željezne zavjese"

Ako mi danas mislimo da je u Hrvatskoj na pragu 2020. godine srušena „željezna zavjesa“, da je poražen mentalnokomunistički mentalitet, da su poražene one snage koje na tragu Mesićeve neojugoslavenske fantazmagorije uporno promoviraju konfederalnu ideju grdno se varamo. To se kristalno jasno vidi nakon sve žestine napada na našu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović koje se, eto, usudila kazati da je rođena iza „željezne zavjese“, koja se usudila progovoriti o „golim otocima“ kao simbolima neslobode i komunističke diktature, koja se drznula kazati istinu da su neki nogometni klubovi u Socijalističko Republici Hrvatskoj bili ekspoziture Beograda ili preciznije ekspoziture „Crvene zvezde“ i „Partizana“ .

Činjenica je, nije to bila samo Rijeka, u dobroj mjeri bili su to i Dinamo i Hajduk čiji su najveći talenti redovito završavali u Beogradu. Poznata je izjava Aleksandra Rankovića iz tih olovnih vremena da Dinamo nikada ne smije biti prvak Jugoslavije, može biti drugi, ali prvi ne smije biti nikada. Ta ideja se mogla operacionalizirati jedino slabljenjem Dinama i režimskim nogometnim sucima koji su Dinamu ukrali najmanje 10 naslova prvaka Jugoslavije.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović dirnula je u osinje gnijezdo, pogodila je u centar mete i na taj način je svalila na sebe drvlje i kamenje i tsunami novih brutalnih napada koji su uvijek na rubu seksizma i vulgarnog ruganja. Pogodila je gdje ih najviše boli. Pogodila je u srce one partizanske stogodišnjake, kakav je Joža Manolić, koji na opsesivan i nevjerojatan način podupire antifašističku borbu svog predsjedničkog kandidata Zorana Milanović za Pantovčak, jer valjda je analogno tome „gospođa“, kako on naziva Kolindu Grabar Kitarović fašist pa je protiv nje potrebno organizirati novi antifašistički ustanak. Ali, stvari nisu tako jednostavne da bi ove teze podkrijepljivali samo sa izjavama ocvalog stogodišnjeg mladoženje.

O potrebi podizanja nove antifašističke revolucije u Hrvatskoj i zabrani djelovanja svih onih partija „koje su slomile unikatni dragulj Jugoslaviju“ postoje relevantni zapisi analitičara generala Blagoja Grahovca u njegovoj geostrateškoj studiji pod naslovom „Lomljenje unikatnog dragulja Jugoslavije“. Još žešće se Blagoje Grahovac okomio na Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka, gdje izravno tvrdi da su njih dvoje i njihova stranka HDZ glavna meta nove antifašističke revolucije, jer su direktan proizvod fašističkog djelovanja Franje Tuđmana, razbijača „unikatnog dragulja Jugoslavije“.

Dakle, Tuđmana, K.G. Kitarović i Karamarka, general Grahovac eksplicite naziva i proizvodi fašistima, jer ako nema fašista nije potrebna ni antifašistička revolucija? Zbog toga ih treba ukloniti iz politike, piše to Blagoje Grahovac u svojoj strateškoj analizi pod naslovom „Biografije“. A general Blagoje Grahovac nije bilo tko, on je geostrateški analitičar Ljubljanskog IFIMES-a, instituta za Balkan i Bliski istok čiji su osnivači i članovi Budimir Lončar i Stjepan Mesić uz svu silu članova jugoslavenske provenijencije, uglednih bivših jugoslavenskih političara! Pametnom dosta!

Ako je ledi Margaret Thacher bila i ostala „željezna ledi“ u međunarodnim krugovima zaslužna za rušenje komunizma, onda je Hrvatskoj potrebna „željezna ledi“ u liku i djelu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja će u našim unutarnjim odnosima inicirati konačno rušenje Berlinskog zida i slamanje „željezne zavjese“ u našim glavama, u glavama onih koji silno žele i žale za Jugoslavijom, koja bi se ponovo trebala roditi kao dokaz da padom Berlinskog zida i prestankom hladnog rata taj proces nije dovršen, da taj proces živi u nekoj novoj maštovitoj Jugoslaviji.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je želeći izazvati predizbornu kontroverzu krenula u tu antikomunističku avanturu, koja bi u konačnici mogla obilježiti njenu kampanju i donijeti joj silne simpatije njenog prirodnog biračkog tijela. Na drugoj strani biti će oni koji će predsjednicu proglasiti „personom non grata“ u Rijeci, oni koji već danas vježbaju urnebesni antikolindovski performans začinjen gromoglasnim zvižducima pod dirigentskom palicom Vojka Obersnela, Zorana Stevanovića, i Željka Jovanovića, ukoliko se ona pojavi na Rujevici na sudbonosnoj utakmici naših Vatrenih protiv Slovačke.

Učinit će sve da joj „zabrane“ dolazak ili da joj zagorčaju život do krajnjih granica. Čini se da je predsjednica sav svoj trud koji uložila brendirajući Hrvatsku preko uspjeha naših nogometaša poništila govoreći istinu o „željeznoj zavjesi“ govoreći istinu o „golim otocima i beogradskim ekspoziturama“, no treba se uvijek držati one iz Evanđelja koju je sveti Ivan Pavao ll često isticao.

„Istina će vas osloboditi“! Samo istina može nas osloboditi svih komunističkih zala, pa i ove „željezne zavjese“ koja se hrani i egzistira u glavama protivnika neovisne i slobodne Hrvatske države. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne smije se umoriti u potrazi za istinom niti smije popustiti pred gomilom mentalno komunističkih „vučjih čopora“ čiji „lavež“ iz dana u dan biva sve glasniji.

Jer, što više oni „laju“, mi moramo biti sigurniji i sigurniji da je Kolinda Grabar Kitarović i ovaj put najbolji izbor za predsjednicu Republike Hrvatske u drugom mandatu. Zoran Milanović, Stjepan Mesić, Budimir Lončar, Blagoje Grahovac, Krešo Beljak, Željko Jovanović, Anka Mrak koja tvrdi da je Kolinda Grabar Kitarović „hodajuće ruglo po svijetu“, zapravo su najbolji odvjetnici našoj predsjednici i najbolja preporuka da baš upravo njoj damo svoje povjerenje.

U protivnom, na Pantovčak će nam zasjesti Zoran Milanović, kandidat boljševičkih i antifašističkih kreatora nove revolucije, a eventualnim porazom Kolinde Grabar Kitarović SDP i ujedinjena ljevica će sa Davorom Bernardićem zauzeti Banske dvore, drugo sveto hrvatsko brdo.

Kazimir Mikašek-Kazo, kamenjar.com

www.hkz-kkv.ch