Tako se na riječi kardinala Josipa Bozanića izgovorene na Mariji Bistrici: "Molimo posebno za naše poljoprivrednike, za zaštitu proizvođača i potrošača, za hrabrost i ustrajnost odgovornih da zaštite maloga hrvatskoga čovjeka od nemilosrdnoga nasilja diktature tržišta", vrlo grubo u Večernjem listu obrušio bivši ministar financija zagovarajući s liberalističkih pozicija neupitnost suvremenoga božanstva - tržišta. Stavljajući na stup srama izmišljenoga (kao da se ipak ne želi sukobiti s kardinalom) "kardinalova savjetnika", bivši ministar zgraža se da dovođenje u pitanje uloge tržišta predstavlja "»totalno nerazumijevanje kako povijesti tako i sadašnjosti".
Bivši ministar ima pravo tako misliti, zahvaljujući pak i njegovu djelovanju u duhu i ideologiji koju zastupa, Hrvatska sve više tone u siromaštvu i hrvatski građani traže utočišta i radna mjesta izvan Hrvatske, ali ne kako to on tvrdi u tom tekstu u zemljama u kojima "bjesni najžešći oblik 'nemilosrdnog nasilja diktature tržišta'". Naime, u ideologiji liberalizma bog je profit, a tržište je glavna poluga kojom se on postiže ne gledajući ni časa na dostojanstvo i na sudbinu ni ljudskih osoba pojedinačno ni ljudskih zajednica.
Bivši ministar vjerojatno nije čuo npr. kolike je u milijardama dolara prodaje dogovorio sadašnji američki predsjednik, premda SAD zagovara slobodu tržišta!? Vjerojatno mu također nije poznat socijalni nauk Crkve po kojem je čovjek najvažniji, a ne ni profit ni tržište. Kardinal Bozanić s punim je autoritetom socijalnoga nauka Katoličke Crkve prozvao diktaturu tržišta, a koliko je to dramatično u hrvatskim prilikama dovoljno govori npr. podatak da je u samo nekoliko godina od 65 tisuća proizvođača mlijeka opstalo njih samo oko 10 posto. Tržište je sposobno uništiti danas baš svaku proizvodnju mlijeka u Hrvatskoj (sutra i prekosutra nešto drugo i treće), no nameće se pitanje: može li to biti bolja budućnost Hrvatske koju zagovaraju sljedbenici liberalne ekonomije?
Bivši predsjednik Republike Hrvatske privukao je pozornost javnosti na sebe i izazvao medijsku raspravu sljedećim citatom iz medijskoga istupa s pozicija marksističko-komunističkoga jednoumlja člana programskoga vijeća HRT-a: "HRT je doista postao televizija koja ne samo da nadmašuje sve moguće obaveze prema Ugovoru HRT-a i Biskupske konferencije, nego to postaje i kontraproduktivno i u svakom slučaju odbija dobar dio gledatelja. Ovo što se radi za blagdane prešlo je sve moguće granice dobrog ukusa. I nisu tu u pitanu religijska osjećanja gledatelja nego je to očito podilaženje crkvenim institucijama."
Prenoseći taj citat na svom profilu Facebooka i odgovarajući na komentar jedne čitateljice, bivši je predsjednik napisao: „Hrvatska je sekularna država. Nije katolička džamahirija“. Na to je oštro reagirala udruga »Vigilare«, a bivši predsjednik branio se da nije tvrdio da je Hrvatska katolička džamahirija, te je čestitao vjernicima „koji iskreno i duboko žive svoju vjeru, zagovarajući mir, solidarnost i jednakost među ljudima“. Ta očitovanja otvorila su pitanje što znači pojam »sekularna država« i kakva bi glede vjerskih sadržaja trebala biti javna radiotelevizija.
U Ustavu Republike Hrvatske zapisano je da je Hrvatska „jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država“ i ne postoji opis Hrvatske pojmom „sekularna država“. U članku 14. navodi se: „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki“ - i ni iz toga članka nikako se ne može izvesti da je Hrvatska „sekularna“ kao ni da je „konfesionalna“ država.
Naime, država, kao država, da bi stvarno bila demokratska mora biti neutralna i jamčiti svim građanima, bez obzira na sve razlike među njima, jednaka prava i obveze. Stoga svi koji Hrvatsku pretvaraju u „sekularnu državu“ ugrožavaju njezinu neutralnost i pretvaraju je u ideološku državu. Sekularizam je suvremena ideologija, jedan od brojnih svjetonazora, te se može i mora svrstati uz bok religijama. Izdizanje paksekularizma iznad religija, na državnu ideologiju, bilo bi brisanje državne neutralnosti i stvaranje države u kojoj su sekularisti građani prvoga, a pripadnici religija građani drugoga reda.
Sekularisti imaju pravo na svoje uvjerenje i na njegovo javno iznošenje, ali nemaju pravo dovoditi u pitanje ravnopravnost i jednakost pred državom vjernika i njihova građanska i vjernička prava, koja nisu, kako bi to sekularisti htjeli, samo osobna i privatna, nego su i društvena i javna. Stoga je prozivanje HRT-a zbog vjerskoga programa na vjerske blagdane, ili općenito u konkretnom hrvatskom društvu, potpuno neutemeljeno. Veoma su opasna stajališta poput onoga koje zastupa naslov u Jutarnjem listu od 16. kolovoza: "Reformu školstva mora voditi netko tko zna da su dinosauri bili prije Boga".
A vrijeme je da se hrvatsko društvo, osobito političari i mediji, oslobode nametanja vjernicima, koji su velika većina u hrvatskom društvu, svakoga sekularizma, a osobito onoga koji ima svoje korijene u komunističkoj ideologiji.
Ivan Miklenić, Glas Koncila
|