Nijednom vjerniku, ni čovjeku dobre volje, u mladoj hrvatskoj državi ne može biti svejedno kad vidi kako su sustavno ugrožavani legitimni hrvatski nacionalni interesi, štoviše kako je ugrožavan i sam hrvatski identitet, jer to nije samo političko pitanje već je eminentno etičko pitanje. Ugrožavanje identiteta, legitimnih interesa i budućnosti bilo kojega naroda duboko je neetičko i nehumano djelovanje, pa to isto vrijedi kad je u pitanju hrvatski narod.

Hrvatski političari usmjerili su nakon dugih stoljeća osamostaljenu hrvatsku državu u nove, euro-atlantske integracije, i to bez ikakve alternative, bez ikakve mogućnosti drugačije usmjerenosti u okviru brojnih mogućnosti što ih legitimira međunarodno pravo. Hrvatska je uvijek u svojoj prošlosti ne samo kontinentalno nego i kulturno bila Europa, to je i danas, no to joj nije dovoljno da bi joj se normalno i časno otvarala vrata europskih integracija. Dok se hrvatska službena politika, igrajući i dalje samo na jednu jedinu, integracijsku kartu, svim silama upinje izboriti početak pristupnih pregovora s Europskom unijom, dotle u samom hrvatskom društvu jačaju, odnosno sve više dolaze do izražaja snage koje ne mogu ni zamisliti hrvatski identitet i prosperitet te ga svim silama ruše, a izvan Hrvatske sve glasniji postaju zastupnici ostavljanja Hrvatske u europskoj čekaonici.

Veoma je teško procijeniti i prosuditi ostavlja li namjerno hrvatska službena politika u suvremenom hrvatskom društvu prostor snagama koje žele razarati hrvatski identitet ili se to događa jer službena hrvatska politika to nije sposobna spriječiti, bilo zbog vlastite slabosti bilo zbog određenih ali snažnih vanjskih pritisaka. U svakom slučaju službena hrvatska politika u tim unutarnjim ugrožavanjima hrvatskoga identiteta nije posve nevina.

Istodobno sve je očitija ugroženost hrvatskog jezika - jednog od stupova hrvatskoga identiteta - kako anglizmima koje pojedine skupine sustavno nameću tako i politizacijom koja osporava samostojnost hrvatskoga jezika i koja želi da se hrvatski jezik ne vrati svojoj autentičnoj tradiciji već da slijedi tzv. novosadski pravopis - na što je 23. veljače reagirala Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Izjavom o položaju hrvatskoga jezika, a koju su neki komentatori s tobože europskog gledišta već osporili.

Izvan Hrvatske istodobno službena srpska politika provodi kampanju po europskim prijestolnicama da se Hrvatsku sada ne primi u Europsku uniju, već da Hrvatska u EU uđe zajedno sa Srbijom, a u Beogradu je održana "obnoviteljska sjednica" Skupštine "Republike Srpske Krajine" na kojoj je izabrana "vlada RSK u progonstvu" te je otvoreno izneseno neslaganje s postojanjem Republike Hrvatske u sadašnjim granicama i s njezinim integriranjem u EU...

Samo kratkovidni i naivni mogu stvarno misliti da se sve to Hrvatskoj događa.

Piše Ivan Miklenić,

Glas Koncila, broj: 10 (1602), 6.3.2005